Čast mi je obratiti vam se danas, prigodom komemoriranja obljetnice proboja jasenovačkih logoraša. S dubokim poštovanjem klanjam se uspomeni na sve one koji su nevini, a svi su bili nevini, pobijeni u najvećem i najstrašnijem od nekoliko desetaka koncentracionih logora ustaške tzv. Nezavisne Države Hrvatske.

         Mi smo ovdje da im odamo počast i da ih se sjetimo.

Jer, zaboraviti ne smijemo!

I mi ovdje govorimo, jer šutjeti u Jasenovcu, šutjeti danas, to ne bi značilo samo izbjegavati osudu ovdje počinjenih zločina. To bi bilo ravno samoubojstvu demokratske, na antifašizmu zasnovane hrvatske države.

 I zato smo ovdje da još jednom kažemo istinu u lice svima onima koji nas zasipaju lažima o Pavelićevoj državi. Da, mi govorimo istinu i upravo zato nekima smo neugodni, nekima smetamo.

         Pa nam predbacuju, optužuju nas čak, da bojkotiramo žrtve i politiziramo Jasenovac.

         LAŽU!

         Činjenica da se ove godine održavaju, uz onu službenu, još dvije komemoracije u Jasenovcu, posljedica je politike; baš kao što je i sam Jasenovac bio odraz, izraz i instrument politike. Logor u Jasenovcu u koji su ljudi dopremani i gdje su ubijani, samo i isključivo zbog nacionalnosti ili vjere, kao i zbog drugačijeg svjetonazora, bio je izraz ustaške – ne hrvatske, nego ustaške politike.

Bila je to politika najprije obespravljivanja, a potom i likvidiranja svih drugih i drugačijih, u ovom konkretnom slučaju Srba, Židova, Roma i Hrvata – antifašista.

         Riječ je, dakle, o zločinačkoj politici, a oni koji su je provodili, bili su – zar je to uopće potrebno izricati – zločinci. Danas se vodi politika sakrivanja, negiranja, ili u najmanju ruku relativiziranja tih zločina, uz neskriveno obnavljanje idejne osnove ustaške zločinačke države.

Da, ja znam: ljute se kada se to ovako izravno kaže.

         Ali, ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupali ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on USTAŠA.

I zato nije nikakvo pretjerivanje, a još manje laganje, ako se kaže, da se nad današnju Hrvatsku nadvio ustaški zloduh, a da među onima koji se predstavljaju kao demokrati i antitotalitaristi, ima ljudi koje se ne može ni doživjeti, ni opisati drugačije nego kao ustaše.

         Naprosto zato, što oni to i jesu!

         Ustaški pokret bio je najveće zlo i najveća sramota u povijesti, naglašavam: u POVIJESTI hrvatskoga naroda. Ne, on nije najveće moralno posrnuće hrvatskoga naroda, dakle cijeloga naroda, jer to bi podrazumijevalo da su svi Hrvati bili ustaše. A – NISU!

Ali, u dugoj povijesti hrvatskoga naroda nema mračnijeg razdoblja od one četiri godine u kojima je vladao ustaški teror, u kojima se ovdje, ali i u mnogim drugim logorima ubijalo, ponovit ću još jednom, Srbe, Rome, Židove i Hrvate – antifašiste, u kojima se ubijalo zbog imena, vjere, nacije ili uvjerenja.

         A ako bi ustašama u ruke pali i pripadnici nekog drugog naroda, nisu se imali čemu nadati, pa je tako ovdje ubijeno i sedmero Slovenaca – katoličkih svećenika.

         Svima njima odajemo počast, svima njima obećajemo da ih nećemo zaboraviti, svima njima zavjetujemo se da ćemo nastaviti borbu protiv neofašizma, neoustaštva i povijesnog revizionizma koji truju naše mlade.

         Ako je borba za očuvanje uspomene na desetke tisuća ubijenih samo ovdje, u Jasenovcu, politika – onda priznajem: bavimo se politikom.

         Ako je borba za demokratsku Hrvatsku, svjesnu svoje prošlosti, suočenu s istinom o toj prošlosti, ali zagledanu u budućnost, politika – i opet priznajem: da, bavimo se politikom.

