15.01.2001. - Zagreb, Hrvatska - svečano primanje za članove diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj

Govor predsjednika RH Stjepana Mesića i papinskog nuncija Giulija Einaudija

 

Giulio Einaudi, Papinski nuncij u Republici Hrvatskoj:

Vaša ekscelencijo, gospodine Predsjedniče, i štovana gospođo Mesić. Velika mi je čast i osobita radost što mogu u ime Diplomatskog i konzularnog zbora, te u ime međunarodnih organizacija izraziti Vašoj ekscelenciji i štovanoj gospođi našu iskrenu zahvalnost što ste nas pozvali i primili u ovoj prelijepoj zgradi Ureda Predsjednika prigodom uobičajenog novogodišnjeg primanja. Imali smo već prigodu sudjelovati na svečanoj ceremoniji prisege Vaše ekscelencije kao Predsjednika Republike Hrvatske 18. veljače prošle godine. Također nam je bio ugodan zajednički boravak na Brijunima, kamo nas je Vaša ekscelencija ljubazno pozvala, u lipnju mjesecu. Ipak, današnje je primanje od posebnog značenja jer se sastajemo prvi puta na početku jedne nove godine, u ozračju iščekivanja što će nam donijeti 2001. godina, koja je u isto vrijeme početak novog stoljeća, i tisućljeća naše povijesti. Mi želimo u ovom svečanom trenutku ponoviti svoje čestitke Vašoj ekscelenciji na izboru za Predsjednika države, čija je čast i briga vršiti najodgovorniju ulogu za sudbinu Republike Hrvatske. Istovremeno, izražavamo Vama, Vašoj cijenjenoj gospođi i obitelji, kao i Vašim vrijednim suradnicima naše najsrdačnije novogodišnje čestitke, i želimo Vam dobro zdravlje i potpuni uspjeh u svakodnevnom obavljanju visoke dužnosti. Posredstvom Vaše ekscelencije želimo proširiti naše čestitke svim organima državne vlasti, te plemenitom, snažnom i radinom narodu Hrvatske, bogatom plemenitim Hrvatima i uvijek vjernom svojoj milenijskoj, vjerskoj i kulturnoj tradiciji. Ove lijepe odlike vašeg naroda, njegova bogata vjerska i kulturna baština učinit će da Hrvatska, koja se već gotovo jedno desetljeće nalazi u velikoj obitelji suverenih i samostalnih nacija može nastaviti svoj hod u slobodi i demokraciji, i gledati s nadom i optimizmom u budućnost. Upravo se danas spominjemo velikog dana u povijesti Hrvatske, kada je 15. siječnja 1992. godine doživjela međunarodno priznanje.

Godina 2000. bila je bogata događanjima koja su ostavila trag u političkom i društvenom životu ove zemlje. Radujemo se napretku koji je Hrvatska postigla u poboljšanju stanja suživota među stanovništvom i u poboljšanju odnosa s međunarodnom zajednicom. Na početku Nove godine želimo da se i ovaj proces nastavi i da se nadvladaju sve poteškoće, te ostvare plemeniti ciljevi kojima Hrvatska teži. Istovremeno, želimo zajamčiti Vašoj ekscelenciji iskrenu suradnju i konkretnu solidarnost naših država kako bi se sve dobre i pravedne težnje, bilo na međunarodnom, bilo na unutarnjem planu ostvarile u okviru međusobnog razumijevanja i zajedničkog nastojanja oko promicanja mira i vrijednosti koje daju smisao čovjekovu životu, njegovim naravnim težnjama za blagostanjem i radosnim suživotom sa svojom braćom. Ponavljajući Vašoj ekscelenciji naš pozdrav, našu zahvalnost za današnje primanje i naše iskrene čestitke za Novu godinu, molimo svemogućeg i milosrdnog Boga prelijepim biblijskim riječima da blagoslovi Hrvatsku - neka te blagoslovi Gospodin, i neka te čuva, neka te licem svojim obasja, i milostiv ti bude, neka pogled svoj svrne na te, i donese ti mir i sreću.

