Poštovani predsjednici, dragi prijatelji,

                   cijenjeni gosti i uzvanici,

                   gospođe i gospodo, predstavnici medija,

          Završni dio našega dvodnevnog druženja odlučio sam spojiti s press konferencijom, kako bismo istodobno mogli sumirati ono što je rečeno o pitanjima o kojima smo raspravljali i udovoljiti znatiželji novinara.

          Raspravljali smo, da podsjetim, prvoga dana o tome kako završiti proces europskog ujedinjavanja, a danas - drugoga dana – o tome je li neoliberalni model jedini okvir u kojemu valja tražiti odgovore na gospodarske probleme s kojima je suočena današnja Europa.

          Ovaj susret srednjoeuropskih predsjednika poslao je jednodušnu poruku podrške projektu europskog ujedinjavanja. Isto tako, poslali smo i poruku nedvojbene podrške nastavljanju procesa toga ujedinjavanja. Smatram da su obje poruke u svjetlu dilema i nedoumica što su se javljale u redovima Europske unije posljednjih mjeseci, izvanredno važne i značajne.

          U tome kontekstu moram dodati kako je, također bez iznimke, zaključeno da je otpočinjanje pregovora između Hrvatske i Europske unije pozitivan i dobrodošao signal koji svjedoči o spremnosti Unije da nastavi s procesom proširivanja, zapravo da ide prema zaokruživanju projekta ujedinjene Europe.

          Jasno je izražena potpora i drugim zemljama jugoistočne Europe, odnosno zapadnog Balkana – kako neki kažu – u njihovih europskim aspiracijama.

          Ovaj skup nije ni institucija, ni organizacija. On je, rekao bih, forum za iznošenje stanovišta, za razmjenu mišljenja, ili – riječima jednoga od sudionika – okvir u kojemu se dalje predaje štafeta iskustva. Mi ne donosimo obvezujuće zaključke, ali mi jasno formuliramo ono što mislimo i držim da tako formulirana gledišta imaju odraza i u našim zemljama, i u širem europskom kontekstu.

          Dvije ključne poruke ovogodišnjeg skupa već sam naveo. Ne smijem, međutim, zaboraviti spomenuti i to, da je ovdje bilo govora i o povezanosti europskog udruživanja sa zbivanjima na široj međunarodnoj sceni, dakle o globalnom aspektu toga udruživanja. Također, govorilo se o potrebi intenzivne kampanje razjašnjavanja značenja i prirode europskog integriranja, što je – naravno – najvažnije u novim članicama i zemljama koje tek teže da to postanu, ali nije nevažno ni u državama što spadaju u kategoriju starih članica.

          Htio bih podsjetiti da sam u svojem izlaganju pledirao za redefiniranje pojma Europe, ako je to potrebno da bismo znali što i dokle širimo, odnosno želimo širiti.

          Danas smo na zatvorenoj sjednici razgovarali o gospodarskim temama. Tu se mogla čuti široka paleta razmišljanja, što nerijetko nisu bila unisona. Ja, naravno, mogu samo naznačiti neke osnovne naglaske iz onoga što sam rekao u uvodnoj izjavi kojom sam otvorio raspravu.

          Kao ključnu tezu, svjesno provokativnu, izdvojio bih sljedeće: određeni zastoj u realiziranju političkog projekta ujedinjene Europe dobrim je dijelom uzrokovan nezadovoljstvom građana konzekvencama neoliberalnog gospodarskog modela kojega su oni počeli poistovjećivati s ujedinjenom Europom.

          Izrazio sam mišljenje kako, da bismo izašli iz gospodarskih problema današnjice, govorim naravno o cijeloj Europi, nije i neće biti dovoljno ograničiti se na nepoštivanje recepata proroka globalizacije. Ustvrdio sam da neobuzdani kapitalizam koji je sam sebi postao svrhom i koji se razvija samo i jedino u korist kapitala, ali na štetu socijale i – slijedom toga – na štetu građana, gubi podršku, da bih zaključio kako moramo smoći snage za iskorak iz sadašnjeg modela, odnosno priznati kako mu je istekao rok trajanja.

          Kao što sam i očekivao, u raspravi te su teze bile podvrgnute ne samo razmatranju, nego ponekad i osporavanju. Time je rasprava samo dobila na živosti i omogućila da temu koju sam stavio na dnevni red razmotrimo iz više rakursa.

          Naravno, ta tema današnjom raspravom nije apsolvirana. Ona je samo načeta. Smatram, međutim, da smo učinili pravu stvar već i time što smo tu temu otvorili.

          Na kraju želio bih zahvaliti svim predsjednicima koji su našli riječi ohrabrenja za Hrvatsku na početku njezinih pregovora s Europskom unijom. Vaša nam je podrška značila mnogo i do sada, a značit će i dalje.

          Koristim privilegiju domaćina da još jednom izrazim iskreno priznanje poljskom predsjedniku Kwasniewskom na doprinosu što ga je u proteklih deset godina dao kako radu ovoga skupa, tako i realizaciji ideje europske integracije.

          Napokon, htio bih zahvaliti svima, uključujući tehničke službe i tzv. pomoćno osoblje, koji su na bilo koji način pridonijeli uspješnom odvijanju ovoga skupa.

          Žao mi je zbog problema koje su građani Zagreba i okolice imali ovih dana zbog poduzetih mjera sigurnosti. Na žalost, živimo u svijetu u kojemu su, uz skupove poput ovoga, takve mjere nezaobilazne.

          Sljedeće godine okupit ćemo se u Bugarskoj, a za godinu 2007. godine predsjednik Klaus pozvao nas je u Češku.

          Time je 12. sastanak srednjoeuropskih predsjednika, Hrvatski summit 2005., zaključen.