Potaknut nekim tekstovima u dnevnim, odnosno tjednim publikacijama, izjavama g. Andrije Hebranga što ih one prenose, kao i riječima g. Igora Zidića, izrečenima u programu HTV, smatram – zbog objektivnog informiranja onih koje se svjesno i sustavno dezinformira – izjaviti sljedeće:

         Nijednom prilikom, od početka krize u Libiji, pa do danas, nisam ni ocjenjivao karakter tamošnjeg režima i njegova – neformalnog – čelnika, niti sam ustajao u njihovu obranu. Ono što jesam branio, to su principi. U ovome konkretnom slučaju riječ je o tome da smatram nedopustivim i krajnje opasnim da se u međunarodnim odnosima prihvati kao presedan model na osnovi kojega skupina zemalja, čak i oslanjajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti, može odlučivati tko će biti na vlasti u nekoj trećoj, suverenoj zemlji.

         Ideja da mi se onemogući iznošenje načelnih stavova, koje – naravno – iznosim ne u ime države, nego kao svoje osobno mišljenje, time da se ukinu sredstva za financiranje Ureda bivšeg predsjednika Republike, pokazuje kako shvaćaju demokraciju i pravo na slobodu misli i govora neki od onih koji bi voljeli da ih se doživi kao pobornike demokracije, a koji su – u osnovi – čvrsti zagovornici jednoumlja. Moja stanovišta ne štete ni na koji način Republici Hrvatskoj. Pokušaj da se bivšem šefu države zatvore usta, jer se nekima ne sviđa to što on govori, svakako bi joj štetio.

         Napokon, tvrdnje da obranom načela zapravo branim neke svoje privatne interese, ili interese ove ili one tvrtke, lišene su svake osnove. Uvijek sam nastojao, a nastojat ću i dalje – koliko mi mogućnosti dopuštaju – promicati interese hrvatskih tvrtki, svih bez razlike, na tržištima na kojima imaju određene šanse. A Ingra, u kojoj sam predsjednik Nadzornog odbora u Libiji nema ni jedan posao. Baš ni jedan.