Smrt Pape Ivana Pavla II. nemjerljiv je gubitak za Katoličku crkvu, za sve vjernike, ali i za cijeli svijet. U više od četvrt stoljeća svojega pontifikata ovaj je Papa bio ne samo vjerski poglavar, nego i neumorni borac za bolje odnose među ljudima, državama, civilizacijama i vjerama, što mu je donijelo poštovanje milijuna ljudi diljem svijeta.

Ivan Pavao II. već je i izborom imena naznačio osnovne pravce svojega djelovanja, deklarirajući se kao nastavljač puta kojim su krenuli njegovi toliko različiti prethodnici, Ivan XXIII. i Pavao VI. i kojim je želio ići njegov neposredni prethodnik, Ivan Pavao I. Odlikovale su ga čvrsta dosljednost, vjernost koncilskim načelima i ukorijenjenost u moderni svijet uz istodobno ustrajavanje na nekim postavkama što su ga gotovo svrstavale u red crkvenih konzervativaca.

Bio je u isto vrijeme Petrov nasljednik i Papa dvadesetoga stoljeća koji je uveo Crkvu u novo tisućljeće, da bi napustio ovaj svijet na njegovom početku, nakon dugotrajne borbe protiv bolesti, borbe koja je u posljednjim danima ovozemaljskoga života dobivala crte pravoga heroizma.

Građani Republike Hrvatske, ne samo vjernici, pamtit će s dubokim poštovanjem i iskrenom zahvalnošću Papu Ivana Pavla II. kao velikog prijatelja, sjećajući se triju njegovih povijesnih posjeta našoj zemlji. Imao sam čast Papu susresti nekoliko puta, a posljedni put kada sam bio njegov domaćin prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj. Bio je čovjek živa duha, čovjek Crkve i vjere, ali i čovjek duboko svjestan golemih problema svijeta u kojem živimo.

Ostat će zapamćen kao veliki Papa, kao Papa koji je neumorno, na više od stotinu putovanja širom svijeta, doslovno do posljednjeg daha, širio poruku mira, ljubavi i vjere.
Svoje mjesto u povijesti već je davno osigurao. Sada je zauzeo svoje mjesto u vječnosti.