18.12.2006.

Govor predsjednika Mesića na znanstvenom skupu "Historiografija o Hrvatskom proljeću" u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo

 

Poštovana obitelj Tripalo,
Poštovani profesore Kregar,
Uvaženi sudionici ovoga skupa,
Gospođe i gospodo,

Želim na početku iskazati zadovoljstvo što danas mogu sudjelovati na ovom znanstvenom skupu na temu «Historijografija o Hrvatskom proljeću» u organizaciji Centra za demokraciju i pravo «Miko Tripalo».
Dozvolite mi da se najprije zahvalim organizatorima skupa što su nam omogućili raspravu o Hrvatskom proljeću, važnom razdoblju naše novije povijesti.
Na žalost, ovo razdoblje je nepravedno bilo zapostavljeno i nedovoljno istraženo u našoj historijografiji.
Zbog toga je pred nama zadaća da ukažemo na značaj Hrvatskog proljeća za stvaranje samostalne i demokratske Republike Hrvatske i da motiviramo znanstvenike da istraže ne samo procese i događaje vezane za Hrvatsko proljeće, već i ulogu pojedinih osoba koje su obilježile ovo razdoblje naše povijesti.
Kada to kažem, mislim prvenstveno na nas političare i sudionike tih važnih, a za neke od nas, i dramatičnih zbivanja. Siguran sam da je i ovaj skup rezultat tih naših nastojanja.
Nakon svih poznatih političkih i drugih devijacija u tadašnjem jednopartijskom sustavu, Hrvatsko proljeće značilo je, premda u sklopu tog istog sustava, istinski demokratski pokret. On je nesumnjivo vodio tome da se redefiniraju politički, a onda i gospodarski odnosi u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Jednostavno rečeno, bila je riječ o tome da republike, pa tako i Hrvatska u jugoslavenskoj federaciji napokon započnu zaista raspolagati svojim resusrima i svojim dohotkom te da se tadašnji Savez komunista demokratizira, decentralizira i deunitarizira.
Hrvatska i Slovenija u to su vrijeme prednjačile u tim zahtjevima, ali je političara koji su uviđali potrebu reforme tadašnjeg političko-gospodarskog sustava bilo i u Srbiji i u drugim republikama.
Pokojni Miko Tripalo prepozano je tu potrebu i zastupao je u tadašnjim političkim forumima i na javnoj sceni zajedno sa Savkom Dabčević-Kučar i mnogim drugim hrvatskim političarima toga vremena.
Kada spominjem pokojnog Miku Tripala, onda moram reći i to da ga njegovo životno djelo svrstava među najvažnije hrvatske političara prošloga stoljeća, a svakako je jedan od prvaka hrvatske politike druge polovice šezdesetih i početka sedamdesetih godina.
Uloga Mike Tripala neraskidivo je vezana sa značenjem i ulogom Hrvatskoga proljeća u spomenutom povijesnom razdoblju prošloga stoljeća.
Nažalost, pokret je doživio slom, kojemu razloge treba tražiti u nespremnosti tadašnjega jugoslavenskog političkog i vojnog vrha da prihvati promjene, kao i u nezrelosti dijela sudionika «proljeća», koji nisu bili na političkoj visini u tom povijesnom trenutku.
Ipak Hrvatsko proljeće ostavilo je pozitivan trag. Ono je utjecalo na donošenje ustavnih promjena 1974, koje su djelomice prihvatile političke promjene za koje su se «proljećari» zauzimali i koje su napokon stvorile osnovu za razdruživanje jugoslavenskih republika i osamostaljenje Republike Hrvatske 1991. godine.
Nakon sloma mnogi sudionici su završili u zatvoru, a oni koji su izbjegli tu sudbinu, bili su prisiljeni na šutnju sve do demokratskih gibanja potkraj osamdesetih i napokon demokratskih promjena 1990. godine. Ponovno uključivanje mnogih sudionika Hrvatskog proljeća u demokratski proces nije bila stvar političke nužde i prisile ili želje za vlašću, nego iskren odaziv istinskih demokrata i domoljuba.
Neki su se uključili u Koaliciju narodnog sporazuma, neki u druge političke stranke. Ali, ono što je bilo i jest zajedničko velikoj većini sudionika Hrvatskog proljeća jest da su se cijelo vrijeme uporno zauzimali za to da se hrvatsko društvo razvija kao demokratsko društvo.
Borili su se za to da u Hrvatskoj nitko ne bude neslobodan i ugrožen jer su dobro znali što je to nesloboda i ugroženost, i nacionalna i ljudska i egzistencijalna.
Vjerujem da će rezultati ovog skupa odgovoriti na brojna pitanja o vremenu koje još nije do kraja stručno-znanstveno osvijetljeno i vrednovano, ali ni politički jedinstveno ocijenjeno.
Utoliko je sasvim sigurno da će činjenice i ocjene iznesene na ovom skupu biti od velike pomoći objektivnijem osvjetljavanju toga iznimno važnog razdoblja hrvatske politike prošloga stoljeća, jednako događaja i procesa kao i njihovih aktera.
Još jedanput srdačno čestitam i zahvaljujem Centru za demokraciju i pravo “Miko Tripalo” na pozivu na današnji skup, a sudionica želim plodan I uspješan rad.
Hvala.