Gospodine gradonačelniče,

  gospođe i gospodo,

 Dozvolite mi da najsrdačnije zahvalim na dodijeljenom statusu počasnog građanina grada Tetova. Prihvaćam taj status kao priznanje ne samo sebi, nego i politici koju sam vodio kao predsjednik Republike Hrvatske, a u kojoj je regionalna suradnja uvijek imala iznimno važno mjesto.

 Činjenica da sam od danas vaš sugrađanin posebno mi je važna i iz još jednoga razloga. Vi ste mi tu čast ukazali više od dvije godine nakon što sam prestao obnašati najvišu funkciju u svojoj domovini. Danas, ja sam umirovljenik, ili kako u šali volim reći: doživotni bivši Predsjednik.

No, ja svakako nisam netko kome bi se priznavanja odavala zbog toga što se nešto od njega očekuje.

         Vi ste mi odali priznanje i učinili me vašim sugrađaninom zbog svega onoga što sam do sada učinio. Vi ste, da tako kažem, priznali vrijednost mojega rada i zaključili da me to čini dostojnim da postanem počasnim građaninom Tetova. I na tome Vam posebno hvala!

 Neću dužiti. Znam ponešto o bogatoj prošlosti Tetova, o ulozi ovoga grada u povijesti. Ali, znam više o njegovoj sadašnjosti, a na temelju toga mislim da mogu zaključivati i kakva će biti budućnost vašega, a od danas i mojega grada. Tetovo je na najboljem putu da postane jednim od nezaobilaznih potpornih stupova na kojima počiva današnja makedonska država.

A to je država, odnosno možda je ovdje bolje reći: društvo sa svim obilježjima multikulturalnog, multiregijskog, pa i višenacionalnog – ne ispuštajući – naravno – iz vida činjenicu postojanja većinskog, makedonskog, naroda. Zašto to govorim?

 Iz vrlo jednostavnog razloga: i Tetovo, i Makedonija kao cjelina, naglašavam ovo „kao cjelina“ osigurat će budućnost, ako uspiju ne samo očuvati, nego i jačati klimu tolerancije, prihvaćanja različitosti i pune ravnopravnosti svih svojih građana. A ti su građani, bez obzira na naciju i vjeru, bez obzira na bilo koja druga specifična obilježja, u političkome smislu – Makedonci. To je ono što vas sve mora ujedinjavati, to je ono što će vas učiniti jačima pri suočavanju s izazovima od koji neke već i danas jasno sagledavate, dok će neki tek doći.

Želim, zapravo, reći ovo: svaki nacionalizam koji se ne ograničava na to da voli svoje, nego koji misli da mora mrziti tuđe, svaki takav nacionalizam nužno dijeli, razdvaja, odvaja.

Patriotizam je, međutim, nešto što spaja, to je zajednička platforma na kojoj se mogu, pa i moraju, naći inače različiti ljudi, građani jedne zemlje. Rekao sam to, mada znam da vi to razumijete, jer da nije tako ne biste danas mene proglasili svojim počasnim građaninom.

 Dakle: još jednom – najsrdačnije zahvaljujem, uz poruku i obećanje: uvijek ću se rado vraćati u svoj grad Tetovo.

  Hvala!