Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić prisustvovao je obilježavanju 20. godišnjice raspoređivanja snaga NATO-a na Kosovu dana 12.06.2019.

Centralnoj manifestaciji u Prištini prisustvovao je i bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton u vrijeme čijeg mandata su SAD predvodile NATO bombardiranje srpskih vojnih i policijskih ciljeva radi sprječavanja etničkog čišćenja na Kosovu. Prisustvovala je također i državna tajnica Madeleine Albright, te general Wesleyja Clarka koji je zapovijedao NATO snagama tokom bombardiranja SR Jugoslavije 1999. Tim povodom održana je sigurnosna konferencija na kojoj su između ostalih govorili Clark, Daniel Serwer, video porukama Hillary Clinton, Tony Blair i mnogi drugi. Prisutnima se obratio i bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.

Mesićev govor prenosimo u nastavku:

- Moj boravak na Kosovu uvijek budi emocije. Naime, moja cjelokupna politička karijera vezana je za borbu za demokraciju, slobodu i ravnopravnost svih građana. Ovdje se zaista osjećam kao kod kuće i još jednom koristim prigodu, da se zahvalim na izvanrednom gostoprimstvu i odlično organiziranoj konferenciji. Pokušat ću da se osvrnem na period koji je iza nas, a istovremeno da govorim o budućnosti Kosova ali i regije, jer je upravo to naslov i današnjeg panela „Regionalne perspektive za održivi mir“. Slučaj Kosova predstavlja jedinstven primjer u međunarodnom pravu „sui generis“ i šalje snažnu poruku svjetskoj zajednici. A ta poruka je, da nitko ne smije provoditi nasilje nad određenom skupinom, a da to ne bude nekažnjeno. Ovdje se misli na kosovske Albance nad kojima je Miloševićev režim sustavno provodio diskriminaciju i nasilje sa ciljem eliminacije jedne etničke zajednice. Zbog svega navedenoga najviši dužnosnici Srbije na čelu sa predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije Slobodanom Miloševićem i srbijanskim predsjednikom Milanom Milutinovićem procesuirani su na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Haagu. Prije 20 godina protjerane su stotine tisuća kosovskih Albanca sa jasnom namjerom etničkog čišćenja. Na svu sreću ratni i velikodržavni projekt srbijanskog režima nije uspio. Nije uspio iz najmanje dva razloga: prvi je odlična organizacija kosovskih Albanaca, koji su godinama pružali Gandijevski otpor na čelu sa prvim kosovskim predsjednikom Ibrahimom Rugovom. Kasnije su se vojnički organizirali i kroz Oslobodilačku vojsku Kosova pružili snažan otpor srbijanskoj soldateski. Drugi, važan razlog je uloga međunarodne zajednice odnosno njenih ključnih država i NATO pakta.

Posebno želim ovom prigodom naglasiti ulogu međunarodne zajednice, posebice Sjedinjenih Američkih država i NATO saveza, koji su u mnogome spriječili najkrvaviji mogući scenarij na Kosovu. To posebice naglašavam, jer potreba za djelovanjem međunarodne zajednice u regiji još uvijek postoji. To se posebice odnosi na Bosnu i Hercegovinu. U susjedstvu Kosova imamo pozitivan primjer Sjeverne Makedonije, koja je uspjela pod vodstvom Zorana Zaeva, premijera te države i uz snažnu podršku međunarodne zajednice napraviti povijesni iskorak u stabilizaciji te zemlje i njenom pristupanju NATO savezu, koji se očekuje u prosincu ove godine. Pri tome su iznimno značajnu ulogu odigrali i Albanci, koji žive u Sjevernoj Makedoniji i time pokazali da su državotvorni faktor u toj zemlji. Nažalost, u Bosni i Hercegovini nema tako jakih i odlučnih lidera koji su spremni raditi za dobrobit svih građana kao što je slučaj u Sjevernoj Makedoniji, a izostaje i snažna podrška međunarodne zajednice. To namjerno govorim ovdje na Kosovu na kojem je spriječen masovan zločin, umnogome zahvaljujući međunarodnoj zajednici, NATO savezu i raspoređivanju NATO-ovih postrojbi na teritoriju Kosova. Zbog toga sa ovog mjesta pozivam međunarodnu zajednicu i vodeće države međunarodne zajednice da pomognu Bosni i Hercegovini, jer put Kosova i država regije je u euroatlantskim integracijama. Tada će svaka država prodisati sa punim plućima, uspostaviti harmonija međuetničkih i međudržavnih odnosa. Neće biti granica. Svaka etnička zajednica moći će živjeti u svome sveukupnom kulturnom korpusu i u različitim državama. Tako će i Albanci živjeti na Kosovu, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori kao državama ali u svom kulturnom korpusu. Isto tako će u svom kulturnom korpusu živjeti Hrvati, Bošnjaci, Srbi i drugi narodi, a u različitim državama. To ne samo da će relaksirati međusobne odnose nego će biti ključno za održivi mir i sveopći napredak tih zemalja ali i regije. Raduje me napredak, koje je kosovsko društvo ostvarilo u proteklih 20 godina. Znam, mnogi će reći da je to nedovoljno, građani su često nezadovoljni. U mnogim aspektima su u pravu, jer se vjerojatno moglo učiniti i puno više. I u mojoj zemlji Hrvatskoj, mnogo je nezadovoljnih. Očekuju mnogo više od svojih političkih elita. U tome su uglavnom u pravu, jer političari moraju biti u funkciji svojih građana i države. Uvjeren sam, da će se mnogo toga promijeniti ulaskom u EU i NATO. O tome mogu svjedočiti što znači ulazak u EU i NATO za moju zemlju. Ne smijem ni pomisliti što bi se posljednjih nekoliko godina događalo sa Hrvatskom, da nije postala članica EU i NATO-a. EU preko svojih fondova je od Hrvatske napravila veliko gradilište, a sigurnosni kišobran NATO-a privukao je brojne domaće i strane investicije. Pravi efekti članstva u EU i NATO-u u Hrvatskoj tek se očekuju. Na kraju, želim Republici Kosovo, da gradi društvo jednako za sve, za sve njene građane bez obzira na etničko i svako drugo podrijetlo. Društvo ravnopravnih građana, kojima će biti omogućen normalan život dostojan čovjeka. To ujedno želim i svim državama i građanima regije. Uspjeh jedne države u regiji je uspjeh svih nas, jer samo kroz suradnju, dijalog, razumijevanje i međusobnu potporu možemo osigurati bolju i izvjesniju budućnost odnosno regionalne perspektive i održivi mir.