Gospođe i gospodo,
Drago mi je što vas mogu pozdraviti danas, kada obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv korupcije, i da mogu s vama podijeliti neka svoja razmišljanja o tome problemu koji je u punom smislu riječi svjetski problem, ali koji je osobito izražen u tranzicijskim zemljama.
Odmah na početku želim reći kako je odgovornost ključna riječ, ključni pojam u borbi protiv korupcije. Ne kaže se bez razloga da svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast korumpira apsolutno. Svejedno je li koncentrirana u rukama jednog čovjeka ili pak vladajuće skupine, vlast pokazuje to svojstvo. Da bi borba protiv korupcije mogla biti uspješna, mora najprije biti ostvarena jedna ključna pretpostavka.
Mislim, naravno, na postojanje ustavne vlasti koja je odgovorna biračima, i to ne samo u trenutku kada oni ubacuju listiće u glasačke kutije, već neprekidno i stalno, jer bit javne funkcije jest odgovornost, a smisao obavljanja javne funkcije je raditi u općem interesu.
Korupcija, po prirodi stvari, pogađa u prvome redu siromašne i nemoćne, odnosno manje moćne. Oni vide kako stvari stoje, oni na svojoj koži osjećaju zlo korupcije. S jedne strane nemaju ni novac ni moć da potkupljuju, a s druge strane vide kako to rade oni koji imaju i novac, i moć – da bi postali još moćniji i još bogatiji.
Korupcija osobito pogađa mlade koji nisu na položajima moći, ali i umirovljenike koji objektivno trebaju veću skrb, trebaju usluge i pomoć javnih službi.
Inzistiram na odgovornosti, bez koje nema borbe protiv korupcije, i iz jednog dodatnog razloga. Korupcija, naime, ima velike posljedice u političkom životu. Već sama sumnja u korumpiranost političara, odnosno vlasti, smanjuje stupanj povjerenja u vlast, njezinu vjerodostojnost i djelotvornost.
Vlast koja je otuđena od naroda djeluje bahato i tvrdoglavo, vlast koja nema vjerodostojnost oslanja se na silu, a tada postaje neodgovorna, zatvorena, sebi dovoljna a na kraju i korumpirana.
Mislim da ćete se složiti sa mnom u zaključku da Hrvatska zaostaje u političkim reformama, prije svega u onima koje pojačavaju odgovornost. Efikasna i moderna vlast pretpostavlja otvaranje, suradnju i sudjelovanje građana i civilnog društva u javnim poslovima. Pretpostavlja punu transparentnost postupaka odlučivanja, nastojanje da se spriječi ili pak otkrije, provjeri te sankcionira svaka situacija u kojoj postoji sumnja na korupciju, nepravedan ili nejednak tretman građana pred upravom. I kontrola i odgovornost unutar službi su bolje i učinkovitije ako se poveća transparentnost odlučivanja.
Hrvatska je donijela niz zakona – o pravu na dostupnost informacija, sprječavanju sukoba interesa, javnim nabavkama. Stručnjaci upozoravaju, a ja nemam razloga da im ne vjerujem, da se ti zakoni ne poštuju niti u doslovnom tumačenju njihovih odredbi, a još gore: njihova primjena ne slijedi duh i smisao tih zakona. Ignoriranjem i nepoštivanjem zakona šalje se općenito negativna poruka: nagradit će se svaka samovolja i zaštititi krivci, naravno – ako su poslušni vlasti.
Moramo se zapitati: kako uspostaviti i poticati odgovornost prema društvu, ako se trpi neodgovornost, ako se ne suzbijaju politička protekcija ili nepotizam? Korumpiranost društva nije samo rezultat slabosti pokvarenih ljudi koji položaj koriste za osobni dobitak. Ona je i posljedica sustava koji “proizvodi” izazove i stvara situacije što pogoduju pojedincima s manjkom poštenja i čvrstoće da se dokopaju odgovornih javnih dužnosti. Stoga nije dovoljno mijenjati tu i tamo ljude.
Valja mijenjati i ljude, i sustav, a to podrazumijeva sasvim određeni skup mjera u kojem su stožerne točke pravna država, te uređena i dobra javna uprava. Mi u Hrvatskoj želimo i trebamo učinkovitu, modernu javnu upravu, u trošku svedenu u okvire realnih materijalnih mogućnosti društva.
Trebamo, dakle, javnu upravu koja prepoznaje potrebe građana i mogućnosti društva. A želimo javnu upravu koja će odgovarati evropskim standardima, javnu upravu koja civilno društvo smatra partnerom. Ali prije svega, moramo ostvariti jedno, a to je da imamo i vlast i upravu, društvene službe koji nisu korumpirani.
U istraživanjima se ponavlja ocjena o slabom stanju pravosuđa, zdravstva i drugih društvenih službi. Razumljivo je da građani tako doživljavaju stvari, njihova je ocjena posljedica nemoći i nemogućnosti zadovoljavanja potrebe da se dobiju odgovarajuće usluge. Stalno smanjivanje sredstava, uz stalni porast potreba, te opterećenje ljudi koje obavljaju te poslove, u korjenu su takvoga nezadovoljavajućeg i neprihvatljivog stanja.
Da to stanje proizvodi i onu takozvanu malu korupciju, nije ni potrebno posebno spominjati. Rekao bih da je i ta samo naoko sitna korupcija itekako opasna – dugoročno, jer stvara naviku korumpiranja i mirenje sa situacijom u kojoj je korumpiranje naprosto sredstvo za postizanje cilja. No, ona korupcija što zahvaća vrhove vlasti i u koju su uvučeni oni koji odlučuju o tim službama, svakako je još opasnija. Vjerujem da se anti - korupcija na političkoj razini mora osloniti na efikasnu istragu i strogi progon, na političku odlučnost da se uklanjaju rizici korupcije i da se ona suzbije.
U mišljenju Europske komisije o našoj kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji inzistira se upravo na tim elementima. Stoga smatram da si nikako ne bismo smjeli dozvoliti svođenje USKOK-a, tužiteljstva i sličnih službi na puke sluge političke volje. Ne, oni su više, oni su čuvari reda i zakona. Ako to zanemarimo, napravit ćemo dvostruku štetu. Prije svega diskreditira se služba, a potom, još važnije, nezavisne javne institucije pretvaraju se u produženu ruku politike, čime im se zapravo onemogućava da rade ono što jest i što bi trebao biti njihov posao.
Netko bi mogao reći da se državu može graditi i na ljudskim slabostima. Točno, to se može, ali se ne smije, baš kao što se ne smije dozvoliti da državu vode ljudi kojima nedostaju hrabrost i poštenje. Na ključnim položajima u državnom aparatu moraju biti oni koji znaju, a koji nisu podmitljivi. Kada je riječ o korupciji, mi smo bolesno društvo i protiv toga se moramo boriti.
Zato ću reći još jednom: u borbi protiv korupcije ključna riječ je odgovornost. Što se mene tiče, a s time bih zaključio, mirno i odgovorno mogu reći da sam u proteklih pet godina svoju funkciju obavljao odgovorno i pošteno. Mislim da su to prepoznali i naši građani.
Danas, kada tražim njihovo povjerenje za još jedan predsjednički mandat, mogu krajnje jasno reći da je korupcija zlo koje nagriza hrvatsko društvo. Korupcija je zlo koje primarno pogađa siromašne i manje moćne. Protiv toga se zla moramo boriti. Ja sam spreman, zajedno s građanima i relevantnim institucijama, tu borbu nastaviti i pojačati.
Hvala!