Bivši predsjednik RH g. Stjepan Mesić boravio je od 21. do 23. Svibnja 2017. u Sarajevu,  gdje je na poziv Bosna Bank International (BBI) u suradnji sa ˝Islamic Development Bank Group˝ KSA sudjelovao na  8. međunarodnoj investicijskoj konferenciji, Sarajevo Business Forum 2017. Forum je okupio 1.700 učesnika iz 30 svjetskih zemalja. Ove godine Predsjendik Mesić održao je govor na panelu pod nazivom "Jedna regija, jedna ekonomija - mogućnost povezivanja“. Donosimo govor Predsjednika Mesića u cijelosti.

Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem se što ste me pozvali na ovogodišnju međunarodnu investicijsku konferenciju, Sarajevo Business Forum. Suština teme konferencije su rasprave o mjestu naše regije u međunarodnim ekonomskim odnosima.

Ti odnosi su upravo sada pod neviđenim pritiskom da se radikalno promjene,  što bi moglo predstavljati posebno veliki izazov za zemlje naše regije, s obzirom da od pravila u međunarodnim ekonomskim odnosima i te kako ovisi kompetitivnost i prosperitet malih ekonomija. Sve zemlje iz naše regije male su ekonomije.

Naravno, male zemlje mogu puno toga, ali ne mogu promijeniti svoju veličinu i veličinu svog tržišta i ako u međunarodnoj ekonomiji prevlada ideologija povratka ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu nad postojećim stanjem ekonomske međuovisnosti i suradnje moramo se jako zabrinuti.

Međutim, male zemlje imaju sposobnost da se brže nego velike zemlje prilagode promjenama u sustavu, ali promjene u pravcu ekonomskog nacionalizma, protekcionizma, izoliranja  i isključivosti naglasile bi sve slabosti koje donosi  malo tržište i manjak fiskalnih sredstava za financiranje gospodarskog razvoja.

Zato mislim da je za zemlje naše regije posebno važno razumjeti što se ovog trenutka događa u međunarodnom ekonomskom poretku. Zemlje jugoistočne Europe ne mogu si priuštiti da stoje pasivno u razdoblju promjena.

Međunarodna ekonomija je  više od dvadeset i pet godina oblikovana  pomoću ideja otvorenosti, zajedništva i povezivanja. Postoje mnogi znakovi da bi sljedeće desetljeće moglo biti vrlo različito od posljednjih 25 godina. Svjedoci smo da se  “zidovi” vraćaju u Europu, da je pristup nove američke administracije prema ekonomski međunarodnim odnosima takav kao da Amerika nije imala koristi od slobodne trgovine i ulaganja i kao da nije bila lider u tim procesima.

Podsjetio bih vas da  je mreža današnje ekonomske ovisnosti između malih, velikih i srednjih zemalja posljedica političkih odluka velikih ekonomskih sila, a ne neki „prirodni“ razvoj međunarodnih ekonomskih odnosa. Znači, kakvi će biti ekonomski međunarodni odnosi ipak će najviše ovisiti o političkim odlukama velikih ekonomskih sila: Sjedinjenim Državama, Europskoj uniji  i Kini. Mislim da  ima mjesta i za optimizam. Kineski predsjednik Xi Jinping kazao je kako ne želi kraj ekonomske globalizacije, slobodne trgovine i ulaganja, ali Kina ne može sama provoditi te procese. Europska unija također je odlučna da se nastave procesi integriranja Europe i svijeta. S druge strane od 1990.  značajan dio radnika u Europi i u našoj regiji  ostao je bez  poštenih plaća za svoj rad i za to  krive slobodnu trgovinu i ulaganja u inozemstvo.

  Hrabre političke mjere kojima bi međunarodna ekonomija postala  pravednija i uravnoteženija još nisu poduzete, nema nove paradigme.

Zato sve vlade moraju učiniti mnogo više kako bi osigurale da prosperitet koji donosi slobodna trgovina i globalizacija  mogu  podijeliti svi: i male zemlje i radnici.

Na Balkanu je potreba za ekonomskim razvojem jaka, neke zemlje su na rubu ekonomske propasti. Ako zemlje jugoistočne Europe nastave slijediti novu modu ekonomskog nacionalizma, anti – regionalizma i voditi bitke iz prošlosti to će još više produbiti ekonomsko siromaštvo.

Smatram da se danas politike privlačenja  ulaganja u Hrvatsku ili Makedoniju ili Srbiju, BiH ili Kosovo i Crna Goru moraju oblikovati ne samo iz nacionalne nego i iz jugoistočno europske perspektive. Naše zemlje podići će svoju nacionalnu konkurentnost  i tako što će međusobno povezati svoju  prometnu i energetsku infrastrukturu i logistiku.

Pored toga, zemlje jugoistočne Europe u koje svi mi spadamo trebale bi otvoriti oči i osloboditi se stereotipa kako je integriranje u smjeru EU jedina garancija ekonomskom rastu i jedini način integracije. Moguće je ostati predana ciljevima Europske unije, članstvu  i procesima pristupanja, jer je proces priključivanja i izgradnja sustava i  institucija države važniji od samog članstva u Europskoj uniji.

Svijet se mijenja i zemlje regije bi  trebale učiniti  znatno više u ekonomskoj suradnji kako bi imale i više koristi  od međunarodnih ekonomskih odnosa.   

Već smo konstatirali, da se geografska pozicija neke zemlje ne može promijeniti, ali se mogu mijenjati odnosi među zemljama, a za to su potrebna ne samo ekonomska korist nego i politička volja.

U našoj regiji procesi povezivanja odvijaju se sporo, pa je državama s tog prostora trebalo znatno više vremena da se regionalni odnosi normaliziraju nego Francuskoj i Njemačkoj da se udruže u zajednicu za ugalj i čelik, kao preteča za stvaranje Europske unije.

Samo da naglasim Francuska i Njemačka imale su u zadnjih stotinjak godina iza sebe: Francusko-Pruski rat, I i II svjetski rat sa ogromnim razaranjima i milijunskim žrtvama, da bi danas prednjačile u demokraciji i EU-povezivanju.

Kao posebnu preporuku s ovog Foruma naveo bih, da je povezivanje regija najozbiljnija strateške preokupacije. Ako odnosi u regiji među pojedinim državama malo zapnu slijedi odmah vraćanje na perspektivu sukoba od prije 20 godina.

Za ekonomsko povezivanje, stoga, potrebni su dugoročne političke odluke, financijska sredstva i napori diplomacije. Zbog  svega toga poruke ovog Foruma su izuzetno važne.      

  Hvala što ste me saslušali!