Iako smo danas  daleko od blokovske podjele svijeta i od neposredne opasnosti izbijanja sukoba velikih razmjera, to ne znači da živimo u svijetu stabilnosti i sigurnosti. Današnji je svijet pred mnogim vrlo ozbiljnim izazovima. Naime, sve je veći broj ratnih sukoba unutar država, posebno onih na afričkom kontinentu, koji imaju obilježja građanskog, a često i vjerskog rata.
Direktna su prijetnja svjetskom miru sve manje sukobi među državama, a sve su opasniji razni ekstremistički i fundamentalistički pokreti i organizacije koje imaju i financijska sredstva, i sofisticiranu vojnu opremu i naoružanje kojim mogu direktno ugrožavati mir u svijetu.
Trenutak je vrlo ozbiljan.

Odgovor na pitanje o uzrocima ovakvog stanja traži ozbiljnu analizu, a ne simplificirane formule, poput one o islamskom fundamentalizmu, kulturnoj i civilizacijskoj zaostalosti i nezrelosti. I odmah da kažem: ne postoji samo islamski, nego i kršćanski fundamentalizam i isključivost.
A kada je riječ o nama Evropljanima, bojim se da evrocentrizam kao politički koncept određenja svijeta još uvijek ima svoje zastupnike. Sukladno tome sve je prisutnija ideja i praksa „izvoza demokracije“ u zemlje Azije i Afrike, kao što je do nedavno bila prisutna ideja „izvoza revolucije“. Primjeri: Irak, Libija i sada Sirija. Osnovno je pitanje: čiji je posao okončanje vladavine pojedinih režima?
Odgovor može biti samo jedan: naroda tih zemalja.

A kako spomenute zemlje izgledaju i funkcioniraju poslije tih „demokratskih intervencija“, vidljivo je i vidljivije svaki dan. Kao što je za svakoga, tko hoće vidjeti, jasno i koji je cilj toga izvoza demokracije, ako se pogleda gdje do toga dolazi. Riječ je o regiji u kojoj je između polovice do dvije trećine svjetskih rezervi nafte. Da budem jasan: danas se bije bitka za energetske i druge prirodne izvore. Tko tu bitku dobije ovladat će svjetskim ekonomskim razvitkom na dugi rok.
Financijski i ekonomski egoizam je uvijek prisutan, pa u određenoj mjeri i opravdan. Na jednoj određenoj točki on, međutim, postaje prepreka stabilnosti ekonomskog razvoja i napretka. Pogotovo, kada se javlja na razini država.
Onoga trenutka kada je odlučeno da se vrijednost dolara odvoji od zlata, otvoren je put manipulaciji.

Dolar je bio i jest svjetska valuta, što znači da ga je bilo moguće plasirati na svjetsko tržište tako da posljedice toga budu raspoređene na cijelu svjetsku ekonomiju.
Tako je i počeo proces odvajanja realne ekonomije od financijskog tržišta, tako je svjetsko financijsko tržište počelo ostvarivati prednost nad realnim ekonomskim procesima.
Još prije nekoliko godina procjenjivalo se da svjetski bruto nacionalni proizvod (BDP) iznosi pedeset tisuća milijardi dolara, a novčana masa na financijskom tržištu u svijetu je bila oko 300 tisuća milijardi dolara. Dok se taj balon ne ispuše, jasno je da je teško očekivati stabilan ekonomski rast.
Ujedinjeni narodi su usvojili milenijske ciljeve ekonomskog  razvoja. Danas je jasno kako ti ciljevi nisu ostvareni, pa je čak u nekim segmentima došlo do pogoršanja na svjetskoj razini. Samo jedan primjer: razlika između najvišeg i najnižeg dohotka u privredi SAD bila je šezdesetih godina 1:7, danas  je 1:15.
Razlike između razvijenih i najmanje razvijenih su značajno povećane. Opravdano je zapitati se nije li i to rezultat Washingtonskog konsenzusa.

O rezultatima provođenja koncepta neoliberalne ekonomije nepotrebno je trošiti riječi. Vidjivi su ne samo diljem Azije i Afrike, nego – pogotovo danas - i u Americi i Evropi.
Kriza kroz koju sada prolazi svjetska ekonomija iznimno je opasna. Ona je započela u najjačoj svjetskoj ekonomiji, u SAD, i proširila se na Evropu. Dakle, pogođene su najrazvijenije zemlje koje su uvijek bile kotač zamašnjak cijele svjetske privrede. Ta kriza nije rezultat cikličkih kretanja, nego ekonomsko-političkog koncepta iz vremena predsjednika Reagana i premijerke Thacher. Zadnjih gotovo deset godina beremo plodove te politike i ekonomske prakse.
Pa tako danas jedan posto stanovništva zemljine kugle raspolaže sa gotovo 50% društvenog proizvoda.

Političke i ekonomske odluke su već odavno prešle u ruku malog broja ljudi iz financijske oligarhije. Njihova osnovna briga je kako uvećati svoje privatno bogatstvo. U tome je ne prijetnja uspješnom ekonomskom razvoju svijeta na korist ogromne većine naroda, nego najveća prijetnja miru i sigurnosti na svjetskoj razini.
Činjenica da se sudbinske odluke za budućnost svijeta donose u zatvorenom uskom krugu financijskih mogula, potpuna je negacija izvornih ciljeva demokracije postavljenih još u antičkoj grčkoj Agori. Usuđujem se reći i više. To je ozbiljna prijetnja ne samo daljnjem demokratskom razvoju svijeta, nego možda i njegovom opstanku u civiliziranom i demokratskom obliku u kojem još ipak živimo.

Hvala!