Gospodo Predsjednici,
ekselencije,
poštovani svjetovni i duhovni lideri,
uvaženi sudionici i gosti,

Dozvolite mi da vas sve najsrdačnije pozdravim i da izrazim svoje veliko zadovoljstvo što se danas nalazim zajedno sa vama na ovako važnom i značajnom skupu. Jer, ima li - upravo u vremenu u kojem živimo - važnijeg posla i konkretnijeg zadatka za sve miroljubive ljude, političke snage i najodgovornije svjetske političke i duhovne vođe, nego govoriti o miru i stabilnosti.

I raditi na tome da se mir i stabilnost učvrste tamo gdje su krhki i da se uspostave, tamo gdje ih nema.

Ne samo da nema važnijeg i konkretnijeg zadatka, nego je krajnji trenutak za alarm. Podignimo uzbunu, svjetsku uzbunu i upozorimo, javno, jasno i glasno kako je krajnji trenutak da se zaustave ratne akcije što se rasplamsavaju kao ljetni požari. I prijete širenjem, baš kao požari.

Ima li išta strašnijega od zapomaganja djece čiji životi se gase u besmislenim požarima ratova koje započinju i vode odgovorni ljudi i državnici, ali i teroristi bez i najmanje trunke odgovornosti, teroristi koji se skrivaju iza vrlo prozirnog plašta religija u kojima za njihovo bezumlje nema ni najmanjeg uporišta.

Oni koji se smatraju odgovornima, mada bih ih ja radije nazvao neodgovornima tvrde kako brane opstojnost država i naroda, drugi - neskriveno neodgovorni - žele nas uvjeriti kako se bore za slobodu i dostojanstven život, mada svojim akcijama potiru drugima pravo na upravo te vrijednosti.

Ubijanjem tisuća nevinih ljudi, niti izlaganjem tisuća civila izvjesnoj opasnosti da budu ubijeni, ni jednim, ni drugim ništa se ne može ni obraniti, ni ostvariti. Prividno - možda, istinski - nikako! Jedino što je izvjesno, to je masakr, to je smrt. A mi smo ovdje da plediramo za život i za mir.

Osvrnimo se oko sebe. Prihvatimo grubu stvarnost da se visoki ideali demokracije i slobode zloupotrebljavaju kao izgovori za pokretanje ratova. Prekinimo samozavaravanje kojim nas se želi navesti da mislimo kako univerzalne vrijednosti koje bi morale biti svete i nedodirljive za svaki narod i za svakog čovjeka, mogu i smiju biti opravdanje upravo za negiranje, uskraćivanje i potiranje tih istih vrijednosti.

Moram se, ovdje pred vama i zajedno sa svima vama, zapitati tko je najviše zainteresiran za demokraciju i ljudska prava u jednoj sredini od ljudi koji u njoj žive?

Nitko. I nitko i ne može biti.

Zato je neprihvatljivo da ocjenu o tome donosi bilo tko sa strane i da bilo tko na sebe preuzima zadaću donošenja na bajunetama bilo kome demokracije i ljudskih prava. Uspostavimo kao pravilo da se društveni i demokratski procesi u svakoj sredini odvijaju i mogu odvijati samo u skladu s prilikama u toj sredini i tempom koji je njoj prihvatljiv.

Naravno da pri tome ne mislim kako treba zatvarati oči pred ekstremima kakvi su bili Crveni Kmeri, ili kakav je danas tzv.Islamska država. Njima treba stati na kraj, ali zajedničkom akcijom međunarodne zajednice pod okriljem Ujedinjenih naroda.

Demokracija, ljudska prava i socijalni i ekonomski razvoj nasušna su potreba današnjeg svijeta. Ali, demokracija nije roba za izvoz koju se može plasirati po nečijoj volji i nahođenju, a bez obzira na one kojima se ta roba želi prodati.

Padom berlinskog zida smatrali smo da se otvara proces globalizacije, demokratizacije i ubrzanog i ravnomjernog ekonomskog razvoja. Bojim se da smo se prerano radovali. Globalizacija je shvaćena i protumačena kao pobjeda jedne strane, a ekonomski podaci pokazuju da se jaz između razvijenih i onih koji to još nisu i dalje alarmantno produbljuje. Na toj osnovi nedvojbeno se ne može graditi niti mir, niti stabilnost u svijetu.

Sve ovo upućuje na zaključak da nam je nužno i neodgodivo potreban drugačiji koncept političkog i ekonomskog razvoja u svijetu. Unilateralizam nas je doveo u današnje poteškoće i napetosti. Realizacija sebičnih interesa bi nas vodila u još opasnija zaoštravanja. Multilateralizam je stoga jedini izlaz za svijet koji se kreće opasnim rubom samouništenja .

Uloga svih vjerskih zajednica, naglašavam: svih u pravcu međunarodne stabilizacije i mira danas je nezamjenjiva. Imajući u vidu utjecaj religijskih zajednica na široke mase, siguran sam da one u naporima za uspostavu mira mogu odigrati zaista ključnu ulogu. Ali, da bi to mogle učiniti one moraju otvoriti frontu protiv fundamentalizma i klerikalizma u svojim redovima.

Ni fundamentalizam, ni klerikalizam ne padaju - da tako kažem - s neba. Rađaju ih negativni politički i društveno-ekonomski procesi, koji proizvode bijedu i očaj. Upravo tome moraju se, i opet naglašavam riječ "zajedno" usprotiviti sve istinske i iskrene religijske snage koje žele razvoj, mir i stabilnost u svijetu.

Ovaj skup je upravo idealna prilika da se organiziraju i pokrenu sve duhovne snage protiv rata, a za mir i dijalog. Želim nam svima uspješan rad, a organizatorima čestitam na tome što su nas okupili.

Hvala!