U organizaciji Vlade Indije i Montessori škole iz Lucknowa održana je 19. međunarodna konferencija od 14.-20. studenog 2018., o članku 51. Ustava Indije, u kojoj  su sudjelovali bivši predsjednici,  premijeri, predsjednici parlamenta, sudionici međunarodnih sudova, predsjednici različitih mirovnih organizacija iz 19 zemalja, zajedno s još 300 sudaca iz 70 zemalja. Addressing a press interaction Dr. Jagdish Gandhi, the founder Director of CMS and Eminent Educationist and Chief organiser of the International Conference said that this conference will be based on Article 51 of the Indian Constitution, is dedicated to World Peace, World Unity, and for the better future of world's poor children.Obraćajući se  na tiskovnoj interakciji, dr. Jagdish Gandhi, osnivač i direktor CMS-a, rekao je da će ova konferencija biti temeljena na članku 51 Indijskog ustava, posvećena Svjetskom miru, Svjetskom jedinstvu i boljoj budućnost siromašne djece u svijetu. He said that this Organisation has been working for the last 18 years , towards its mission of World Peace, Unity and justice for poor children all over the world. Rekao je da ova Organizacija radi posljednjih 18 godina, prema svojoj misiji Svjetskog mira, jedinstva i pravde za siromašnu djecu diljem svijeta. Dr. Gandhi informed that the conference to be held from 16th to 20th November 2018 in Lucknow, all the esteem guest shall be visiting New Delhi, Agra, and visit prominent historical places.Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, održao je govor na konferenciji u Lucknowu na temu: "Povezivanje svijeta za djecu kroz primjenjivi svjetski zakon i djelotvorno globalno upravljanje".

Govor donosimo u cijelosti.

Iznimna mi je čast što mogu sudjelovati u radu 19. međunarodne konferencije predsjednika vrhovnih sudova. Zahvaljujem na pozivu i iskreno se nadam da ćekonferencija pomoći ujedinjenju svijeta za sadašnju i buduću djecu koristeći, svjetske zakone i globalno upravljanje.

Počet ću s konstatacijom kao i prošle godine, da se stanje u svijetu zabrinjavajuće pogoršalo.

U istoj mjeri u kojoj se pogoršava situacija na međunarodnoj sceni, jača i trend nepoštivanja međunarodnoga prava kao i nepoštivanja prava djece određena UN-ovom konvencijom i pravima djeteta.

Ta prava temelje se na četiri opća načela:

• Djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju "neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, podrijetlu bilo kojem statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika".
• Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života,
• U donošenju svih odluka koji utječu na dijete, najvažnije mora biti dobrobit djeteta.
• Djeci se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja.

Svjedoci smo  rasplamsavanja novoga hladnog rata. To je realnost pred kojom se ne smije zatvarati oči. U isto vrijemesvjedočili smo pravim “križarskim pohodima” zaogrnutima plaštem borbe protiv diktatura i za uvođenje demokracije.

Istina je, srušeno je uz pomoć izvana, nekoliko autoritarnih režima, no istina je isto tako da je trajno destabilizirano nekoliko država u jednom neuralgičnom dijelu svijeta.

Istina je, napokon, i to da su vanjske intervencije za koje se tvrdilo da pomažu uvođenju demokracije, izravno potakle rađanje terorističkih organizacija, koje s vjerom nemaju nikakve veze.

Stvarnost je danas da izbjeglice bježe od ratova raspirenih da bi se navodno promicala demokracija, u tisućama kucaju na vrata Europe, tražeći spas i osiguranu egzistenciju.

A tisuće njih, uključujući i malu djecu, ginu u vodama Sredozemlja. Mislim da treba sasvim jasno dovesti u pitanje legitimitet oružanih intervencija kojima se ruše vlade u drugim zemljama. To s međunarodnim pravom nema ama baš nikakve veze.

