Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić sudjelovao je na proslavi 95-a obljetnice makedonske gospodarske komore u Skopju. U okviru proslave održan je okrugli stol pod nazivom : „Mjesto malih zemalja u međunarodnoj ekonomiji – prednosti i nedostaci“. Na okruglom stolu uz g. Mesića sudjelovao je i Vladimir Gligorov,Branko Roglić, Milo Đukanović, Svetozar Janevski itd.

Poštovani predsjedavajući,

sudionici ovog okruglog stola,

dame i gospodo,

Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem se što ste me pozvali na ovako bitnu raspravu o mjestu malih zemalja u međunarodnim ekonomskim odnosima.

Ti odnosi su upravo sada pod neviđenim pritiskom da se radikalno promjene  što bi moglo predstavljati posebno veliki izazov za male zemlje s obzirom da od pravila u međunarodnim ekonomskim odnosima i te kako ovisi kompetitivnost i prosperitet malih ekonomija. Sve zemlje iz naše regije male su ekonomije.

Naravno, male zemlje mogu puno toga, ali ne mogu promijeniti svoju veličinu i veličinu svog tržišta i ako u međunarodnoj ekonomiji prevlada ideologija povratka ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu nad postojećim stanjem ekonomske međuovisnosti i suradnje moramo se jako zabrinuti.

Točno je, male zemlje imaju sposobnost da se brže nego velike zemlje prilagode promjenama u sustavu, ali promjene u pravcu ekonomskog nacionalizma, protekcionizma, izoliranja  i isključivosti naglasile bi sve slabosti koje donosi  malo tržište i manjak fiskalnih sredstava za financiranje gospodarskog razvoja.

Zato mislim da je za zemlje naše regije posebno važno razumjeti što se ovog trenutka događa u međunarodnom ekonomskom poretku. Male zemlje jugoistočne Europe ne mogu si priuštiti da stoje pasivno u razdoblju promjena.

Međunarodna ekonomija je  više od dvadeset i pet godina oblikovana  pomoću ideja otvorenosti, zajedništva i povezivanja. Postoje mnogi znakovi da bi sljedeće desetljeće moglo biti vrlo različito od posljednjih 25 godina. Svjedoci smo da se  “zidovi” vraćaju u Europu, da je pristup nove američke administracije prema ekonomski međunarodnim odnosima takav kao da Amerika nije imala koristi od slobodne trgovine i ulaganja i kao da nije bila lider u tim procesima.

Podsjetio bih vas da  je mreža današnje ekonomske ovisnosti između malih, velikih i srednjih zemalja posljedica političkih odluka velikih ekonomskih sila, a ne neki „prirodni“ razvoj međunarodnih ekonomskih odnosa. Znači, kakvi će biti ekonomski međunarodni odnosi ipak će najviše ovisiti o političkim odlukama velikih ekonomskih sila: Sjedinjenim Državama, Europskoj uniji  i Kini. Mislim da  ima mjesta i za optimizam. Kineski predsjednik Xi Jinping kazao je nedavno u Davosu kako ne želi kraj ekonomske globalizacije, slobodne trgovine i ulaganja, ali Kina ne može sama provoditi te procese. Europska unija također je odlučna da se nastave procesi integriranja Europe i svijeta. S druge strane od 1990.  značajan dio radnika u Europi i u našoj regiji  ostao je bez  poštenih plaća za svoj rad i za to  krive slobodnu trgovinu i ulaganja u inozemstvo.

  Hrabre političke mjere kojima bi međunarodna ekonomija postala  pravednija i uravnoteženija još nisu poduzete, nema nove paradigme.

Zato sve vlade moraju učiniti mnogo više kako bi osigurale da prosperitet koji donosi slobodna trgovina i globalizacija  mogu  podijeliti svi: i male zemlje i radnici.

Na Balkanu je potreba za ekonomskim razvojem jaka, neke zemlje su na rubu ekonomske propasti. Ako zemlje jugoistočne Europe nastave slijediti novu modu ekonomskog nacionalizma, anti – regionalizma i voditi bitke iz prošlosti to će još više produbiti ekonomsko siromaštvo.

Smatram da se danas politike privlačenja  ulaganja u Hrvatsku ili Makedoniju ili Srbiju, BiH ili Kosovo moraju oblikovati ne samo iz nacionalne nego i iz jugoistočno europske perspektive zato što strani kapital ima regionalni i europski pogled na male zemlje. Male zemlje podići će svoju nacionalnu konkurentnost  i tako što će međusobno povezati svoju  prometnu i energetsku infrastrukturu i logistiku.

Pored toga, male zemlje jugoistočne Europe trebale bi otvoriti oči i osloboditi se stereotipa kako je integriranje u smjeru EU jedina garancija ekonomskom rastu i jedini način integracije. Moguće je ostati predana ciljevima Europske unije, članstvu  i procesima pristupanja, jer je proces priključivanja i izgradnja sustava i  institucija države važniji od samog članstva u Europskoj uniji.

Svijet se mijenja i male zemlje regije bi  trebale učiniti isto kako bi imale više koristi  od međunarodnih ekonomskih odnosa.   

Hvala!