Drage učenice i dragi učenici,
Poštovana gospođo ravnateljice,
Poštovani učitelji i djelatnici škole,
Uvaženi gosti,
Dopustite da vam svima na početku čestitam jubilej – 110. obljetnicu škole. Vaša škola nosi slavno ime hrvatske spisateljice iz vremena narodnog preporoda Dragojle Jarnević, čija je 130. godišnjica smrti obilježena lani, a sljedeće godine bit će 195. obljetnica njezina rođenja. Vjerujem da svi učenici nešto znaju o Dragojli Jarnević.
Ja sam u svoje doba naučio da je Dragojla Jarnević bila uspješna književnica. Ona je i prije Augusta Šenoe napisala jedan od prvih hrvatskih romana (Dva pira), čime je odigrala važnu ulogu u oblikovanju suvremene hrvatske proze. No njezina važnost je ne samo književna nego i društvena. U prvome redu zato što je Dragojla bila vrlo zauzeta u tadašnjim preporodnim gibanjima, kada se hrvatska nacionalna svijest oblikovala posebice u kulturnom radu.
Poznati slikar Vlaho Bukovac ovjekovječio je njezin lik na svojoj čuvenoj slici o hrvatskom narodnom preporodu. Kao žena iz tada prilično malog grada Karlovca pokazala je da to što je žena i što živi izvan središta kulturnih i političkih zbivanja nije zapreka da bude uspješna i mnogostruko angažirana. Osim što je bila književnica, bila je ona modistica, krojačica, bila je planinarka i mnogo je putovala. No najviše je voljela svoj zavičaj, posebice Karlovac i Okić, koje je opisala najljepšim riječima. O svemu tome ostavila je svoj opširan Dnevnik. Po svemu tome bila je primjer kako i žene mogu i moraju preuzeti veću ulogu u društvenom životu.
Danas je mnogo toga postignuto za što se Dragojla u svoje vrijeme morala boriti, prije svega da je kao ženu smatraju ravnopravnom. Naglasio bih i to da je bila učiteljica i odgojiteljica djece i mladeži, kojima je upravo majčinskom toplinom prenosila svoje znanje i odgajala ih da prihvate osobne i društvene odgovornosti.
Sve to ima još veću važnost ako znamo da je patila od disleksije – poremećaja u čitanju i pisanju – no to je nije smetalo da bude angažirana, da svoje talente iskoristi na mnoge načine. I disleksiju je svladavala marljivim vježbanjem, i to u vrijeme kada se o tome malo znalo i nije bilo mogućnosti da se onima koji pate od disleksije pruži stručna pomoć.
Dragi učenici, primjer Dragojlin, po kojoj nosi ime vaša škola, dobar je uzor kako se i uz teškoće radom, strpljivošću i marljivošću može mnogo postići, mnogo dobra učiniti i zaslužiti priznanje društva.
Danas je moderno da se do uspjeha želi doći što prije, bez učenja, bez rada i požrtvovnosti. No to nije istina i nije moguće. Jednako je tako moderno da se najvećim uspjehom u životu smatra zabava i nerad. Ali to također nije istina. Naprotiv, vidimo da život bez učenja i rada redovito loše završi, u nasilju, kriminalu, u drogi i drugim ovisnostima.
Naše društvo mnogo ulaže u borbu protiv tih negativnih pojava, ali ti se problemi ne mogu riješiti samo preko policije, sudova i zatvora, nego najviše kroz učenje i odgoj. Poznata je izreka da društvo koje ne vodi brigu o školstvu, koje materijalno ne podupire škole i nastavnike osuđuje samo sebe na to da plaća sve više policajaca. No vi u velikoj većini slijedite primjer Dragojlin.
Čuo sam o vašim velikim uspjesima u različitim natjecanjima znanja, u sportu, u kulturnim dostignućima. To znači da svoje talente dobro iskorištavate, da marljivo učite i radite. To znači i da imate dobre učitelje i profesore, dobre odgojitelje, koji vam na pravi način pomažu da budete i uspješni i dobri. Tako na najbolji način afirmirate svoju školu i svoj grad. Tako na najbolji način pomažete sebi.
Vjerujem da se vaša škola i vaši roditelji ponose vama. Želim vam se svima zahvaliti na pozivu i na mogućnosti da se susretenem s vama. Želim vam svim supjeh u učenju i radu.
Hvala!