Ambasadore Mandyhan,

poštovani članovi diplomatskog kora,

gospođe i gospodo,

Drago mi je što sam večeras ovdje s vama i što zajedno možemo obilježiti Dan Ujedinjenih naroda. Činimo to, podsjetit ću vas, deset godina pošto je Republika Hrvatska primljena u članstvo svjetske organizacije. Ali, moram vas podsjetiti i na to, da svijet u kojem danas živimo u osnovi nije nimalo bolji od onoga prije deset godina.

Istina je: rat i ratna stradanja mi u Hrvatskoj ostavili smo iza nas. Vrijeme u kojemu su Ujedinjeni narodi bili neposredno i intenzivno prisutni na području bivše Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, više-manje pripada prošlosti. Na to vrijeme koje iz mnogo razloga ne bismo smjeli zaboraviti, podsjeća nas i prigodna izložba koje je ovdje postavljena. Pozdravljam tu ideju.

Neću reći ništa originalnoga ako kažem, da je svijet poslije Drugog svjetskog rata nezamisliv bez Ujedinjenih naroda. Ma kako nesavršeni bili, ma kako manjkav ponekad bio njihov angažman, bez obzira na propuste i na poraze koje su doživjeli u svojem gotovo 60-godišnjem životu, Ujedinjeni su se narodi nebrojeno puta pokazali nezaobilaznim, ali i nenadoknadivim mehanizmom jačanja sigurnosti i čuvanja, odnosno uspostavljanja mira.

Kako se mijenjao svijet, tako su se mijenjali i Ujedinjeni narodi. No, njihovi se ciljevi nisu mijenjali i dobro je da je tako!

Rečeno je mnogo puta i doista je tako - svjetska organizacija može samo ono i onoliko, koliko mogu i žele države, njezine članice. To je nešto zbog čega bismo mogli biti pomalo pesimistični, ali i nešto zbog čega moramo biti optimistični. Jer, sve je više zemalja koje su iskreno privržene miru, koje žele mir i sigurnost, da bi se mogle razvijati, koje znaju da je budućnost samo u demokraciji, a da je demokracija neostvariva bez ljudskih prava i sloboda.

Svijet bez ratova, svijet bez siromaštva, svijet bez zatiranja slobode naroda i pojedinaca možda je još daleko, ali on nije nedostižan. On je ostvariv. Danas, takav je svijet još uvijek san. No, zar oni koji su stvarali Ujedinjene narode također nisu bili svojevrsni sanjari?

Nemojmo se odreći njihove vizije «svijeta koji će biti pošteđen užasa rata», nemojmo dozvoliti da prevladavaju oni koji bi svijetu danas, gotovo 6 desetljeća poslije stvaranja Ujedinjenih naroda, željeli nametnuti silu, kaos i anarhiju kao odrednice nekog njihovog novog svjetskog poretka.

Ujedinjeni narodi zaslužuju našu potporu. I više od toga: zaslužuju naš puni angažman. Ponavljam: ma kako nesavršeni bili, ma koliko poraza imali u bilanci svojega dosadašnjeg rada, oni su nezamjenjivi.

Završio bih upravo time - porukom o nezamjenjivosti Ujedinjenih naroda i potvrđivanjem čvrstog opredjeljenja Republike Hrvatske da radi na ostvarivanju ciljeva zapisanih u Povelji svjetske organizacije i da dade svoj, ma kako skroman, doprinos građenju boljeg svijeta sutrašnjice.

Hvala!