Poštovane gospođe i gospodo,

Veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti vas i razgovarati s vama o korporacijskom upravljanju u Hrvatskoj !
Prije toga, dozvolite nekoliko riječi o mojim pogledima na korporacijsko upravljanje u Hrvatskoj.

Upravljanje poduzećima u Hrvatskoj u dosadašnjem razdoblju bilo je, nažalost, pod velikim uplivom neuspješne «pretvorbe i privatizacije».

Državni ured za reviziju konstatirao je kako je 95 posto pretvorbe i privatizacije provedeno nezakonito!
Ključni problemi takve privatizacije - u najvećem broju slučajeva – bili su slabo upravljanje poduzećima od strane novih vlasnika i njihovih menadžera, te gubitak znatnog broja radnih mjesta.
U tom procesu privatizacije bile su korištene metode tzv. «tuneliranja», tj. prebacivanja novca sa poduzeća na poduzeće i konačnog odljeva u inozemstvo; rasprodaja vrijednih nekretnina uz prestanak proizvodnje i izvoza; te gubitak radnih mjesta. Sve je to dobro poznato!
Stoga mislim da moramo učiniti novi iskorak u restrukturiranju hrvatskog gospodarstva. 

U vlasničkom restrukturiranju hrvatskih poduzeća potrebno je utvrditi nove modele pravedne, ali i «socijalno – osjetljive privatizacije».

Sudjelovanje zaposlenih u upravljanju, ali i vlasništvu poduzeća (tzv. «ESOP») potrebno je zakonski urediti.
U neoliberalnom gospodarskom modelu,  glavni cilj modernog poduzeća isključivo i jedino je maksimalizacija profita. Krajnja posljedica ovakvog pristupa korporacijskom upravljanju je politika «rezanja troškova»; prije svega troškova radne snage, kroz otpuštanja zaposlenika ili smanjivanje njihovih plaća, bez obzira na njihov doprinos razvoju kompanije.
Međutim, nakon sloma ENRONA; PARMALATA i drugih velikih tvrtki, sve više se primjenjuje model «društvene odgovornosti korporacija». S tim je povezana i primjena načela tzv. «stejkholderskog» pristupa (engleski, «stakeholder»; a hrvatski, «interesne skupine») u korporacijskom upravljanju.
Moderne korporacije u razvijenom tržišnom gospodarstvu imaju «društvenu odgovornost», odgovornost prema državi, društvu i svojim zaposlenicima, naravno uz primarni cilj maksimalizacije profita.

Ovakav pristup upravljanju poduzećima sve više prevladava u modernim ekonomijama.
Hrvatska nije članica OECD-a i EU, ali mora primjenjivati njihove standarde korporacijskog upravljanja.

Mapokon, svaka hrvatska kompanija morala bi imati takav kodeks korporacijskog upravljanja, koji se zasniva na načelima njezine «društvene odgovornosti».
Primjerice, «Erricsson – Nikola Tesla» jedna je od prvih kompanija u Hrvatskoj, koja je primjenila takva pravila. Slijede i brojne druge hrvatske kompanije.

Nažalost, s druge strane, postoje i takve hrvatske kompanije koje ne poštuju elementarna načela korporacijskog upravljanja.
Procjene su da trenutačno u Hrvatskoj radi preko 60.000 zaposlenika, koji za svoj rad nisu primili plaće, te su tako ostavljeni bez ikakvih sredstava za život, usprkos pošteno obavljenom poslu.

Primjer radnika «Sljemena» samo je indikator stanja, koje se više ne smije tolerirati.
Takva praksa nije primjerena državama koje imaju efikasno tržišno gospodarstvo, «vladavinu prava» i koje se određuju kao «socijalne države».
Rad bez pravične naknade ima sve karakteristike «divljeg kapitalizma», kao i nezakonita pretvorba i privatizacija. To je ispod europske civilizacijske razine!

