Dana 01., 02. i 03. listopada ove godine davao sam iskaz pred vijećem Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Srbije, odnosno SR Jugoslavije – Slobodana Miloševića.
Odazivajući se pozivu Suda postupio sam u skladu s odredbama našeg Ustavnog zakona koji svakog građanina Republike Hrvatske obvezuje na suradnju s Haškim sudom. Dajući svoj iskaz, govorio sam kao neposredni sudionik i svjedok događaja iz vremena raspada bivše Jugoslavije i stvaranja samostalne Hrvatske države. Kao svjedok mogao sam i morao govoriti samo o onim temama o kojima su mi bila postavljena pitanja, bilo od strane tužitelja, bilo optuženoga ili «prijatelja suda», odnosno suca.
Smatrao sam svojom dužnošću pomoći utvrđivanju povijesnih činjenica i istine o ulozi koju je u navedenom razdoblju imao Slobodan Milošević. I ovom prilikom imao sam na umu potrebu da se krivnja, odnosno odgovornost za ratne zločine individualizira, te da se time stane na kraj kolektivnom optuživanju koje je jedna od bitnih prepreka punom normaliziranju odnosa i razvijanju regionalne suradnje na području bivše Jugoslavije.
Proces Slobodanu Miloševiću koji se sada vodi, kao i procesi koje tek treba očekivati, a u kojima će se kao optuženici pojaviti i drugi inspiratori ili počinitelji ratnih zločina u kojima su žrtve bilo Hrvati, bilo pripadnici drugih naroda na području zahvaćenom ratovima početkom 90-tih godina, pokazat će da ratne zločine nije moguće činiti nekažnjeno i da je pravda, barem u većini slučajeva, mada često spora, ipak dostižna.
Zagreb, 04. listopada 2002. g.
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić