Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić sudjelovao je na video Globalnom kongresu II"G-Global, Svijet 21. stoljeća", koji se održao 14. i 15. prosinca 2021. Ovaj događaj organiziran je u okviru proslave 30-godišnjice neovisnosti Kazahstana i 10-obljetnice projekta "G-Global". Organizator kongresa je  Međunarodno tajništvo G-Globala, koje ima savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda (ECOSOC) i Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD).  Međunarodni projekt prvog predsjednika Republike Kazahstan Elbasy Nazarbayeva je "G-Global" koji je usmjeren na konsolidaciju svih zainteresiranih zemalja u poboljšanju održivosti globalnog gospodarstva, učinkovitosti njegova upravljanja, širokoj raspravi i traženju rješenja za globalnu i regionalnu sigurnost, uključiv razvoj i ljudski kapital. Cilj prvog predsjednika Republike Kazahstan-Elbasy Nazarbajeva je da projekt "G-Global" dovede na mjesto UN-a i institucionalizira ga kao svjetsku baštinu. Predsjednik Mesić je održao govor na temu 30 godina neovisnosti: »Bolja izgradnja: integriranija, digitalnija, zelenija i održivija regija srednje Azije i Kazahstan». Uz predsjednika Mesića na panelu bio je predsjednik Republike Armenije, premijer Gruzije, potpredsjednik Vlade Republike Uzbekistan, Vuk Jeremić, Danilo Turk, Ban Ki-moon itd.

Donosimo govor u cijelosti.

Zahvaljujem na pozivu i ujedno se ispričavam što vam se iz objektivnih razloga mogu obratiti samo video porukom. Koristim, naravno, priliku da prije svega čestitam svim građanima Kazahstana 30-tu obljetnicu samostalnosti njihove zemlje. I ne mogu, a da u tome kontekstu ne spomenem velika postignuća ostvarena pod vodstvom mojeg dobrog prijatelja, prvog Predsjednika Republike Kazahstana. Tema plenuma je zapravo takva da o njoj prije od svih ostalih mogu i moraju govoriti gospodarstvenici, ljudi iz financijskog sektora, oni koji se bave razvojem u na širem smislu riječi i – naravno – oni koji posvećuju pozornost očuvanju prirode, naše egzistencijalne osnove. O svemu tome mogu izraziti svoje mišljenje i političari, ali oni na posljednjem mjestu. A ja sam najveći dio života bio političar.

Tako da vas molim da moje primjedbe shvatite i prihvatite kao primjedbe nekoga tko je apsolutno svjestan važnosti teme, ali tko se – u isto vrijeme – smatra tek marginalno kompetentnim o njoj govoriti. No, kako je riječ o razvoju, o promjenama, o samodostatnosti i o zelenoj ideji, dozvolite mi ipak nekoliko rečenica. Iza mene je više od osam desetljeća života. Dugo sam godinama stjecao iskustva, i to na raznim funkcijama. Bio sam općinski sudac, predsjednik općine, zastupnik u parlamentu, prvi predsjednik vlade Republike Hrvatske nakon višestranačkih izbora, posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije, predsjednik Hrvatskog parlamenta – Sabora, oporbeni političar i punih deset godini, kroz dva mandata, predsjednik Republike Hrvatske.

Ako postoji nešto što sam u tim dugim godinama i desetljećima spoznao, shvatio i naučio, onda je to da je razvoj nezaustavljiv. Pitanje je samo u kojem ga pravcu usmjeriti, jer usmjeriti ga moramo. Sve drugo bio bi kaos, bila bi anarhija. Svjedočio sam – usuđujem se reći – nezamislivim promjenama, kako na polju tehnologije, tako i na društveno-političkom i gospodarskom planu. Napravit ću usporedbu, možda i malo pojednostavljenu, ali – u osnovi – mislim: točnu. Sinonim prosperiteta, snaga što je jamčila prosperitet, to je nekada bila industrijalizacija. Danas sinonim prosperiteta može i mora biti samo zelena tehnologija. Zvuči kao jeftina fraza? Vjerujte mi – nije! Samo ako sačuvamo prirodu, ako nađemo načina da se na globalnoj razini, ne na regionalnoj, još manje lokalnoj, suprotstavimo uništavanju flore i faune koje je, osobito u pojedinim dijelovima svijeta, poprimilo zabrinjavajuće razmjere, samo ako uspijemo razviti svijest o tome da zaustavljanje klimatskih promjena može osigurati uvjete za opstanak ljudske vrste na planetu Zemlji, samo ako se trgnemo i napokon zajedničkim snagama i naporima, ponavljam: na globalnoj razini, suočimo s pandemijom i zaustavimo je, tek onda uopće možemo razgovarati o budućnosti, o napretku. Više integrirano, više digitalno, više zeleno i više samoodrživo – to jesu imperativi, ali ti imperativi ne vrijede samo za Kazahstan, samo za dio Azije ili cijelu Aziju, to su imperative za cijeli svijet. Ako ova konferencija pošalje svijetu tu poruku, ako se ta poruka bude čula, onda je već učinjeno mnogo, s time da – naravno – riječima moraju slijediti djela. Jer, vremena je sve manje. I dozvolite sada političaru da doda još nekoliko riječi iz svojeg kuta gledanja: sve to što sam naznačio, sve to što jesu imperative našega vremena i svijeta u kojemu živimo, sve je to moguće, odnosno bit će moguće samo u svijetu koji neće živjeti pod stalnom prijetnjom aktualnih, pritajenih, ili potencijalnih ratnih sukoba. Pa zato svemu što sam prethodno rekao, dodajem jednu, jedinu, ali neizmjerno važnu riječ: mir! Bez mira u svijetu, bez globalnog razumijevanja da je svjetski mir condition sine qua non, svega onoga o čemu ovisi naš dalji opstanak, ne može i neće biti. S tom porukom želim uspješan rad konferencije i svako dobro prijateljskom narodu Kazahstana!