Ako se međunarodno pravo krši i ne primjenjuje, nije teško zaključiti koliko su zaštićena prava djeteta u prostorima zahvaćenim ratom. Neporecivo je pravo svakoga naroda da svoj život uređuje onako kako smatra najboljim, pri čemu – suvišno je i spominjati – nijedan specifični oblik unutarnjeg poretka ne smije, naglašavam: ne smije dovesti u pitanje neke osnovne vrijednosti i tekovine razvoja civilizacije, poput ravnopravnosti svih ljudi, tolerancije prema drugima i drugačijima, ljudskim pravima, manjinskim prava i pravima djeteta, da dalje ne nabrajam.

            No, bitno je da nitko nema pravo bilo kome, pod bilo kakvim izgovorom nametati poredak za kojega on smatra da je dobar. Svi to znamo iz  svakodnevnoga života, no kada su u pitanju međunarodni odnosi kao da tu životnu mudrost  zaboravljaju oni koji raspolažu silom.

U današnjem svijetu, napomenuo sam već, međunarodno pravo u sve većoj mjeri postaje žrtvom bezobzirne politike širenja interesnih sfera i ovladavanja, izravno ili neizravno, sve većim dijelom svijeta. Sile unipolarizma nikako se ne mogu pomiriti sa činjenicom da suvremeni svijet jest i da mora biti multipolaran.

Upravo zato potrebno je mobilizirati širom svijeta sve one snage koje jesu za mir, koje jesu za stabilnost, koje jesu za striktno poštivanje međunarodnoga prava.

Zbog toga nezaobilazno je reafirmirati Ujedinjene narode koje se sve više gura na marginu, koje se sve više zaobilazi i zanemaruje.

Moramo se vratiti nekim vrijednostima za koje smo mislili da smo ih nepovratno prihvatili i usvojili, a vidi se da – na žalost – nismo, posebno kada su u pitanju  pravila utvrđene Helsinškom deklaracijom iz 1975 g..

Kada to kažem, onda na prvome mjestu mislim na punu ravnopravnost subjekata međunarodnih odnosa; potom na načelo nemiješanja u unutarnje poslove drugih; zatim na striktno poštivanje deklaracija Ujedinjenih naroda, poput onih o pravima čovjeka i o pravima djece; u tome kontekstu moramo, ponovit ću još jednom, napraviti odlučujući zaokret i u tretiranju Ujedinjenih naroda.

Svjetska organizacija ne smije se svesti na debatni klub čije će se odluke uzimati u obzir samo onda kada nekome odgovaraju.

Susrećemo se u jednom opasnom vremenu, u vremenu koje traži da se dobro razmisli kako dalje, da se prekine s praksom koja prijeti da postane dominantna, da se prekine s kršenjima međunarodnoga prava i da se vratimo na put mirnog rješavanja sporova i ravnopravnih odnosa na međunarodnoj sceni.

Dužni  smo to onima koji dolaze nakon nas, uključujući i tisuće učenika, odnosno studenata ove zaista impresivne škole koja je domaćin našega susreta. Moramo se prisjetiti da su milijuni ljudi u Drugome svjetskom ratu izgubili živote, nadajući se i vjerujući kako rata nikada više neće biti.

Iznevjerili smo ih i na putu smo da ih potpuno iznevjerimo.

Šansa da to popravimo još postoji, ali svakim danom sve je manja. Iskoristimo je, dok još možemo.

Opravdajmo žrtve svih koji su pali u ratovima, vjerujući kako ratova više neće biti. Gradimo svijet u kojemu mlade generacije neće upoznati užase rata, gradimo svijet u kome će djeca imati sretno djetinjstvo.

Dokažimo da našu civilizaciju, civilizaciju ljudskoga roda, s pravom nazivamo civilizacijom.

Pošaljimo sa ovog skupa poruku mira i za poštivanje međunarodnog prava i prava djeteta.

Hvala što ste me saslušali!