Makedonija, 01.11.-03.11.2015.

Dana 02. studenoga o.g. Mesić se zadržao u Tetovu, gdje ga je primila gradonačelnica Teuta Arifi. Nakon toga bivši je hrvatski Predsjednik održao predavanje na Sveučilištu u Tetovu, a u povodu tiskanja albanskog izdanja njegove knjige "Kako je srušena Jugoslavija". Bivši Predsjednik RH, g. Stjepan Mesić, boravio je 3.studenoga 2015. u Gostivaru (Republika Makedonija). Primio ga je gradonačelnik Nevzat Bejta koji mu je na svečanoj sjednici gradske skupštine uručio povelju kojom je proglašen počasnim građaninom. U povelji kojom je Predsjedniku Mesiću dodijeljen status počasnog građanina, uz ostalo se kaže i ovo: " Općina Gostivar, gdje  u potpunoj slozi žive građani različitih etničkih skupina, a većinski narod su Albanci, cijeni da tijekom Vaše dugogodišnje političke karijere, dali ste neporeciv doprinos i žrtvovali ste se za demokratizaciju i europeizaciju zemalja bivše Jugoslavije i šire regije. Ono što ste učinili za hrvatski narod, kojem pripadate, niste se ustručavali da sa moralnom podrškom i konkretnim mjerama učinite i za ostale narode u regiji, posebice za albanskog naroda, koji stoljećima su bili potlačeni od stranih vladara ali i pojedinaca vlastitog naroda u totalitarnom sustavu." Bivši hrvatski Predsjednik zahvalio je sljedećim riječima. Dozvolite mi prije svega da zahvalim na dodjeljivanju titule počasnog građanina Gostivara. Vašom sam odlukom iskreno dirnut i duboko počašćen. Jednako tako zahvaljujem i na više nego ljubaznim riječima što su mi upućene. Shvaćam ih kao odraz priznanja ne samo za moj politički i državnički, nego prije svega za moj ljudski put, za moje životno opredjeljenje. A da je tome tako, zaključujem i iz činjenice da ste za odluku da me učinite svojim sugrađaninom dali glas svi, bez obzira na to kojoj političkoj stranci ili kojem narodu pripadate. I vrlo točno ste u vašoj odluci kazali kako je važno da ljudi vjeruju u partnerstvo i suradnju među različitim narodima i etničkim zajednicama, osobito u kriznim ili postkonfliktnim vremenima. Takvo nam je uvjerenje potrebno ne samo da bismo prevladali nepovjerenje i animozitete naslijeđene iz ratova u kojima se raspala Jugoslavija, nego i da bismo mogli na pravi način razriješiti napetosti i krize s kojima smo suočeni u našim novim državama. Kažem: novim državama, mada je četvrt stoljeća na satu koji otkucava svjetsku povijest tek djelić sekunde. U isto vrijeme, međutim 25 godina je u životu jedne države i njezinih građana relativno dugo razdoblje. I u tome se razdoblju svima nama, na ovaj ili onaj način, svašta događalo i dogodilo. U eru potpuno normalnih odnosa u regiji još uvijek nismo ušli, a nismo se riješili ni unutarnjih napetosti. Ne pretjerujem, ako kažem da je samo jedna mala iskra potrebna da zapali vatru koju je mukotrpno i teško gasiti. Cijeloga sam se života, ne samo kroz političku i državničku karijeru, nego i u osobnom životu zauzimao za to da dijalog, međusobno razumijevanje, tolerancija, prihvaćanje različitosti budu ključ za razvoj i uspjeh društva. I zato ću i danas i ovdje ponoviti: nema stabilnog društva bez tolerancije i nema tolerancije bez dijaloga. Mnogo je povijesnih prilika, pa i iz sasvim nedavne prošlosti, u kojima smo se ovdje, na jugoistoku Evrope, u to mogli uvjeriti. Usprkos tome, uvijek smo iznova činili iste greške. Nadam se i vjerujem, odnosno želio bih vjerovati kako je to vrijeme učenja i mučnih popravnih ispita iza nas. Želio bih vjerovati da smo naučili lekciju historije i da ćemo ono što smo naučili znati prenijeti onima koji dolaze iza nas. Zato visoko priznanje što ste mi ga dodijelili shvaćam i kao priznanje mojem političkom i životnom opredjeljenju, a činjenica da ono nailazi na ovakav pozitivan odjek daje mi novu nadu i potvrđuje u isto vrijeme kako demokratske vrijednosti ima smisla i njegovati, i promicati. Da bismo ih prihvatili ne zato što nam ih netko nameće, nego zato što shvaćamo da su one za nas dobre. Dragi moji sugrađani, još jednom hvala uz želju da Vaš, a od danas i moj grad, napreduje i razvija se!