Od samih početaka onoga o čemu se u međuvremenu u javnosti govori kao o „slučaju Glavaš“, nastojao sam se kretati i djelovati strogo u granicama svojih ustavnih ovlasti, svjestan u isto vrijeme i činjenice da mi Ustav Republike Hrvatske povjerava i skrb za funkcioniranje sustava. Svako politiziranje navedenoga slučaja smatrao sam i smatram sa stanovišta pravne države nedopustivim, a u isto vrijeme i kontraproduktivnim u kontekstu nastojanja da se uspješno okončaju pregovori o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

Moja načelna stanovišta o ratnim zločinima dobro su poznata. Ratni zločin niti ima nacionalnost, niti zastarijeva. Individualiziranje odgovornosti, odnosno krivnje za počinjene ratne zločine nezaobilazni je preduvjet i normaliziranja stanja u regiji, i skidanja hipoteke kolektivne odgovornosti sa cijelih naroda. Onaj tko je osumnjičen za ratni zločin, dužan je pojaviti se pred sudom i odgovoriti na pitanja suda, kako bi se utvrdilo postoji li njegova odgovornost. Svatko tko je počinio ratni zločin, treba biti kažnjen u skladu sa zakonom, bez obzira na nacionalnost, na to na kojoj se strani u ratu borio, kao i na to na kojoj je funkciji bio tijekom rata, odnosno na kojoj je funkciji danas.

Sve to vrijedi i u „slučaju Glavaš“. Na gospodinu Branimiru Glavašu je da pred sudom ospori sumnje na osnovi kojih je otvorena i istraga. Ne bude li to mogao, drugim riječima ako mu bude dokazano da je svojim djelovanjem kršio zakone, snosit će i mora snositi zakonske posljedice toga djelovanja. Svi oni koji su se na bilo koji način, a izvan zakonom utvrđene procedure, umiješali u „slučaj Glavaš“, pokazali su da im nije stalo ni do poštivanja pravne države, ni do utvrđivanja istine, ni do razjašnjavanja zločina koji bacaju tamnu sjenku na sve sudionike Domovinskoga rata, a ni do sudbine Branimira Glavaša. Njihov je jasan, prepoznatljiv i jedini cilj – destabiliziranje prilika u zemlji i diskreditiranje napora što se poduzimaju na svim područjima kako bi se Hrvatska u najkraćem mogućem roku osposobila za ulazak u Evropsku uniju. To se odnosi i na one koji su svoje akcije prekrivali plaštem navodnih humanitarnih razloga.

Zločini su počinjeni – i na hrvatskoj strani, i u Osijeku. To su nesporne činjenice. Ti zločini, kao i svi ostali, bez obzira na nacionalnost bilo žrtava, bilo počinitelja, moraju biti razriješeni, a zločinci moraju biti privedeni pravdi. Bez toga, ostat ćemo zarobljenici prošlosti i sami ćemo sebi zapriječiti put u budućnost. Nema opravdanja za izbjegavanje pravde. Svako dalje politiziranje slučaja Glavaš moglo bi imati trajne negativne posljedice za Republiku Hrvatsku i njezinu europsku perspektivu. S izigravanjem zakona mora se prestati, a institucije moraju samostalno raditi svoj posao, bez ikakvih miješanja sa strane. Smatram svojom dužnošću da to jasno i otvoreno kažem svim akterima na našoj društvenoj sceni, kao i svim građanima Republike Hrvatske.