Dragi prijatelji iz Građanskoga odbora za ljudska prava, uvaženi predstavnici nevladinoga sektora iz susjednih zemalja, gospođe i gospodo,

Iznimno mi je drago što sam se mogao odazvati pozivu da prisustvujem obilježavanju 15-te obljetnice postojanja i rada Građanskoga odbora za ljudska prava. Ta je organizacija, mada mala, nezaobilazni kamenčić u mozaiku nevladinih udruga koje su u prvim godinama postojanja samostalne Hrvatske učinile upravo nemjerljivo mnogo u promicanju ljudskih prava i učvršćivanju demokracije i vladavine prava u Republici Hrvatskoj.

Građanski odbor, njegov neumorni predsjednik i suradnici – hrabri i svojemu zadatku potpuno predani entuzijasti i idealisti - pomagali su ondje gdje su mogli i onoliko, koliko su mogli. Odazivali su se pozivima u pomoć – i onda, kada je trebalo osigurati najnužniji smještaj, i onda kada je trebalo pronaći deku za pokrivanje ili odjeću za malo dijete da ne trpi hladnoću, naravno i onda kada je hranom trebalo pomoći gladnima.

            Uz to, Građanski odbor za ljudska prava priskakao je u pomoć i pravnim savjetima, intervenirao je u ime i u interesu onih koji su mu se obraćali kod državnih organa i institucija, što nije uvijek bio ni lak, ni zahvalan posao.

Nikada nisu posustajali, nikada se nisu umorili, nikoga nisu odbili.

Dokazivali su i dokazali kako postoji Hrvatska koja nije netolerantna, koja nije ni šovinistička, ni rasistička, koja nije uronjena u tamna poglavlja nacionalne prošlosti, nego teži zajedničkoj evropskoj budućnosti.

Građanski odbor za ljudska prava javljao se kada je trebalo kritizirati, kada je trebalo upozoravati, kada je trebalo ispravljati. I osobno sam podržavao njegove stavove i akcije, a sudjelovao sam i u nekima u kojima su se članovi Građanskoga odbora pojavljivali kao «motorna snaga». Mislim konkretno na godišnja prosvjedna okupljanja organizirana kako bi se vratilo ime Trgu žrtava fašizma. Posao Građanskoga odbora za ljudska prava nikada nije bio zahvalan, redovno je bio težak i uvijek je bio vrlo odgovoran – i onda kada se radilo o akcijama u Hrvatskoj, i onda kada je bila riječ o okupljanju nevladinoga sektora u državama na tlu bivše Jugoslavije.

            Danas, kada obilježavamo 15-tu obljetnicu svih tih aktivnosti koje zaslužuju da se o njima kaže mnogo više, no što ja mogu u ovih nekoliko minuta, drago mi je što mogu konstatirati da su one na određeni način okrunjene ulaskom udruge nevladinih organizacija s područja bivše Jugoslavije, CIVIS, u Vijeće Europe i time što je upravo Građanski odbor dobio zadatak da u Strasbourgu predstavlja CIVIS.

Hrvatska je u posljednjih nepunih deset godina napravila krupne iskorake na području zaštite i ostvarivanja ljudskih prava, ali to ne znači da je vaš zadatak završen. Mnogo je još posla pred NAMA. Svjesno ne kažem: pred VAMA, jer prošla su ona vremena kada je državna vlast bila na jednoj strani, a nevladin sektor na drugoj. Sada smo u zajedničkoj borbi i na istome frontu.

            Računam na vašu pomoć i podršku. Posla ima na pretek. Ako smo se primakli kraju u političkoj komponenti, na redu je sada socijalna. Mnogo je još uvijek obespravljenih i zakinutih, a naš je cilj društvo zadovoljnih ljudi, naš je cilj istinski demokratska i pravna država Hrvatska, naš je cilj regija u kojoj će između država, naroda i građana biti uspostavljeni normalni odnosi, zasnovani na povjerenju i razumijevanju. Na putu prema tome cilju uz pomoć nevladinoga sektora napravili smo značajne pomake.

Zajedno možemo i moramo učiniti još više i još brže.

Čestitam Građanskome odboru za ljudska prava na jubileju i na svemu postignutome i želim Vam dalje uspjehe.

Hvala!