Protiv takvih pojava moramo se sustavno boriti, ako je potrebno i promjenama nekih zakona!

Ukratko, želim ponoviti, zalažem se za sveobuhvatnu primjenu načela i principa tzv. «društvene odgovornosti korporacija» u Hrvatskoj.

Osim toga, zalažem se i za izgradnju europskog društvenog modela, modela tzv. «socijalno – tržišnog gospodarstva» u kojem se mora redefinirati uloga države u reguliranju slobodnog poduzetništva i tržišta, ali i sačuvati reformirana «socijalna država», kako bi hrvatska privreda povećala svoju međunarodnu konkurentnost u uvjetima globalizacije.

Znam da u tome mogu računati na  potporu i vas, hrvatskih poduzetnika i menadžera, ali i većeg dijela hrvatskih građana.

Hrvatska poduzeća – bez obzira da li su iz javnog ili privatnog sektora – moraju uskladiti svoje poslovanje prema načelima profitabilnosti, ali i odgovornosti prema društvu.
Tvrtke moraju uskladiti načela «međunarodne konkurentnosti» sa načelima «društvene odgovornosti».
U takvom sustavu, uspješno je samo ono korporacijsko upravljanje koje potiče zapošljavanje i stvaranje novih vrijednosti te socijalnu sigurnost zaposlenika!

Država mora osigurati slobodnu tržišnu utakmicu, «vladavinu prava» i borbu protiv korupcije. Sustav državnih subvencija mora se usklađivati sa politikom i praksom razvijenih tržišnih ekonomija.
Razvojna politika Hrvatske mora bit usmjerena na ostvarivanje visokih stopa ekonomskog rasta i zapošljavanje!

Naposljetku, smatram da su vaši prijedlozi u vezi novog modela korporacijskog upravljanja u poduzećima javnog sektora u Hrvatskoj, pokušaj primjene modernih načela na osnovama pravila OECD-a i EU.
Dijelim vaše mišljenje kako se država mora povlačiti iz gospodarstva, ali pitanje je kojom dinamikom.
Moramo pronaći najbolji omjer između ekonomske uloge države i slobodnog djelovanja tržišta u Hrvatskoj!

Predlažem da CROMA, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), Hrvatska udruga banaka (HUB) i Hrvatska gospodarska komora (HGK), te sindikalne središnjice zajedno sa Vladom na Gospodarsko – socijalnom vijeću (GSV-u) razmotre konkretnu primjenu načela modernog korporacijskog upravljanja u hrvatskim poduzećima, pa i onima u državnom vlasništvu.
Isto tako, vaše inicijative shvaćam kao prigodu da zajednički predložite «Akcijski plan», hrvatski program provedbe načela korporacijskog upravljanja prema standardima Europske unije i OECD-a.
Kao predložak može poslužiti Akcioni plan EU pod nazivom «Modernizacija zakona o trgovačkim društvima i unaprijeđenje korporacijskog upravljanja u EU», kojeg je Europska komisija usvojila u svibnju 2003. godine.  
Naposljetku, zašto moramo unaprijediti upravljanje podzećima u Hrvatskoj?
Vrlo sažeto, ja bih to ovako kazao: moderno korporacijsko upravljanje mora doprinijeti stabilnosti financijskog tržišta, rastu investicija i bržem ekonomskom razvoju naše zemlje!

Mislim da u traženju takvih najboljih rješenja hrvatska država i njezine institucije moraju više komunicirati sa hrvatskim poduzetnicima i menadžerima.

Okupljanje hrvatskih poduzetnika i menadžera u okviru CROMA-e, izuzetno je korisno u nastupu i dijalogu sa državnim institucijama.

Zahvaljujem se rukovodstvu CROMA-e na ovom pozivu i mogućnosti da zajednički raspravljamo o nekim važnim gospodarskim pitanjima.
Želim vam, poštovane gospođe i gospodo, uspješno poslovanje!
Hvala lijepa!