Poštovani veleposlaniče Ramsden,

Uvaženi predstavnici gospodarstva Hrvatske i Velike Britanije

Gospođe i gospodo

Sa zadovoljstvom sam se ponovno odazvao pozivu Vaše poslovne mreže, da zajedno s Vama raspravim o hrvatskim ciljevima, europskim procesima, ali i o nekim viđenjima regionalne suradnje.

Želim odmah reći otvoreno da u aktivnostima ove mreže ne vidim samo dva «otoka» – veliki britanski i mali hrvatski - već i neizmjerno mnogo mostova prema svim našim susjedima, ali i širim regijama. Jednostavno, Vašu suradnju vidim ne samo u bilateralnom, nego u širem europskom kontekstu.

Podržavam ocjenu da je prošlogodišnje «najveće europsko proširenje» umanjilo strahove - i psihološke, i analitičke - od troškova i šteta tog procesa. Upravo obrnuto: profitirale su «stare» članice, profitirale su i «nove».  To je najbolji dokaz da u procesu europskog ujedinjavanja interese nemaju i ne smiju imati samo neke, već sve države.

Upravo na tim temeljima vidim i nastojanja Vaše poslovne mreže. Ne u srazu «stare» i «nove» demokracije». Ne u natjecanju «velikog» i malog» tržišta. Već u interesima i mogućnostima koje omogućuje ujedinjena, a ne podijeljena Europa.

Osobno sam se zalagao, a nastavit ću takvu politiku i dalje, da se europsko ujedinjavanje dešava po prvi, a vjerojatno i jedini put u povijesti. To je milenijski poduhvat koje prijašnje generacije nisu mogle, a buduće neće više morati ostvarivati. Podržavat ću i dalje da taj proces ne smije biti završen dok sve države jugoistočne Europe ne postanu njen sastavni dio. To je interes Hrvatske. To mora biti interes cijele regije. To mora biti i europski interes.

Uvjeren sam da upravo države jugoistočne Europe mogu u procesu europskog ujedinjavanja najviše profitirati - i politički i razvojno. Ali to ne amnestira niti jednu zemlju te regije, niti jednu državnu politiku da te ciljeve mogu ostvariti unoseći terete prošlosti.

Siguran sam da je to jednostavnije izreći, ali jednostavno nema i ne smije biti drugog puta, a to je:

Da primjena zakona ne smije biti selektivna nego potpuna. To jednostavno mora jednako vrijediti i u poslovnom okruženju, u pogledu svakog oblika kriminala, a posebno ratnih zločina.

Da granice između država ne smiju služiti za podizanje zidova nego za jačanje suradnje – i između država, i između regija, ali i između gospodarstva.

Napokon, da moramo sačuvati i poštivati različitosti, a ne samo sličnosti. Da manjine ne smiju biti izlika za razdvajanje, nego za povezivanje. To je bila vizija Europe prije pola stoljeća. To je ostvareno u današnjoj ujedinjenoj Zajednici. To jednostavno mora i dalje vrijediti u političkom, gospodarskom i kulturnom pogledu.

Svjestan sam da su to s jedne strane nedostaci ove regije koju svaka europska politika želi i mora ispraviti. Tu ne smije biti iznimke, niti isprike. S druge strane, postoji izuzetno velika gospodarska komplementarnost i kompatibilnost između država jugoistočne Europe.

Želim samo ukazati na neke pokazatelje, koji su Vama sigurno poznati. U posljednjih pet godina, ukupna vanjskotrgovinska razmjena država «Zapadnog Balkana» porasla je preko 60%. Prošireno i ujedinjeno europsko tržište najveći je trgovinski partner ove regije s udjelom od preko 80%. U ukupnoj razmjeni ove regije s integriranom Europom, udio Hrvatske zauzima gotovo jednu polovinu.

