Poštovani gospodine Dekane

Uvaženi predstavnici Hrvatske studentske asocijacije

Dragi studenti iz Hrvatske, dragi prijatelji iz Europe

S velikim zadovoljstvom i iskrenom željom da se ponovo nađem u vašoj sredini prihvatio sam poziv Hrvatske studentske asocijacije da se uključim u ovo obilježavanje europskog tjedna, odnosno Dana Europe, na Ekonomskom fakultetu. Želio sam vam se i ovoga puta pridružiti ne samo zato, što sam se ovdje vrlo ugodno osjećao prije dvije godine, već i zato jer sam uvjeren da ste upravo vi onaj auditorij s kojim mogu vrlo otvoreno raspraviti o našim ciljevima, o koracima koje želimo poduzeti, ali i o zabludama koje moramo izbjeći.

Dopustite da viđenje našeg europskog puta započnem u Vašem studentskom žargonu. Prije dvije godine, kada smo se susreli na ovom fakultetu, još smo, u odnosu na Europsku uniju, bili učenici srednje škole. Točno prije godinu dana, prošli smo «ispit zrelosti», položili maturu, dobili smo «avis». Moramo položiti i prijemni ispit kako bi najavljeni datum pregovora bio potvrđen. A tada nas još čeka nekoliko godina studiranja - odnosno pregovora da bi diplomirali i postali članice ujedinjene Europe.

Odmah i vrlo otvoreno, reći ću svoj stav. Pripadnost Europskoj uniji nije i ne smije biti tek cilj, koji će samome sebi biti svrhom, ta pripadnost jest i mora i može biti tek preduvjet razvoja. Današnja je ujedinjena Europa pothvat koji se ostvaruje po prvi, a usuđujem se reći i jedini put u povijesti. To je udruživanje ne na temelju sile, nego na temelju interesa.

Po prvi puta, male europske zemlje ravnopravno s velikima odlučuju o zajedničkom Ustavu, proračunu, gospodarskim, znanstvenim i ekološkim aspektima. Dakle o temama koji se tiču ne samo nekih, nego svih članica. Po prvi puta u europskoj povijesti, ne spominju se samo veliki narodi, nego i mali - ali i sve nacionalne manjine koje će povezivati narode i države, te surađivati ne samo na temelju porijekla, nego na zajednički prihvaćenim vrijednostima i standardima.

Uvjeren sam da i to jamči  kako će potpuno besmislenim postati ratovi čija je svrha promjena granica, ratovi za proširenje teritorija. Sada ćemo voditi neke druge bitke, one za zajedničke, ali i za nacionalne interese – a te će se bitke voditi u okviru europskih institucija, u demokratskoj proceduri, putem legitimno izabranih predstavnika.

No zato u ujedinjenu Europu ne možemo i ne smijemo ući s nekim našim hipotekama i našim zabludama.

U ujedinjenu Europu ne smijemo ući sa strahom. Strah šire neke privilegirane skupine koje svoje interese mogu ostvarivati u izolaciji, a ne u integraciji.

U ujedinjenu Europu nećemo moći ući niti polazeći od ideje da je Hrvatska neostvareni raj koji mnogi žele prisvojiti.

U ujedinjenu Europu nećemo moći ući niti sa željom «što susjedu gore, to Hrvatskoj bolje».

U ujedinjenu Europu, napokon, nećemo ući ni zato što će nas drugi u nju ugurati, niti zato što će nas na to nagovarati, a niti zato što će nas namamiti lažnim obećanjima. Vrata Europe otvara isključivo naša vlastita spremnost i sposobnost da to učinimo.

Oni koje tvrde da će Hrvati u takvoj Europi biti manjina imaju pravo. Samo, oni zaboravljaju jedno. U takvoj Europi svi ćemo biti manjine, i Francuzi i Nijemci, i Poljaci i Mađari, pa naravno – i Hrvati. U takvoj Europi jednostavno nema većinskog naroda. Zato moramo u Hrvatskoj štiti manjinski standard, ali isto takav europski standard poticati i u našem susjedstvu.

