17.12.2009. - Kopenhagen
Govor predsjednika Mesića na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama
Ekscelencije - predsjednici, premijeri i ministri,
uvaženi sudionici ovoga doista sudbinskoga sastanka,
gospođe i gospodo,
Vremena više nema.
Trenutak za akciju je sada. Ne sutra, ne prekosutra, nego – sada!
Nemile scene iz Kopenhagena koje smo svi posljednjih dana mogli pratiti na televizijskim ekranima ne mogu se pripisati isključivo aktivnosti minornih grupica, zainteresiranih za razbijanje i pravljenje nereda. Ne, one su nedvosmisleni pokazatelj frustracije običnih ljudi koja raste iz dana u dan. I ti nam ljudi, naši građani, naši birači, poručuju: ovako dalje više ne može. I ne smije!
Moja zemlja, Republika Hrvatska ne pripada ni među velike zagađivače, naša emisija stakleničkih plinova ispod je prosjeka Europske unije, a nismo ni među onima koji već sada osjećaju neposredne i opasne posljedice uništavanja okoliša i klimatskih promjena.
Zašto sam onda ovdje? Najkraće rečeno zato da bih pozdravio prve korake u pravome smjeru kojima smo svjedoci na ovoj konferenciji i da bih potvrdio svijest moje zemlje o potrebi koordiniranih, obvezujućih dogovora usmjerenih na zaustavljanje klimatskih promjena koje – ako se nastave – prijete egzistenciji ljudskoga roda, prijete životu na Zemlji.
Ovdje sam također zato da kažem kako Republika Hrvatska već i sada aktivno radi na alternativnim izvorima energije, odnosno na novim načinima dobivanja energije koji ne ugrožavaju prirodu.
Iako gotovo 40% električne energije proizvodimo korištenjem hidropotencijala, provodimo opsežna istraživanja i razvijamo projekte za daljnja ulaganja u obnovljive izvore energije, kao što su vjetroelektrane i elektrane na biomasu. Hrvatska razvija sustave za korištenje sunčeve energije i geotermalnih izvora, te ulaže u povećanje energetske učinkovitosti.
Tako na primjer, a ovo prvi puta javno iznosim: naši su stručnjaci razvili model tzv. plutajuće hidroelektrane, dakle hidroelektrane koja iskorištavanjem kinetičke energije kretanja vodenog toka proizvodi električnu energiju, bez zagađenja okoliša. Model je patentiran i ispitan, rezultati ispitivanja su pozitivni i sada se pristupilo izradi osnovnog prototipnog modela za serijsku proizvodnju.
Toliko o tome što radimo. A evo kako gledamo na stvari. Republika Hrvatska pozdravlja i podržava donošenje međunarodnopravnog obvezujućeg dokumenta kao potvrde svih naših napora u borbi protiv negativnih utjecaja čovjekovih aktivnosti na klimu i usmjerenih na zaustavljanje globalnog zatopljenja.
Želim upravo ovdje, u ovome krugu, krajnje jasno reći kako bi svakome moralo, ponavljam: moralo biti jasno da nema toga nacionalnoga interesa koji bi smio dobiti prednost pred dugoročnim općim interesom, a taj je interes održanje života na Zemlji.
Želio bih vjerovati kako smo nakon iscrpljujućih pregovora i čestih neizvjesnosti zajedničkim radom krenuli prema finalizaciji nove platforme za zaustavljanje daljnjeg pogoršanja klimatskih uvjeta. I to, naglašavam, ne samo deklarativno, već i kroz konkretne obveze smanjenja kvota emisije stakleničkih plinova. Rekao bih čak da je smanjenje emisija ugljičnog dioksida tek srednjoročni izazov, pa stoga i srednjoročno rješenje.
Ono pravo, dugoročno rješenje, to su alternativne, tzv. „zelene tehnologije“, što ih razvijene zemlje trebaju podijeliti s ostatkom svijeta.
U post-Kyotski dogovor Republika Hrvatska ulazi preuzimajući obvezu smanjenja emisija u okvirima svojih mogućnosti, reda veličine od -5 %, računajući da će veliki dio energetskih potreba svog budućeg industrijskog razvoja osigurati ulaganjima u obnovljive izvore energije i povećanjem energetske učinkovitosti. No, kada uđemo u Uniju, a ja očekujem da će to biti godine 2012., spremni smo preuzeti daleko ambicioznije ciljeve, ciljeve zemalja članica Europske unije.
Zajedno sa članicama Unije i s ostatkom svijeta spremni smo raditi na rješavanju pitanja koje ne trpi odgađanje. Završavam: vremena više nema, a do rješenja možemo doći samo zajednički i uzajamnom solidarnošću.
Svijet je jedan!
Hvala!