Nakon 19 godina, Milan Kučan, prvi predsjednik neovisne republike Slovenije, i Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, ponovno su se sastali u javnosti, na govornoj večeri pod nazivom "Sjećanja na demokratske promjene: 30 godina kasnije". Razgovor je moderirao dr. sc. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta IFIMES. Donosimo neke odgovore predsjednika. "Zajedno smo još od vremena Jugoslavije", rekao je Stjepan Mesić na početku razgovora u Škrabčevoj domačiji u Ribnici, koji je tada sa svojim kolegom razgovarao o vremenu bliske suradnje Slovenije i Hrvatske. "Suradnja je bila briljantna", potvrdio je Mesić, budući da su se političari složili oko praktički svega, uključujući i uvjete referenduma, proglašenja neovisnosti: "Kučan je tada rekao da se sada, kada smo savršeno shvaćeni, bave hitnim pitanjima koja imamo u prošlosti.

Ideja o konfederaciji

U to vrijeme bilo je jasno da se Jugoslavija raspada, budući da je Titova smrt bila više od jasne političke, moralne i ekonomske krize koja se samo produbila. Napori političara iz Slovenije i Hrvatske koji, s rastućim razlikama, ne bi doveli do krvoprolića, imali su za cilj Jugoslaviju pretvoriti u asimetričnu federaciju ili konfederaciju. Konfederacija, za koju se Kučan zalagao, bila bi samo prijelazni oblik ili način da se zemlje mirno raspuste. To nisu razumjeli u inozemstvu, rekao je Milan Kučan: "Vijeće je bilo svjesno da je Jugoslavija pokriće koje pokriva Balkan. Zato su željeli taj sukob zadržati kao lokalni, a ne kao međunarodni problem. Svijet se i danas tako ponaša.

U to vrijeme, od 1989. do 1990. godine, postojalo je razdoblje bliske suradnje i prijateljstva između Slovenije i Hrvatske. Tada su se stvari raspale, rekao je Kučan, koji je, osim tajnih pregovora tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Među uzrocima rastućeg divergencije Slovenije i Hrvatske je prodaja oružja, nerazumijevanje da će se rat iz Slovenije preseliti u Hrvatsku i rat protiv Bosne i Hercegovine, vođen iz Beograda i Zagreba. "Namjerno pokrećem rat protiv Bosne i Hercegovine", objasnio je Milan Kučan, koji je, ako je još jednom bio u to vrijeme, "djelovao na sličan način", ali bi imao manje povjerenja ".

Pogled u budućnost

Prijateljski odnosi su prošli i teško je povratiti povjerenje, rekao je bivši slovenski predsjednik, koji se, više nego u prošlosti, brinuo za sadašnjost: "Slovenija i Hrvatska nemaju zajedničku inicijativu na razini Europske zajednice. Tako bismo mogli surađivati ​​s inicijativama koje nisu samo povezane s Balkanom, već is drugim temama, kao što su zaštita Jadrana, energetska politika, itd. "Europa je u krizi, također i zato što nitko drugi nije pitan što je naša temeljna Interes: "Jugoslavija je bila i multinacionalna država i iz ovog primjera trebamo učiti." Ako bi danas Slovenija i Hrvatska imale zrelu politiku, sastajale bi se bez medija i potaknule razgovore. "Ako je arbitraža vruća tema, mogli bismo potražiti rješenja za pitanja ribara u Piranskom zaljevu, izlazak na more, ponavljanje na Sveti Gori", objasnio je Stjepan Mesić. To je važno jer odnosi u regiji nisu dobri, a bivši predsjednici posebno su istakli Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.

Važnost suradnje

Problem Europe je i to što ne stvara jasne pozicije, rekao je Milan Kučan, koji je istaknuo primjer Orbanskih izbora. Situacija u Bosni i Hercegovini spasila bi Europu sprečavanjem Zagreba i Beograda da se miješaju, dok bi stanovnici - Srbi i Hrvati - bili jasni da znaju da su državljani Bosne i Hercegovine i da je njihov glavni grad Sarajevo. "Europska unija mora omogućiti Bosni i Hercegovini da počne funkcionirati kao država iz nefunkcionalne države, a drugi uvjet je da počne ispunjavati uvjete za ulazak u Europsku uniju." Pitanje je li Europa u pravcu rješavanja problema, Stjepan Mesić se složio: "Europa danas dopušta populizam, nacionalizam, žar fašizma." Europa također nije igrač na globalnoj razini, istaknuo je bivši predsjednik, ukazujući kako pojedine zemlje, uključujući Njemačku ili Francusku, nemaju tu ulogu. "Europa, koja je, kao najveće svjetsko gospodarstvo, može biti, u cjelini, važna i na svjetskom političkom parketu, kao ujedinjena Europa. Ali bez europskih zemalja, koje sada nisu u Europskoj uniji, neće biti jake.