Vaše veličanstvo,

ekselencije, gospodo predsjednici,

visoki predstavnici zemalja članica naše skupine,

gospođe i gospodo,

Čini mi izuzetno zadovoljstvo što mogu sudjelovati na još jednom sastanku na najvišoj razini zemalja članica skupine G – 11, što okuplja države s nižim srednjim dohotkom. Ova je skupina, zahvaljujući inicijativi našega domaćina, osnovana potkraj ljeta godine 2005. Mada se Republika Hrvatska, strogo gledano, ne uklapa potpuno u kriterije na osnovi kojih je formirana, prihvatio sam poziv da se uključimo u nju, znajući da ima mnogo više elemenata koji nas približavaju skupini G-11, nego onih što nas od nje dijele.

Osim toga, osnovni ciljevi zbog kojih je skupina G-11 osnovana, ni na koji način nisu u suprotnosti s vanjsko-političkim prioritetom moje zemlje, a to je uključivanje u Europsku uniju. Stoga smo do sada svesrdno podupirali ovu skupinu, a tako ćemo se ponašati i u budućnosti.

Stvaranje zajedničke platforme kako bi naše zemlje osigurale dodatnu podršku kroz povećavanje pomoći i ulaganja, proširivanje trgovine i ublažavanje dužničkog tereta, posve je u skladu sa stvaranjem uvjeta za održivi razvoj, što je jedan od proklamiranih ciljeva Ujedinjenih naroda. Svi se mi slažemo kako valja jačati vladavinu prava i transparentnost, kako valja provoditi reforme, a sve to u funkciji ostvarivanja milenijskih razvojnih ciljeva i postavljanja solidnih temelja globalnoga gospodarstva.

Pridonoseći razvoju, naše zemlje daju i nezaobilazan doprinos jačanju mira i sigurnosti u svjetskim okvirima. Dodao bih da ujedno daju doprinos i borbi protiv globalnoga terorizma, jer moje je čvrsto uvjerenje kako se ta borba ne može voditi samo vojnim sredstvima, nego i uklanjanjem ambijenta u kojemu se terorizam rađa. A ima li boljega odgovora propovjednicima terorizma, nego što je to razvoj?

Države okupljene u skupini G-11 suočene su s istim, ili sličnim izazovima. Oni, naravno, variraju od zemlje do zemlje, ali svi mi znamo što znači uhvatiti se u koštac s nezaposlenošću, sa siromaštvom, s nedovoljno razvijenom infrastrukturom, a u sve većoj mjeri i sve urgentnije – i s klimatskim promjenama. Na nekima od tih područja moja je zemlja, Republika Hrvatska, učinila značajne iskorake i možda bi naša iskustva i drugima mogla biti od koristi.

Provodimo reformu državne uprave i pravosuđa i sve smo dublje angažirani u borbi protiv korupcije. Ne posustajemo u naporima da učvrstimo demokraciju, da opredjeljenje za demokraciju učinimo našom trajnom orijentacijom. U tome kontekstu dozvolite mi da izrazim mišljenje kako nema jednog, jedinog demokratskog modela, niti se taj model, ostvaren u jednoj zemlji ili skupini zemalja može naprosto preslikati u drugim zemljama, a još im se manje može ili smije nametati.

Demokracija je model ponašanja za koji smo se opredijelili u odnosima unutar naših država, ali demokracija mora postojati i u međudržavnim odnosima. Načelo nemiješanja u unutarnje stvari drugih u prošlosti je nekima koristilo i kao alibi za potpunu samovolju unutar vlastitih granica i to je neprihvatljivo. No, ništa manje nije neprihvatljivo ni zagovaranje apsolutne slobode miješanja u unutarnje stvari drugih pod krinkom borbe za demokraciju.

Demokracija ne smije biti nametnuta, nego mora biti odraz i izraz slobodno izražene volje građana svake pojedine zemlje, a svaki demokratski model mora voditi računa i o specifičnostima zemalja u kojima se realizira. Govorim o tome, jer su demokratizacija i politička liberalizacija među našim proklamiranim ciljevima.

Podržavam, naravno, i gospodarsku liberalizaciju, s time što i u ovome krugu želim krajnje jasno reći kako smatram nužnim oduprijeti se daljoj eroziji socijalnih prava i odumiranju socijalne države u kontekstu afirmiranja neoliberalnoga modela.

Pitanje energije i energenata sve više zaokuplja našu pozornost. O tome će se potkraj lipnja raspravljati u Zagrebu, gdje će - na moju inicijativu – biti održan energetski summit 10 zemalja jugoistočne Evrope. Siguran sam da ćemo i tom prilikom podržati koncept smanjivanja ovisnosti o opskrbi naftom, orijentaciju na obnovljive izvore energije, kao i potrebu pojačane zaštite prirode.

Zemlje u razvoju, a mi svi spadamo u tu kategoriju, mada se u stupnju razvijenosti razlikujemo, bit će i u vremenu što je pred nama orijentirane na pomoć izvana, kako bi mogle osigurati vlastiti razvoj i približiti se ostvarivanju svojih reformskih ciljeva. Mislim da će spremnost na tu pomoć rasti sa spoznajom da razvijene zemlje, ulažući u one manje razvijene, zapravo rade i u svoju korist.

Podržavam ciljeve naše skupine, onako kako su formulirani u dokumentu što nam je predočen. Smatram kako je dobro, i to dobro ne samo za nas, da pored skupine najrazvijenijih, G-8, postoji i G-11, grupa država što ostvaruju niži srednji dohodak. I te zemlji imaju i pravo, i potrebu formulirati svoje potrebe, svoje razvojne vizije i svoje ciljeve. U proteklih više od sedam godina, koliko sam na funkciji predsjednika Republike Hrvatske, bio sam svjedokom pokretanja više međunarodnih inicijativa koje su ubrzo zamrle.

Ova nije, a činjenica da se danas ponovo sastajemo, i to uz Svjetski gospodarski forum, svjedoči o tome da je i svijet treba. Uvjeren sam da će tako biti i u budućnosti i radujem se nastavku naše suradnje.

Hvala!