 

Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske:

Vrlo poštovani doajenu Diplomatskog zbora,

ekscelencije,

gospođe i gospodo, s

rdačno vas pozdravljam.

Upućujem vama i zemljama, odnosno međunarodnim organizacijama koje predstavljate, najbolje želje za godinu u koju smo zakoračili. Zahvaljujem vam na svemu što ste do sada učinili na razvijanju odnosa između Hrvatske i vaših zemalja. Nadam se i vjerujem da ćete tako nastaviti i u vremenu što je pred nama. Razdjelnice poput nove godine, novog desetljeća, stoljeća i tisućljeća, obično su povod da nakratko zastanemo, makar samo u mislima, osvrnemo se unatrag, i bacimo pogled u budućnost.

Ostavili smo iza sebe stoljeće i desetljeće uzbudljivog življenja, ali i okrutnog i brutalnog ratovanja i umiranja, vrijeme nezamislivog napretka i poleta, ali i gotovo jednako tako nezamislivih poraza ljudskog uma i duha. Bilo je to stoljeće prodora u zrak i u svemir, stoljeće informatičke revolucije, ali i stoljeće dvaju svjetskih ratova, genocida, holokausta, te brojnih lokalnih ratova. Za nas u Hrvatskoj bilo je to stoljeće i desetljeće preživljavanja u Habsburškom carstvu, i u dvjema jugoslavenskim državama, kao i početka života u samostalnoj državi. Ali, protekla je godina bila godina definitivnog opredjeljenja za demokratski put koji vodi prema ujedinjenoj Europi, ali koji ne zanemaruje ni sve ostale države svijeta, one koje već i jesu naši partneri, i one koje to mogu postati. Naravno, gotovo je i suvišno reći, mi kao osnovu za razvijanje odnosa sa svim zemljama i sa skupinama zemalja vidimo u uzajamnom uvažavanju i obostrane interese.

Ekscelencije, gospođe i gospodo,

Hrvatska je mlada država, naša demokracija je još mlađa. U procesu stvaranja države prošli smo rat kojega nismo željeli i koji je ostavio duboke ožiljke. No, mi znamo da rat ne može i ne smije biti trajno stanje između država. Zato smo spremni, ne samo na daljnje razvijanje odnosa s onim susjedima s kojima već surađujemo, nego i na puno normaliziranje odnosa s onim s kojima su tek u začetku. Nedavne promjene u SR Jugoslaviji koje obećavaju, mada sigurno još nisu zaključene, otvaraju na tom polju nove perspektive koje smo voljni i spremni iskoristiti. Regiju vidimo kao prirodno i logično područje naše vanjsko političke aktivnosti, i ostvarivanja naših interese, ali ne ispuštamo pri tome iz vida ujedinjenu Europu kao naš strateški cilj, niti zaboravljamo svijet kao globalnu arenu u kojoj i Hrvatska, ne samo što može, već i mora biti prisutna. Boriti ćemo se prije svega, za mir, jer samo u miru moguće je realizirati osnovna prava naroda, nacionalnih manjina i građana pojedinaca, kao i ostvarivati razvoj, podizati standard života, i otvarati perspektive.

Mir na ovim našim prostorima svakako je bitan. No, jednako je tako bitan i mir na Bliskom istoku, gdje posljednjih mjeseci sa zabrinutošću pratimo zaoštravanje krize, kao i mir u svakom drugom kraju kugle zemaljske. Današnji je svijet doista postao globalno selo, i nitko si ne može priuštiti luksuz zatvaranja očiju pred onime što se događa malo dalje od njegova neposrednog susjedstva. Hrvatska želi biti aktivni član međunarodne zajednice, želi biti prepoznata kao zemlja koja daje doprinos onome što se obično naziva borba za bolje sutra. Hrvatska je spremna suočiti se i s vlastitom prošlošću ma kako to bolno moglo biti, da bi mogla bez hipoteke ići naprijed, Hrvatska to naprosto mora učiniti.