No to je tek jedna, strana medalje. Postoje i mnoge nepravilnosti, ali i pogrešno razumijevanje. Mislim da je ovo prilika na kojoj možemo i moramo i o tome otvoreno progovoriti. Ne zbog kritike poslovne ili političke elite, nego zbog realnog sagledavanja stanja i zbog našeg razvoja.

Prvo, ne idemo i nećemo ići naprijed samo hvatajući rokove, nego provodeći reforme.

Drugo, ne razvijamo se zbog europskih, nego zbog vlastitih interesa.

Treće, naši se problemi neće riješiti u Bruxellesu, niti europske institucije jedva čekaju da ih one uvoze i rješavaju. Te probleme moramo riješiti sami.

Četvrto, i za mene najvažnije. Ne postoji i ne smije postojati dilema o budućnosti unutar, odnosno izvan ujedinjene Europe. Ne smije postojati izbor između vladavine prava i vladavine privilegija. Za mene postoji samo pitanje da li smo poduzeli sve da ostvarimo naše ciljeve. To je napokon i moja ustavna odgovornost, ali i izravna odgovornost prema građanima.

S obzirom na Vaše interese, reći ću Vam i vlastitu viziju. Hrvatska je po broju potrošača tek nešto veća od polovice Londona. To je činjenica. Ali je i činjenica da upravo na otvorenim - a ne zatvorenim granicama, na europskim, a ne na takozvanim «balkanskim» zakonima, Hrvatska može predstavljati najbliža morska vrata prema tržištu srednje i jugoistočne Europe od gotovo dvjesto milijuna potrošača. U takvoj razvojnoj politici vidim budućnost Hrvatske. U tome vidim interese Hrvatske i u regionalnoj suradnji. U tome vidim i «europski kapital» cijele Hrvatske, a ne hrvatski kapital nekoliko bogatih obitelji koji se nalazi daleko izvan naših granica.

Za ostvarenje te vizije, neke smo temeljne infrastrukturne projekte gotovo dovršili. Pritom mislim na prometnice koje ne povezuju samo glavni grad, nego i naše luke sa svim našim susjedima. S tim možemo biti zadovoljni, ali na tome ne smijemo stati, jer postoje mnoga neiskorištena područja u ovoj zemlji koje razvoj još nije dotaknuo.

Uvijek sam pozdravljao napredak Istre, ali i pozivao da Gorski kotar i Lika nisu samo prirodni, već i netaknuti gospodarski potencijali. Uvijek sam naglašavao da je Zagreb najjače naše gospodarsko središte, ali i pozivao da je Slavonija žedna ne povlačenja, nego uvlačenja kapitala. Više od svega isticao sam luke, ali ne samo one morske, nego i riječne koje čine najjeftinije poveznice između država i unutar regija. U svemu tome vidim hrvatske potencijale.

Oni koji misle da nasljeđe rata, odnosno povratak i integraciju manjinskog stanovništva treba rješavati odvojeno od gospodarsko-razvojnih aspekata jednostavno provode neostvarivu politiku. Ja pozivam da nam više nije potrebna samo humanitarna pomoć, nego investicijska suradnja. A na nama je u Hrvatskoj da potaknemo takve modele koji će privlačiti strana ulaganja upravo u područja gdje je Vama isplativije, a državi interesantnije. Smatram da smo u tom pogledu još nedovoljno iskoristili te mogućnosti.

Na kraju, mislim da neću pogriješiti u ocjeni da je komunikacija između Zagreba i Londona predugo bila u sjeni pogrešnih pretpostavki. Ta komunikacija nedvojbeno postaje sve intenzivnija i sve kvalitetnija. Ne samo po broju britanskih turista na Jadranu. Ne samo po veličini engleskih investicija u Hrvatskoj. Već i po mnogim drugim projektima koji se ostvaruju.

Napokon, i Vaši današnji interesi logična su posljedica tih odnosa. Želim da nastavite takvu suradnju. To je najbolji put protiv straha od europskog proširenja i na ovu regiju. To je i ispravan put protiv zamora od europskog ujedinjavanja.

Hvala!