11.10.2004. - Zagreb
Poštovani uzvanici, dragi gosti, dame i gospodo
Globalni problemi današnjice, efekt staklenika ili smanjenje ozonskog sloja, nisu produkt siromaštva i nedostatnosti već lakoumnosti i bezobzirnosti sustava proizvodnje kojeg smatramo neodrživim.
Svjesni praznine koja postoji između odluka autoriteta vlasti i političkih odluka sa atributom strategijskih odluka o upotrebi prostora i čuvanju i poboljšanju okoliša, postajemo svjesni da samo obrazovanjem i to u dijelu koji se odnosi na ekološku (okolišnu) komponentu održive budućnosti možemo ostvariti naše kratkoročne ali i dugoročne razvojne ciljeve.
Ta razmišljanja ovise i o interakciji tri opća cilja strategije održivog razvoja:
- integralnog pristupa okolišu;
- ekonomske uspješnosti; i
- pravičnosti za sve sudionike u procesu.
Taj koncept mora upravljati našim razmišljanjima. Cilj integralnog pristupa okolišu odnosi se na identifikaciju i razvijanje ekološki pogodnog režima menadžmenta, i ideje koja proizlazi iz prepoznavanja i usvajanja dinamike funkcija ekosustava i njegove elastičnosti i sklonosti promjenama.
Ekonomska uspješnost zahtijeva da svi interni i externi troškovi, uključujući i dugoročne troškove, a koje mogu biti breme budućih generacijama, budu uključeni u troškove upotrebe resursa. Razmišljanja o pravičnosti odnose se na raspodjelu pogodnosti, prihoda i profita između socioekonomskih grupa. Upravo sada to je prepoznao i Nobelov komitet dodijelivši ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir ekološkoj aktivistici iz Kenije Wangari Maathai.
Borba za okoliš postaje borba za mir.
Održivi razvoj ne znači samo čišći okoliš; on također zahtjeva i stabilnu i zdraviju ekonomiju. Da bi dostigli održiviju ako ne i održivu ekonomiju moramo osigurati bolju upotrebu prirodnih i društvenih resursa, povećati investicije, promovirati ekonomsku i političku stabilnost i kompeticiju, razvijati znanje i radne vještine i vrednovati rad. Održivi razvoj od nas traži da na ekonomiju gledamo u dužem razdoblju, a ne da usvajamo samo kratkoročne mjere.
Iz poslovne perspektive održivi razvoj obuhvaća tri povezana elementa:
- Ekonomski
- Okolišni
- Društveni
Iz ovoga vidimo da je koncept održivog razvoja vrlo kompleksan koncept koji nužno zahtjeva visoko obrazovane stručnjake, menadžere, koji mogu prihvatiti izazov ne samo usvajanja tog koncepta već prije svega njegove primjene u ekonomskoj, okolišnoj i društvenoj praksi.
U Republici Hrvatskoj dosad je proglašeno 8 nacionalnih parkova i 10 parkova prirode koji zauzimaju 5,3% državnog teritorija. Nadalje ako, područjima visokog stupnja zaštite pridodamo tzv. stroge rezervate, zaštićene krajolike, zaštićene spomenike prirode i specijalne rezervate, onda je zaštitom različitog stupnja obuhvaćeno više od desetine nacionalnog teritorija Republike Hrvatske i to uglavnom u području krša.
Iako je stanje očuvanja okoliša u Hrvatskoj bolje nego u većini europskih zemalja i zemalja u tranziciji, ipak se Republika Hrvatska nastoji uključiti u sve značajne međunarodne projekte i aktivnosti u zaštiti okoliša. Uz preko 100 propisa, zakona, uredbi i pravilnika u domaćem zakonodavstvu koja se tiču zaštite okoliša, Republika Hrvatska je potpisnica gotovo 50 međunarodnih konvencija i ugovora koji tretiraju različita područja zaštite okoliša na regionalnom i globalnom planu.
Iz svega ovoga proizlazi da je prostor najveća vrijednost Hrvatske i gotovo njezina najveća komparativna prednost u procesu pridruživanja Europi i sutra kao ravnopravnom članu te ujedinjene Europe.
Stoga se upravljanje prostorom, okolišni menadžment, i to na principima holističkog pristupa, nameće kao nužnost našeg vezivanja za Europu i sutra našeg ravnopravnog učešća u Europi.
Studij okolišnog menadžmenta koji danas promoviramo stvoriti će ono bez čega ni jedan projekt bez obzira na svoju savršenost ne može opstati, specijalistički obrazovane kadrove koji će moći taj koncept iznijeti i dati mu onaj nužni sjaj i uspješnost koji može dati samo visoko obrazovani kadar.
Na kraju posebno ističem da se radi o međunarodnom studiju čime se naši stručnjaci, danas predavači na studiju i studenti, a sutra ravnopravni sudionici u globalnoj strategiji menadžmenta okoliša mogu, na principima usporedivosti kvalitete pojedinaca i obrazovnih sustava, ravnopravno natjecati.
Zahvaljujem Američkoj gospodarskoj komori, Sveučilištu u Zagrebu i brojnim stručnjacima koji su omogućili da ovaj studij saživi.
Budućim polaznicima studija želim puno uspjeha na njihovom putu stjecanja novih znanja upravljanju okolišem toliko potrebitih Republici Hrvatskoj.
Hvala.