16.01.2009.
Govor predsjednika Mesića na svečanom prijemu za predstavnike medija
Pozdravljam vas i ove godine na ovom našem tradicionalnom druženju.
Ušli smo u godinu za koju znamo da će biti teška, a što nam je energetska kriza već na samom početku godine i potvrdila.
Ali prije nego progovorim o onome što nas čeka ove godine, osvrnuo bih se na prošlu. Godinu u kojoj je jedan hrvatski novinar ubijen usred Zagreba. Godinu u kojoj je jedan hrvatski novinar pretučen usred bijelog dana, a još je nekolicina novinara bila suočena sa zastrašivanjima i prijetnjama.
Ja čvrsto vjerujem da napadi na novinare znače napad na slobodu medija, a time na demokraciju i na sve nas.
Pred nama je godina u kojoj nas čeka puno posla. Trebamo dovršiti započete reforme pravosuđa i javne uprave, predstoji nam preustroj brodogradnje, jedne od gospodarski najznačajnijih odluka za dugi niz godina, rješavanje nagomilanih problema u zdravstvu.
Pojavljuju se prvi znakovi usporavanja gospodarskog rasta u zemlji, raste broj nezaposlenih, rastu kamate na kredite stotinama tisuća naših građana. Pritom, u svijetu se još vode rasprave hoće li gospodarska kriza biti zaustavljena ove godine ili očekujemo njeno daljnje produbljivanje.
Pa i vi novinari susrećete se sa znakovima krize u svojim matičnim kućama, prijeti vam se otkazima pod izlikom krize. Zastrašuju se honorarci, PDV koji je bio smanjen nije pridonio novom zapošljavanju u medijskim kućama.
Kako bi mogli provesti reforme do kraja i doista usvojiti europske standarde trebamo postići konsenzus u državi. A kako se konsenzusi stvaraju? Zar ih ne bi trebali postići, između ostaloga, i na temelju informacija koje su mediji, osobito javni, dužni dati javnosti? Zar nije svrha medija da prvenstveno informiraju, a zatim i nude argumente i analize na temelju kojih ljudi stvaraju svoja mišljenja.
Umjesto analiza na kojima bi se moglo stvarati javno mnijenje, mediji nude sve više senzacije koje sa stvarnim i svakodnevnim životom i problemima rijetko imaju ikakve veze.
Možda će netko reći kako spadam među one koje je vrijeme pregazilo, ali ja i dalje smatram da mediji trebaju prvenstveno služiti tome da informiraju i obrazuju. Štoviše, mislim da je u kriznim vremenima njihova uloga još i važnija.
Zar se mogu nazvati ozbiljnim izvještavanjem one vijesti o posjetu američkog predsjednika prošlog proljeća kojima su dominirale informacije o darovima koje su predsjednici međusobno razmijenili, o meniju na svečanoj večeri. Više se govorilo o popisu osoba na večeri nego o temama razgovora i po čemu je taj posjet bio značajan za Hrvatsku.
Slažem se s tim da mediji služe i za zabavu, i svatko od nas rado pročita sportsku vijest pa čak i novosti iz života javnih osoba, ali ne mogu prihvatiti da takve vijesti pune naslovne stranice i udarne minute vijesti. Ne mogu prihvatiti da ljude zanimaju samo takozvane «lake» teme, a da se «ozbiljni problemi» ne prodaju.
Ovo je i godina u kojoj nas čekaju izbori, lokalni i predsjednički. Svima nam je poznato kolika je uloga medija u predizborno vrijeme. Upravo preko medija najveći broj birača upoznaje kandidate, formira svoje mišljenje o njima i donosi odluke o svojim favoritima na izborima.
Dakle bit će ovo važna godina i za nas političare, ali i za vas novinare koji svaki dan ispočetka imate priliku pokazati svoju profesionalnost i predanost ciljevima novinarske struke koju ste odabrali kao svoj životni poziv.