Bivši Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, boravio je u Republici Azerbajdžan od 17. do  20. rujna 2023., u Baku. G. Mesić je na poziv Vlade Azerbajdžana i Međunarodnog centra Nizami Ganjavi sudjelovao na međunarodnoj konferenciji o nestalim osobama povodom Međunarodnog dana nestalih.  Glavni je cilj konferencije ponuditi platformu za sagledavanje dosadašnjeg napretka na nacionalnoj i međunarodnoj razini prema učinkovitom rješavanju slučajeva nestalih osoba, među ostalim međunarodnom suradnjom, osiguravanjem razmjene informacija, podupiranjem pomoći žrtvama, podupiranjem napora u pogledu lociranja i identifikacije nestalih osoba, kao i oporavka, identifikacija i vraćanje ljudskih ostataka članovima njihovih obitelji. Sve veći broj oružanih sukoba u raznim dijelovima svijeta rezultirao  je brzim povećanjem  broja osoba koje su nestale u vezi s oružanim sukobom diljem svijeta. To pitanje već je neko vrijeme na dnevnom redu međunarodne zajednice. Od 2004. godine Opća skupština UN-a usvojila je nekoliko rezolucija o "nestalim osobama", pozivajući države koje su stranke u oružanom sukobu da surađuju u učinkovitom rješavanju slučajeva nestalih osoba, među ostalim pružanjem uzajamne pomoći u pogledu razmjene informacija, pomoći žrtvama, lociranja i identifikacije nestalih osoba te pronalaska, identifikacije i vraćanja ljudskih ostataka i, ako je moguće, identifikacijom, mapiranjem i očuvanjem grobnih mjesta. 

Tom prigodom predsjednik Mesić održao je govor na otvaranju konferencije koju donosimo u cijelosti:

Koristim prigodu, da se zahvalim organizatoru međunarodne konferencije, Vladi Republike Azerbajdžan, posebno zato što je temu nestalih osoba delegirala za ovu konferenciju.

Iznimno mi je zadovoljstvo što ću moći podijeliti razmišljanja na temu nestalih osoba, pošto dolazim iz zemlje, Republike Hrvatske, koja je preživjela rat i koja još uvijek traga za nestalim osobama.

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) je jedina međunarodna organizacija koja se isključivo bavi problematikom nestalih osoba i najvažnija iskustva je stekla u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini. U procesu traženja nestalih osoba od vitalnog značaja je povjerenje žrtava prema onima koji realiziraju procese  traženja. Bosna i Hercegovina je primjer na koji način se uspostavio odnos povjerenja između žrtava i ICMP, ali i odnos povjerenja državnih institucija Bosne i Hercegovine. Dugoročni ciljevi svake zemlje moraju uključivati uspostavljanje sigurne središnje baze podataka o nestalim osobama; pojačati i ubrzati napore u lociranju i iskopavanju grobnica i drugih lokacija; podržati procese identifikacije ljudi i spajanja obitelji putem DNK testiranja i izgradnje domaćih kapaciteta; te povećati kapacitete nadležnih tijela prijenosom znanja i stručnosti u upravljanju slučajevima ljudske identifikacije, obradi podataka i pružanju pomoći obiteljima nestalih.

Danas su ovdje sa nama Majke Srebrenice koje pozdravljam i izražavam svoje divljenje na svemu onom što rade na pronalasku svojih najbližih, ali im čestitam na hrabrosti i upornosti u postizanju međunarodne pravde i istine. Njihova iskustva su dragocjena, posebno kada je u pitanju suradnja sa ICMP. Svima nama je poznato da su žrtve iz Srebrenice u suradnji sa ICMP, ICTY i domaćim institucijama uradile vrijedan i značajan posao pronalaska i identifikacije nestalih osoba. Suradnja između dvije države, Azerbajdžana i Armenije, treba biti otvorena i profesionalna i to je najvažniji preduvjet da organizacije žrtava i civilnog društva, ali i međunarodni posrednici, mogu dati svoj doprinos da se pronađu najbliži i da se i na ovaj način pruži doprinos u uspostavljanju mira i budućih dobrih međudržavnih odnosa.

Moram istaći i iskustva u pronalaženju nestalih osoba između Republike Hrvatske i Republike Srbije. Nastojao sam kao predsjednik Republike Hrvatske sa svojim srbijanskim kolegom potaći proces pronalaženja nestalih osoba. Iako smo obojica iskreno pristupili tom procesu i interes su pokazale institucije obje države do vidljivijeg napretka ipak nije došlo, jer još uvijek se ne zna za sudbinu 1.869 nestalih građana Hrvatske, za koliko njih se, prema evidenciji zvaničnog Zagreba, traga od rata, dok Srbija prema svojim evidencijama vodi 1.603 nestale osobe, za kojima traga u Republici Hrvatskoj.

Kao što sam istakao ovdje je najvažnije uspostavljanje ili obnavljanje povjerenja sudionika u ovom procesu i priznavanja vlastitih pogrešaka, koje su počinili pojedinci i/ili institucije države. Upravo iz tih razloga postojale su i još uvijek postoje brojne opstrukcije, koje dolaze iz tzv. obavještajnog podzemlja, koje je duboko ukorijenjeno u protekle ratne sukobe. 

Nažalost kada su u pitanju nestale osobe, Vijeće sigurnosti UN-a je tek 2019.godine usvojilo svoju prvu rezoluciju, koja se posebno bavi osobama prijavljenim kao nestalima u oružanim sukobima i uključilo je pitanje nestalih osoba kao podtočku dnevnog reda o zaštiti civila. Vijeće sigurnosti UN-a je naglasilo da bi koraci koji se bave pitanjem nestalih osoba mogli doprinijeti procesu izgradnje povjerenja, pomirenja, izgradnje i održanja mira.

Zbog toga pozdravljam napore Vlade Azerbajdžana, koja se zalaže za promociju pitanja nestalih osoba na globalnom nivou, uključujući pokretanje rezolucija o nestalim osobama u Generalnoj skupštini UN-a i Komisiji UN-a za status žena (CSW). Uvjeren sam da će i današnja konferencija tome dati značajan doprinos.