Gospođe i gospodo,

Završio sam razgovor s predsjednikom Tuerkom, čime sam i započeo moj oproštajni posjet Republici Sloveniji. Poznato je da sam se redovito sastajao s prethodnicima predsjednika Tuerka, predsjednicima Kučanom i Drnovšekom, i da smo tim sastancima, pa i onda kada su bili neformalne prirode, uspijevali održati hrvatsko-slovenski dijalog.
Na žalost, okolnosti su bile takve da isti intenzitet kontakata nisam uspio ostvariti sa sadašnjim slovenskim predsjednikom. Usprkos tome, naš današnji razgovor ocjenjujem dobrim, otvorenim i korisnim za obje strane. A upravo to i jest ono što nam treba – otvoren razgovor, pa i o onome o čemu imamo različita gledišta.
Sastali smo se u vrijeme nakon postizanja sporazuma o arbitraži. Mi smo u Hrvatskoj taj sporazum već ratificirali u našem parlamentu, Saboru, dok u Sloveniji to još predstoji. Volio bih vjerovati da se tu neće pojaviti novi problemi i da ćemo – na objema stranama – dozvoliti razumu i dugoročnom interesu da prevladaju nad iracionalnim i potrebom prikupljanja poena za dnevno-političke svrhe.
Iz današnjeg razgovora nosim dojam da smo napokon na dobrome putu.
Naš je nedvojbeni interes da surađujemo, i to blisko, da surađujemo kao prijatelji. A da jesmo prijatelji to nam naši građani, obični ljudi, dokazuju svojim odnosima. Oni nisu dozvolili da ih pokvare političke nesuglasice i održali su nam time lekciju koju bismo morali zapamtiti.
No, mi moramo surađivati i u interesu regije, kao i u interesu prilagođavanja regije evropskim standardima i njezinoj pripremi za uključivanje u Evropsku uniju. Bili mi bliski sa zemljama jugoistočne Evrope ili ne, neovisno o tome koliko smo s kojom bliski, i mi ćemo imati koristi od toga da se ovaj dio staroga kontinenta uključi u milenijski projekt integracije.
O tome nikakve dvojbe nema.
Smatram da naše bilateralne odnose moramo vratiti na kolosijek onakve suradnje, kakva je tipična ne samo za dvije susjedne zemlje, nego zemlje koje su duboko svjesne svoje bliskosti i povezanosti – u prošlosti, danas, kao i sutra. U tome kontekstu držim ovaj svoj oproštajni posjet poticajem da nastavimo smjerom kojim smo krenuli.
I na kraju – samo jedna primjedba: procjenjujem da u činjenici da je Republika Slovenija posljednja zemlja regije koju posjećujem prije završetka mojega 10-godišnjeg predsjedničkog mandata, ima više od simbolike. Zahvaljujem predsjedniku Tuerku na pozivu i uzvraćam pozivom da posjeti Republiku Hrvatsku, gdje će se moj nasljednik – u to sam siguran – potruditi da mu bude jednako srdačan domaćin kao što je on meni danas.
Hvala!