Gospođe i gospodo,

cijenjeni sudionici ovoga simpozija,

Prije svega želio bih izraziti svoje zadovoljstvo što mi je pružena prilika da s vama podijelim svoja razmišljanja o novim mogućnostima i perspektivama razvijanja odnosa između Narodne Republike Kine i država srednje i istočne Evrope. Uz to svakako ne bih htio propustiti priliku da zahvalim organizatorima - Tajništvu za suradnju Kine s državama srednje i istočne Evrope i Zakladi za međunarodne odnose, što su u pravome trenutku organizirali ovaj simpozij.

Jer, doista - riječ je o pravome trenutku. Kina ga je odabrala, s mnogo razloga, a na nama u Evrope je da ga prepoznamo i da iskoristimo šanse što nam se pružaju. Da bismo o tome razgovarali, zato smo ovdje, u Pekingu.

Ubrzani gospodarski razvoj Kine i njezino pretvaranje u jednu od vodećih zemalja svijeta, pri čemu sada mislim isključivo na gospodarski aspekt, mada ni ostale ne treba zanemariti, to je jedna od značajki međunarodne scene u posljednjih dvadesetak godina. Kina se javlja kao nova velesila, ali bez onih negativnih konotacija, što se obično vežu uz pojam velesile, i to je jedna od realnosti svijeta u kojemu živimo.

Ta Kina, zemlja koja ostvaruje više nego respektabilnu stopu gospodarskoga razvoja, koja pokazuje spremnost i sposobnost da taj razvoj kontrolira i da ga usmjerava kako na svoju korist, ali tako i na korist drugih - ne zanemarujući pri tome, naravno, vlastite interese, ta je Kina sada procijenila da je došao trenutak za jačanje odnosa sa zemljama srednje i istočne Evrope. Mi, iz toga dijela svijeta, možemo takvu procjenu samo pozdraviti.

Računica je vrlo jednostavna i čovjek bi morao biti i politički, i gospodarski nepismen, a da je ne prepozna. Kina je u ekspanziji i želi ostvariti prodor, i to planski prodor na nova tržišta. S druge strane srednja i istočna Evropa pritisnuta je, od zemlje do zemlje u različitom stupnju, posljedicama gospodarske krize. Svima nama treba snažan ekonomski partner. 

Ja, dakle, ne vidim srednju i istočnu Evropu samo kao potencijalno tržište za robu koja dolazi iz Kine, ta je roba ionako kod nas prisutna u sve većoj mjeri, ja zemlje toga dijela Staroga kontinenta vidim kao potencijalne partnere Kine. Pri tome ni u jednome trenutku ne ispuštam iz vida činjenicu da je Kina najmnogoljudnija zemlja svijeta i da gospodarstvo bilo koje zemlje srednje i istočne Evrope naprosto ne može biti partner gospodarstvu Kine. Ali, a u tome i jest srž problema, mi možemo na raznim razinama suradnje pronaći zajedničke interese. 

I to je ono prvo u čemu se moramo složiti: suradnja na osnovi zadovoljavanja interesa obiju strana.

Drugo: neke od zemalja Evrope o kojima je riječ u članstvu su Evropske unije, neke nisu, ili: još nisu. To nije, niti bi smjela biti prepreka razvijanju odnosa s Narodnom Republikom Kinom. 

Pogotovo ne nakon postizanja globalnog sporazuma o trgovini, pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije. Drugim riječima: ništa ne smije ograničavati ni jednu zemlju iz srednje i istočne Evrope u razvijanju odnosa s bilo kime, uključujući Narodnu Republiku Kinu.

Drugo je, dakle, u čemu se moramo složiti: nema ograničavanja gospodarske suradnje, ukoliko se time pomaže razvoju vlastitoga gospodarstva, povećavanju broja zaposlenih, ukratko: ukoliko se time postižu ciljevi koje u sklopu nacionalnih politika želi postići.

I treće: za obje strane svakako bi bilo preporučljivo, a sada govorim o zemljama srednje i istočne Evrope koje već jesu u članstvu Evropske unije, kao što je to moja zemlja - Hrvatska, da ispitaju mogućnost osnivanja zajedničkih tvrtki. U Kini postoji i uspješno djeluje jedna hrvatsko-kineska zajednička tvrtka. Zašto ne bismo u Hrvatskoj mogli imati ne samo sjedište, nego i proizvodne pogone jedne ili više kinesko-hrvatskih tvrtki? 

Njihovi bi proizvodi, s obzirom na naše članstvo u Uniji, imali otvorena vrata velikoga tržišta Unije.

Treće je, prema tome, da iskoristimo, i to obje strane, mogućnosti što nam ih pruža članstvo u Evropskoj uniji - Kina da bi lakše izašla na tržište Unije, a mi da bismo dobili investicije koje će nam pomoći da oporavimo naša posrnula gospodarstva.  

Često se susrećem s nespremnošću ljudi da razmišljaju u novim kategorijama, da se suočavaju s novim izazovima. Kineska pružena ruka koja nudi suradnju za sve je države srednje i istočne Evrope, uključujući Hrvatsku, upravo to - jedna nova kategorija u njihovim nacionalnim vanjskim politikama. Ali, to je i novi izazov, sada govorim o članicama EU, koji traži sagledavanje stvari u novom, drugačijem svijetlu, koji traži novo balansiranje između nacionalne politike, uklopljene u politiku Evropske unije i vlastitih interesa i potreba koji ulaskom u Uniju nisu nestali.

Punih deset godina bio sam Predsjednik Republike Hrvatske. Kroz cijelo to vrijeme uporno sam se zauzimao za produbljivanje hrvatsko-kineskih odnosa, usprkos činjenici što smo u različitim dijelovima svijeta i usprkos tome što je nesrazmjer u veličini, broju stanovnika i potencijalima upravo golem. Ipak, smatrao sam, a smatram i danas, da prostora za suradnju ima.

Kineska inicijativa usmjerena na jačanje odnosa sa zemljama srednje i istočne Evrope taj prostor i dodatno, usudio bih se reći, ne samo definira, nego i institucionalizira. Reći ću još jednom: na nama je da ga iskoristimo. Kina može mnogo ponuditi, ali ni mi ne ulazimo u takvu suradnju praznih ruku. Bilo bi dobro kada bi ovaj simpozij koji je sazvan, reći ću još jednom, u pravome trenutku, bio prvi korak prema čvršćem definiranju onoga što svaka strana u budućoj suradnji može ponuditi, a što može prihvatiti. 

Budemo li radili na osnovi čistih računa, transparentno, ne kršeći ničija prava, ali nikada ne zaboravljajući vlastite interese, odnosno potrebe naših građana, mislim da ćemo startati dobro. I mislim da nam je svima takav start potreban.