         Ako je borba protiv sve prisutnijih pojava renesanse fašizma i ustaštva i protiv tolerancije što je aktualna vlast prema tome iskazuje - politika; onda moram bez oklijevanja i otvoreno reći: da, mi se bavimo politikom.

         Ali: ne i sto puta: NE, mi ne politiziramo žrtve Jasenovca, niti ih bojkotiramo. Mi te žrtve duboko poštujemo, a bojkotiramo one koji bez trunke pijeteta bezočno manipuliraju ubijenima, žrtvama ustaškog režima.

Oni su, naime, ti koji koriste Jasenovac za promicanje svoje nakaradne teze o izjednačenosti fašizma i antifašizma, što ga za tu priliku zovu komunizmom, kao zala što ih treba odbaciti. Oni su ti, bit ću do kraja jasan, koji povijesno neosnovano stavljaju znak jednakosti između komunizma i antifašizma.

         Fašizam i njegova hrvatska inačica: ustaštvo bili su ti koji su otvarali koncentracione logore i u njima ubijali ljude, da kažem ponovo, možda moje riječi dopru i do onih kojima su namijenjene, isključivo zbog nacionalnosti, vjere ili svjetonazora.

To je činjenica i na toj činjenici nezgrapni falsifikati i priglupe tvrdnje kako su u Jasenovcu komunisti ubili više ljudi, nego ustaše, neće ama baš ništa promijeniti. Krajnje je opasno, međutim, što se takvi falsifikati počinju prikazivati u školama, i to na satu vjeronauka.

         Na nama je da ne popustimo u pritisku na vlast, kako bi ne samo prestala tolerirati manifestacije ustaštva, praviti se prema njima gluha i slijepa, nego ih počela i kažnjavati.

Na nama je da budemo savjest ovoga društva, jer aktualna vlast SAVJESTI OČITO NEMA.

         Na nama je da i ovdje i danas, kao i svuda i svakoga dana, kažemo: DOSTA JE BILO, OVAKO DALJE NITI MOŽE NITI SMIJE!

         Ako to ne učinimo, izdali smo žrtve kojima se danas klanjamo, kao i sve one hrabre borce Narodno-oslobodilačkog pokreta koji su dali živote za Hrvatsku bez ustaštva. Ali – ako to ne učinimo, izdali smo i sve one koji su u devedesetim godinama stali na branik Hrvatske, jer oni u golemoj većini OVAKVU HRVATSKU NISU ŽELJELI.

         Današnja je Hrvatska tragično podijeljena.

Ta se podjela gradila i forsirala godinama, posljednjih nekoliko godina osobito agresivno i oni koji su je poticali i koji su u tome najaktivnije sudjelovali ne mogu pobjeći od svoje odgovornosti za današnje stanje izjavljujući kako ideološke podjele ostavljamo iza sebe.

         Ono što moramo ostaviti iza sebe, svi mi, cijela Hrvatska, to je golema povijesna laž, lansirana i poticana s jasnim političkim ciljevima. Tek onda, kada bez i najmanje rezerve stvari postavimo na njihovo mjesto, tek onda kada uklonimo i najmanju sumnju o tome tko je stajao na pravoj, a tko na krivoj, zločinačkoj strani u Drugom svjetskom ratu, riješit ćemo se i podjela i opterećenosti prošlošću.

         To je, uostalom, naš dug prema svima kojima danas odajemo počast, prema svakome ubijenome, ali i prema svakome u borbi protiv fašizma poginulome Hrvatu, Srbinu, Židovu, Romu, ili pripadniku bilo koje nacionalnosti.

I to je naš dug prema onima koji dolaze.

Ne dozvolimo da žive u laži, da nose breme prošlosti samo zato što neki ne žele prihvatiti istinu o toj prošlosti. Ne dozvolimo da žive u podjelama, ali radimo sve što možemo da se prevladavanje podjela ne izvede nametanjem laži i jednoumljem, zaogrnutim plaštem demokracije.

Uprimo sve snage da Hrvatsku izgradimo kao demokratsku državu slobodnih i ravnopravnih građana!

                  Neka je vječna slava svima ubijenima u Jasenovcu i svim žrtvama fašizma, kao i onima koji su položili svoje živote u herojskoj borbi protiv najvećeg zla dvadesetog stoljeća!