Poštovani članovi HAZU, 
            Cijenjeni sudionici okruglog stola, 
            Dame i gospodo,

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem svima koji su pridonijeli organizaciji ovoga skupa, koji se događa u važnom razdoblju za naše pravosuđe. Drago mi je da u ovoj fazi reforme pravosuđa možemo o tome razgovarati i razmijeniti mišljenja.
Svjestan sam da je započeta reforma važna za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali ipak mislim da je još važnija za naše društvo, njegovu demokratizaciju i stabilnost. Djelotvornije pravosuđe znači naime veću pravnu sigurnost fizičkih i pravnih osoba, ono je temelj zaštite i promicanja ljudskih prava, ali ujedno i sredstvo uređene, sigurne i efikasne države.
Razvoj neovisnog, profesionalnog i efikasnog pravosuđa stoga je strateški interes naše zemlje. Ono je jedan od temelja "pravednog i sigurnog društva", kako naglašava i dokument Strategija reforme pravosudnog sustava.
Republika Hrvatska, koja je već dugo opterećena bremenom neučinkovitog i sporog rada sudova, njihove neracionalne mreže, nesređenih zemljišnih knjiga, treba u tome smislu brza i djelotvorna rješenja. To dakako nikako ne znači nepromišljena i neprovediva rješenja.
Zbog toga skupovi poput ovoga Okruglog stola imaju zadaću pomoći, propitati i rasvijetliti ključne točke reforme pravosuđa, načine i postupke njezine provedbe.
U procesu tranzicije, naše društvo je suočeno s brojnim problemima, od kojih su neki izravna posljedica slabosti i problema u pravosuđu. Tu prvenstveno mislim na pravnu nesigurnost, zbog čega ne treba čuditi što se naši građani u značajnoj mjeri osjećaju pravno nesigurnima.
Na žalost, previše je događaja koji ih učvršćuju u takvom njihovom uvjerenju. Učestale oružane pljačke, nasilje na sportskim natjecanjima, incidenti na nacionalnoj osnovi, organizirani kriminal i korupcija, samo su neke od pojava koje utječe da se naši građani ne osjećaju dovoljno sigurnima i zaštićenima.
Naša je zadaća da to promjenimo. Državne intitucije, posebno pravosuđe i policija, trebaju učiniti puno više na zaštiti pravnih i fizičkih osoba, nego što je to bilo do sada.
Zbog toga glavni cilj reforme pravosudnog sustava i jest postizanje veće djelotvornosti, koja u sebi uključuje vrijednosti kao što su jednakost građana pred zakonom, pravna sigurnost i zaštita te napokon pravednost. Da bi se to postiglo, uočava se nužnost poduzimanja strukturnih promjena u našem pravosuđu.
Značajni pomaci u započetoj reformi pravosudnog sustava već se događaju ili se planiraju uskoro provesti. Posebno bih istaknuo promjene u Zakonu o sudovima koje na nov način rješavaju pravo na suđenje u razumnom roku. Taj je zahtjev pred hrvatsko pravosuđe, u sklopu zaštite ljudskih prava, postavio Europski sud za ljudska prava, ali i bez njega on se nameće logičnim, jer sudski proces ne smije biti sredstvo odugovlačenja provedbe prava, a još više pravde.
Naravno, jednu od ključnih uloga u cijelom procesu reforme pravosuđa ima educiranje sudaca i državnih odvjetnika, njihovih suradnika i svih djelatnika. Reforma naime ne znači samo strukturalnu reformu već ona mora biti vidljiva i kroz promjenu postupanja i prihvaćanja novih metoda rada u pravosuđu.
Želim napomenuti još jednu stvar. Pravosuđe nije izvan društva. Ljudi koji ga čine dio su društvene zajednice, dijele sa svima drugima različita moralna, politička, vjerska i druga uvjerenja, podložni su utjecajima javnoga mnijenja i okoline. Utoliko nisu imuni ni na različite moguće utjecaje koji ih čine nesposobnim ili smanjeno sposobnim da budu dio neovisnog, učinkovitog, samostalnog i nepristranog pravosuđa.
Smatram da je dobro što Strategija reforme pravosudnog sustava naglašava da "neovisnost sudaca i njihov status moraju biti osigurani zakonom, tako da je sudac i načelno i praktično neovisan od utjecaja druge dvije vlasti, da je u obnašanju svoje dužnosti oslobođen svih socijalnih, ekonomskih i političkih pritisaka, ali također slobodan i od mogućih utjecaja iz samog sudstva".
Nema sumnje da je, uz ostalo, to povezano s pitanjem edukacije, koje sam već spomenuo, s pitanjem materijalne sigurnosti i sustavom napredovanja pravosudnih djelatnika. Ne treba međutim izgubiti iz vida ni utjecaj organiziranog kriminala i korupcije. Daleko je od nas pomisao da bi pravosuđe bilo korumpirano.
Svakom je građaninu međutim jasno da se organizirani kriminal ne može razvijati ako ne nastoji proširiti svoj utjecaj i na tijela javne vlasti, pa tako i na sudske vlasti.
Pravosuđe je posebno osjetljiv dio u tome smislu i ono mora biti u najvećem mogućem stupnju čisto od utjecaja korupcije na svim razinama i u svim fazama postupka. To se dakako neće postići pukim moraliziranjem nego upravo kombinacijom poticajnih, nadzornih i stegovnih mjera, kao se to uostalom u Strategiji reforme točno uočava i razrađuje i kako to odgovarajući zakoni predviđaju. Sada se radi o tome da se to dosljedno provede.
Smatram da je spomenuti dokument dobra osnovica za provedbu reforme pravosudnog sustava.
Njezin uspjeh ne ovisi dakako samo o unutarnjoj sposobnosti sudbene vlasti odnosno volji pravosudnih tijela i Ministarstva pravosuđa da je provede, već ovisi i o suradnji s drugim tijelima državne vlasti, ali i organizacijama civilnog društva.
Također ona ovisi o općem političkom i moralnom okružju, a dugoročno ovisi napokon i o našem obrazovnom sustavu, kojim u naše mlade naraštaje usađujemo ono što nazivamo općim društvenim i ljudskim vrijednostima.
Ali nema sumnje u to da je ovo važan i dalekosežan korak na našem putu da postanemo sve pravednije i sve sigurnije društvo. Vjerujem da će današnja rasprava tome u znatnoj mjeri pridonijeti.
Hvala!