U okviru 10. Astana ekonomskog foruma i na poziv Nursultan Nazarbajeva, predsjednika Kazahstana održan je okrugli stol s poznatim ekonomistima i dobitnicima Nobelove nagrade. Sudjelovali su bivši predsjednici Stjepan Mesić i Aleksander Kwaśniewski te S.Tïmaşev, R.Çwng, D.Frenkel, A.Spïcın, D.Daokwï Lee, Ï.Sakong, P.Tïçanskïy, D.Perkïns, D.Garold, N.Taleb X.Byurkner. Predsjednik Kazahstana izrazio je sudionicima okruglog stola zahvalnost za dolazak na 10. Astana Ekonomski Forum. Naglasio je važnost Foruma koji je usmjeren na aktualna pitanja međunarodnog plana za promicanje napretka, potreba za pokretanjem napora u rješavanju globalnih problema. Nursultan Nazarbajev je istaknuo dobru organizaciju i važnost međunarodne izložbe „EXPO-2017“ koja  privlači pozornost svijeta u smislu razvoja novih tehnologija. Donosimo govor g. Mesića u cjelosti.

Koristim  prigodu da vas sve pozdravim i da se zahvalim organizatorima na pozivu da sudjelujem na ovom skupu. Iznimno mi je drago što mi je pružena prilika reći nešto o Kazahstanu, onako kako sam ga doživio i na temelju onoga što o njemu znam. Kazahstan, jedna od federalnih jedinica Sovjetskog Saveza, dobio je status samostalne države doslovno neočekivano i apsolutno nepripremljeno. Konstatacija o nepripremljenosti odnosi se u prvome redu na ekonomsku komponentu. Kazahstanska je ekonomija bila uklopljena u sovjetsku ekonomiju i objektivno gledano, u trenutku stjecanja nezavisnosti, drugim riječima u vrijeme disolucije Sovjetskoga Saveza, ta ekonomija nije bila ni osposobljena, ni spremna samostalno funkcionirati. Da o nepostojanju bilo kakvih temelja za samostalnu fiskalnu i monetarnu politiku i ne govorim.  Golema je sreća Republike Kazahstan što je od početka na čelu imala političara i državnika koji ne samo što je izvanredno dobro poznavao ekonomiju, nego je imao i viziju razvoja zemlja u budućnosti. Nursultan Nazarbajev nije pokleknuo pred izazovima iznenada stečene nezavisnosti, niti pred problemima što ih je ona u početku stvorila. Znao je što hoće, i to ne za dvije ili četiri godine, nego za generacije što dolaze, imao je plan i program i nepokolebljivo je prionuo njihovome realiziranju.  I radi na tome i danas. Mnogo sam puta posjetio Kazahstan, i kao predsjednik Republike Hrvatske, i nakon okončanja mojeg desetgodišnjeg mandata na čelu države. I mnogo sam puta razgovarao s predsjednikom Nazarbajevom, doznajući svaki puta sve više o njegovoj zemlji i o njemu samome. Smatram da su ta saznanja obogatila moje životno znanje i iskustvo. Svjedočio sam napretku zemlje, njezinome izlasku iz početnog perioda “porođajnih muka” i prerastanju u uvaženog partnera na međunarodnoj sceni. Vidio sam kako je praktično iz ničega iznikao novi glavni grad Astana koji me pri svakome posjetu zadivio nečim novim. Ali to novo nije bilo tu samo zato što je bilo novo, ono je uvijek i nepogrešivo bilo usmjereno na krajnji cilj – bolji život svih građana. Skladni suživot pripadnika više od 120 nacionalnosti na tlu Kazahstana primjer je koji bi trebao inspirirati cijeli svijet u kojemu su, na žalost, etničke podjele još uvijek često u korijenu kasnijih opasnih sukoba, u kojemu se drugoga i drugačijega mjeri i vrednuje različitim standardima od onih koji se primjenjuju na “svoje”. Kazahstan, kakvoga sam ja upoznao i doživio, ne poznaje nacionalnu, etničku ili vjersku netoleranciju. Kao čovjek koji je bio deset godina na čelu zemlje što je iskusila sve strahote rata u kojemu je upravo različitost bila jedan od glavnih kriterija raspoznavanja tko je prijatelj, a tko neprijatelj, a koja se i danas bori s ostacima takvog gledanja na stvari, itekako znam cijeniti tu karakteristiku današnjeg Kazahstana i prepoznati njezinu vrijednost u budućnosti. Na međunarodnom planu Republika Kazahstan izrasla je u značajan čimbenik. I o tome svjedočim iz osobnog iskustva, jer sam sudjelovao na nekoliko važnih međunarodnih skupova održanih u Astani koji su se bavili ne samo euro-azijskim prostorom i suradnjom unutar njega (što svakim danom postaje sve važnije), nego i globalnim pitanjima što sve više dobivaju univerzalni karakter, jer pogađaju – na ovaj ili onaj način – praktično sve zemlje svijeta. Inicijative što su ih iznosili Kazahstan i njegov predsjednik, Nursultan Nazarbajev, snažan su doprinos smirivanju stanja u današnjem svijetu i usmjeravanju međunarodnih odnosa s kursa konfrontacije na kurs suradnje. Odlučna politika predsjednika Nursultan Nazarbajeva potvrdila je sposobnost Kazahstana da stane na vlastite noge, da uredi unutarnje odnose na način koji je najbolji za nju, da razvije demokraciju kakva odgovara njoj i njezinim potrebama, da u svijetu globalne ekonomije postane čimbenik što ga se ne može zaobilaziti i da uđe u svjetsku političku arenu kao ravnopravan partner koji ima što reći i kojega će se s pozornošću slušati. Lansiranje projekta G-Global je ne samo da pruža izvanrednu mogućnost za uspostavljanje komunikacije između skupine G-20 i velikog broja zemalja u razvoju, nego i omogućava tim zemljama (a Kazahstan je na prijelazu iz te skupine u skupinu razvijenih) uspostavljanje svojevrsnog “interaktivnog mosta” s razvijenima koji će to, bez obzira jesu li na tako nešto već spremni ili nisu, naprosto morati prihvatiti. Broj onih koji koriste platformu G-Global, kao i broj zemalja iz kojih dolaze, najbolja su potvrda smisla i potrebe njezinoga uspostavljanja. Republici Kazahstan želim uspješan razvoj, a njezinome Predsjedniku dobro zdravlje i nove ideje čije će ostvarenje pridonijeti općem napretku Kazahstana i sve boljem životu njegovih građana.