Oni, međutim, koji tvrde da treba birati između nacionalnih elita i europskih interesa nemaju pravo. Jer upravo bez europskih standarda, takve privilegirane elite štite i proširuju vlastite vile, kapitale i privilegije.

Oni pak koji tvrde da treba birati između «heroja» i Europe tek nemaju pravo - jer nam upravo takvi nude slike prošlosti, mržnje, izolacije i ratova, umjesto rasprava o gospodarstvu, znanju, ekologiji. Oni nam hoće nametnuti vraćanje u prošlosti, umjesto orijentiranosti na budućnost.

Gospođe i gospodo.

Zalagao sam se, i dalje ću se zalagati da se ne smijemo boriti za datume, nego za reforme. I dalje ću tvrditi, kao što sam i do sada tvrdio, da je dilema hoćemo li čuvati nečije privilegije, ili ćemo provoditi zakone, naprosto neprihvatljiva. Takva dilema ne postoji, niti smije postojati.

Postoji samo pitanje da li ćemo se orijentirati prema prošlosti ili prema budućnosti? Da li ćemo živjeti u izolaciji ili u suradnji?

Što se mene tiče, oni koji se bave prekrajanjem granica - ništa nisu naučili u povijesti. Oni koji vode prošle bitke - ništa nisu naučili u povijesti. Oni koji se bave samo prebrojavanjem pripadnika različitih naroda - ništa nisu naučili u povijesti.

Današnja se Europa bavi obrazovanjem, inovacijama, komunikacijom, gospodarskim razvojem. Ali se bavi i prirodnom, kulturnom i nacionalnom zaštitom. Ona se bavi i «velikim» politikama, ali i «malim» građanima.

U svemu tome vidim i hrvatske interese i hrvatske perspektive. Ali vidim i mnoge obaveze. A to je ne tražiti rupe u zakonu, nego europske zakone. Ne odugovlačiti s reformama, nego provoditi regforme. Ne boriti se  za rokove, već za ciljeve. I tu nema kraćeg, niti bržeg puta.

I ovom prilikom želim naglasiti jedno pitanje koje je i Hrvatsko, i regionalno, ali i europsko. Na mržnji i strahu između kolektiviteta možemo se vratiti samo u prošlost. A jedino na povjerenju i istini možemo otvoriti vrata budućnosti. Zato moramo imati jake i efikasne pravne mehanizme koji će procesuirati zločine, koji će se suočavati sa kriminalom, koji će sankcionirati korupciju.

Jedino se na tom temelju možemo dalje razvijati, privlačiti investicije, širiti konkurentnost, poticati zapošljavanje. Jedino će tada naši građani imati povjerenje u državu, ali i u europske procese. Vjerujem da su to i želje Vas studenata koji upravo na znanju vide svoju ulogu u budućnosti.

Onima koji u svakom razvoju vide europski pritisak i europsku cijenu, na kraju poručujem. Moramo imati strah da se ne vratimo u prošlost, a ne strah od budućnosti. Moramo shvatiti i prihvatiti da se i politička i gospodarski ujedinjena Europa nije razvila samo na sličnostima, nego i na razlikama. Moramo shvatiti da se Europa ne integrira samo zbog Hrvatske. Samo zbog naše poljoprivrede. Samo zbog naših otoka. Upravo obrnuto, uvjeren sam da će tisuću europskih sireva dobiti još jedan – i to s vrhnjem.

To su moje poruke povodom Dana Europe. To su poruke koju upućujem i građanima i svim političkim akterima. Uvjeren sam da je to jedini put kojim ćemo savladati naš europski put. Uvjeren sam da je to jedini ispravan put i za cijelu regiju.

Na kraju, neću reći ništa novo, ali ako želimo ući u Europu, Europa mora ući u nas - i to bez iznimke i bez isprike.

Ovo je prilika da se podsjetimo i vizionara europskog ujedinjavanja koji su prije više od pola stoljeća stvorili sliku današnje Europe. Ovo je prilika da s isto takvom vizijom i Hrvatska zakorači u te procese.

Hvala!