Ekscelencijo, gospođe i gospodo. Prošla je godina dana od demokratskog zaokreta koji je Hrvatskoj otvorio vrata svijeta, i koji je novu vlast postavio pred zadatak izvođenja zemlje iz duboke krize, ekonomske, socijalne, ali i političke. Moram sasvim jasno reći da su problemi s kojima se nova vlast suočila bili veći i dalekosežniji nego što smo očekivali i pretpostavljali. Zato i rezultati te prve godine nisu onakvi kakve smo željeli i obećavali, mada rezultata ima. U tom kontekstu moram reći još nešto - zahvalni smo svijetu na tome što nas je prepoznao kao iskrene pobornike demokracije. Ali, bit ću do kraja otvoren, to nije dovoljno. Mi ne možemo, ili barem ne možemo u primjerenom roku vlastitim snagama riješiti probleme s kojima se suočavamo. Govorim, naravno, o gospodarskim problemima. Pozorno slušamo i ne odbijamo upozorenja onih koji nam skreću pozornost na socijalne probleme, na položaj žena i mladih, na prava uposlenih i na gotovo nezamislivo težak i sve teži položaj nezaposlenih. Ali, ponavljam, mi to ne možemo riješiti samo vlastitim snagama. Pomognite nam, ne karitativnom pomoći, nego ohrabrivanjem izravnih investicija na profitnoj osnovi, pomognite nam da oporavimo i ponovno pokrenemo naše gospodarstvo, za nas je to od životne važnost, ali ni za regiju nije nevažno.

Poslije deset godina iscrpljivanja i ratom i pogrešnim konceptom privatizacije, pa i golom pljačkom, Hrvatska se sama ne može pridići. To moraju shvatiti i naši ljudi, to mora shvatiti i svijet. Mi ne želimo ništa drugo, nego da osim što smo politički partneri, postanemo i gospodarski partneri. Mogu razumjeti da poslovni ljudi ne poznaju uvijek pravo stanje stvari u ovom dijelu svijeta, pa se zbog toga i ne odlučuju na investiranje u Hrvatsku. Zato pozivam upravo vas, nemojte biti samo ambasadori svojih zemalja u Hrvatskoj, budite makar dijelom i vi hrvatski ambasadori u svijetu, prenesite svijetu istinu o današnjoj Hrvatskoj, jer mi smo danas zona sigurnosti, a tako će i ostati. Dugo i previše dugo naši su građani odlazili za kapitalom u svijet, vrijeme je da kapital dođe u Hrvatsku, krajnje je vrijeme.

Ekscelencije, gospođe i gospodo. Imao sam potrebu sve ovo reći, jer uzajamne odnose moći ćemo dobro razvijati, ako se budemo dobro poznavali i razumjeli. U Novoj godini želim vama, ali i nama, prije svega mir. Želim Da surađujući bilateralno, ali i u međunarodnim organizacijama i institucijama krčimo put novom svijetu, svijetu koji će se s uspjehom uhvatiti u koštac sa siromaštvom, bolestima i ratovima, s nejednakošću i neravnopravnošću, sa svime što koči napredak i razvoj ljudskog roda, država i naroda. Želim da u Novoj godini napravimo još jedan korak prema svijetu u kojem granice neće razdvajati, nego spajati, u kojem će razumijevanje i uvažavanje zamijeniti mržnju i netoleranciju. Želim da se nađemo ovdje za godinu dana, i da tada možemo reći - krenulo je i dobro je krenulo.

Ekscelencije, gospođe i gospodo. Vama osobno, vašim obiteljima, sugrađanima vaših zemalja, želim puno sreće u narednom razdoblju i želim da u ovom vremenu koje je pred nama, ostvarimo i vi i mi svoje ciljeve.