Zagreb, 04.01.2013
Gospođe i gospodo,
dragi prijatelji,
gospodine Pupovac,
Dobiti nagradu za izniman doprinos očuvanju antifašističke tradicije i afirmaciji vrijednosti antifašizma, to nije mala stvar. Dobiti nagradu što nosi ime dosljednog antifašiste i velikoga humaniste, legendarnog šefa saniteta Vrhovnog štaba, autora jedne od najboljih knjiga sjećanja na Narodnooslobodilački rat, doktora Gojka Nikoliša, to je velika stvar.
A dobiti takvu nagradu od Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, i to u Hrvatskoj danas, to je iznimna stvar. I sve su to razlozi da kao godišnji laureat želim najprije reći: hvala, ali moram isto tako – mada samo u naznakama – iznijeti stanovišta što su, uvjeren sam, bila bitna pri donošenju odluke da se nagrada dodijeli upravo meni.
Dakle, prije svega: hvala.
I to hvala u moje ime, ali i u ime ostalih nagrađenih koji su svi - svatko na svoj način – pridonijeli, nastojali pridonijeti, ili i danas pridonose stvari mira i razumijevanja, ravnopravnosti svih građana i međusobnoj toleranciji. Sve su to vrijednosti koje je fašizam potirao, a antifašizam nužno afirmirao.
Danas smo u situaciji da moramo afirmirati, odnosno reafirmirati ne vrijednosti antifašizma, nego antifašizam kao vrijednosni sustav. Smatrao sam to jednom od svojih ključnih zadaća dok sam bio na položaju predsjednika Republike Hrvatske, ali smatram to svojom zadaćom i danas, čak svakim danom sve više. Braniti antifašizam u današnjoj Hrvatskoj nije ni poza, ni način pridobivanja simpatija ugroženih, a ima ih po različitim osnovama.
Braniti antifašizam u Hrvatskoj danas je nasušna potreba. To je imperativ za svakoga kome je istinski stalo do ove zemlje, do njezinoga napretka i do mirnog i skladnog suživota svih njezinih građana – bez obzira na naciju, vjeru, ili svjetonazor. A to se ne može, dapače: to se ne smije tek od prigode do prigode, nego samo i jedino kontinuiranom, dosljednom i jasnom politikom.
Je li to upozorenje? Jest – svakako. Zvuči li to pomalo dramatično? Da, svakako zvuči. A ipak - upravo je tako.
Zar nam o tome ne svjedoče izjave onih koji s ponosom naglašavaju kako oni nisu antifašisti? A kada netko kaže kako nije antifašist, on zapravo poručuje da je fašist. Tu nema nikakve zabune, ili dileme. Ne može se biti neutralan, ne može se stajati po strani, bilo u odnosu na fašizam, bilo na antifašizam.
S time da antifašizam nije ideološko opredjeljenje, nego ljudsko, duboko ljudsko – već po tome što fašizam zatire sve ono što jest ljudsko u čovjeku i društvu. Borio sam se i borit ću se i dalje za afirmaciju toga ljudskog opredjeljenja, koje – da tako kažem – nije vlasništvo ni jedne političke stranke, ni jednoga naroda, ili nacije.
Antifašizam izvire iz potrebe čovjeka da se bori za slobodu i za ravnopravnost, a protiv svakoga oblika ugnjetavanja ili diskriminacije. Onaj, tko tu potrebu osjeti u sebi i tko ima hrabrosti pretočiti je u konkretna stanovišta i aktivnosti, taj je iskreni antifašist.
Ja ne spadam u mlade ljude. Iza mene je više nego bogata politička karijera. Iza mene su tisuće javnih istupa. Da, ima među njima i nekih na koje nisam ponosan. I to se mora reći. No, ničega, izrečenoga u funkciji očuvanja antifašističke tradicije i afirmacije vrijednosti antifašizma, ne odričem se, niti ću se ikada odreći.
To je moje uvjerenje, to je moja pozicija, to je moja politika – i jučer, i danas, i sutra. Jer, antifašizam i njegove vrijednosti ulaznica su za Hrvatsku u suvremeni, demokratski svijet. To je jedina osnova na kojoj se mogla graditi hrvatska evropska politika, ali na kojoj se mora graditi i hrvatska politika prema cijelome svijetu. Gradimo li politiku ove države bez temelja antifašizma, ona će se srušiti, baš kao što bi se srušila kuća sagrađena bez temelja.
Oni koji sami sebe proglašavaju velikim domoljubima, koji svoje domoljublje iscrpljuju u prekapanju grobnica i prebrojavanju mrtvih iz proteklih ratova, koji uživaju u tome da kroz blato provlače velikane antifašističke borbe na čelu s Josipom Brozom Titom, takvi nisu i ne smiju biti budućnost ove zemlje. Jer, budućnost koju bi oni donijeli, bila bi povratak u prošlost!
Pred nama je, dakle, borba. I nemojmo se bojati te borbe. Oni koji su zaslužili da ih se sjećamo i da čuvamo vrijednosti antifašizma što su ih oni zastupali, pokazali su kako se i iz bezizlazne borbe može izaći kao pobjednik. Pobijedit ćemo i mi! Mada – neće biti lako, niti će pobjeda doći brzo.
Nagradu koju sam dobio smatram ne samo priznanjem za ono što sam do sada činio, nego i poticajem da tako nastavim.
Obećajem da hoću.
Uz ponovljenu zahvalu Srpskom narodnom vijeću, neka mi bude dozvoljeno da se na današnji dan obratim svim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s tradicionalnim pozdravom: Hristos se rodi.
Hvala!