Ono što se jučer dogodilo u Sjedinjenim Državama, nije se dogodilo samo Americi. Dogodilo se svima nama i svakome od nas. Jučer nisu napadnute samo Sjedinjene Države.

Jučer je, teroristički, kukavički i bezumno, napadnut demokratski i civilizirani svijet.

Organizatori napada koji su očito vrlo pomno pripremani i vrlo usklađeno izvedeni, što sužava broj onih koji dolaze u obzir, još nisu poznati. Ali, mi ipak znamo tko su: neprijatelji civilizacije, teroristi, obuzeti mržnjom. A do čega mogu dovesti fanatiziranost i slijepa, bezumna mržnja pokazale su nam scene veselja koje smo poslije vijesti o terorističkim napadima na Sjedinjene Države, mogli vidjeti u nekim sredinama. Bez obzira na to hoće li se makar sada zamisliti oni koji potiču mržnju, a to su uz političke lidere nerijetko i duhovne vođe, jasno je jedno: poslije onoga što se dogodilo jučer, za takve propovjednike mržnje više nema apsolutno nikakve isprike.

Poslije jučerašnjih terorističkih napada na New York i Washington svijet više neće biti isti, niti će išta u svijetu biti isto. Nakon što su putnički avioni u rukama otmičara pretvoreni u ubojite projektile, pri čemu su stotine putnika s pilotima i osobljem svjesno poslane u smrt, da bi se mogle pobiti tisuće drugih ljudi, nevinih ljudi, na njihovim radnim mjestima, svaka zemlja mora jasno i nedvosmisleno odrediti svoje mjesto na međunarodnoj sceni.

Od jučer neutralnosti više nema, niti je može biti. Od jučer postoji samo izbor: MI ili ONI. Ne sumnjam u to da će golema većina država svijeta biti na strani antiterorističkog saveza koji naprosto mora biti formiran. Naravno, mjesto Republike Hrvatske je u tom savezu.

Globalni terorizam, bez obzira na to da li se u ulozi njegovih inspiratora i izvršitelja pojavljuju pojedine organizacije ili možda i države, definitivno se predstavio kao prijetnja koju se niti može, niti smije tolerirati. Moram posve jasno reći da Republika Hrvatska ni u kojem slučaju neće pretpostaviti interese svojih bilateralnih odnosa s bilo kojom organizacijom, zemljom ili skupinom zemalja općem interesu borbe protiv terorizma.

S razlogom možemo očekivati da će, poslije onoga što se dogodilo u Sjedinjenim Državama, međunarodna zajednica pokazati više odlučnosti pri angažiranju u svjetskim krizama koje jesu ili koje bi mogle postati izvorištima globalnog terorizma.

Isto tako treba očekivati da će se one zemlje, a uvjeren sam da će ih biti vrlo malo, koje se opredijele za iskazivanje simpatija za terorizam, ili čak za njegovo aktivno pomaganje, naći u potpunoj izolaciji koja će za njih imati pogubne posljedice.

Treba jasno reći: nema tog političkog cilja koji bi opravdavao terorizam. I nema tog državnog ili nacionalnog interesa koji bi mogao opravdati poticanje ili pomaganje terorizma.

Isto tako treba zaključno reći i ovo: nema riječi kojima bi se moglo dovoljno oštro osuditi napade koji su jučer bili usmjereni na Sjedinjene Države, ali koji bi sutra, ako se zajednički i odlučno ne odupremo, mogli pogoditi bilo koju zemlju, u bilo kojem dijelu svijeta.

Ako su zemlje koje su privržene slobodi, demokraciji i ljudskim pravima do sada mogle imati različite prioritete u svojoj međunarodnoj aktivnosti, od jučer to više nije slučaj.

Postoji samo jedan prioritet: borba protiv globalnog terorizma, protiv terorizma bilo koje vrste i bilo kojeg porijekla.

U ratu između terorizma i demokracije, između reda i anarhije, siguran sam da će pobijediti red i demokracija. Hrvatska će biti na strani pobjednika.