Poštovane gospođe i gospodo,

Posebno mi je zadovoljstvo otvoriti jesenski međunarodni Zagrebački velesajam, tradicionalno najveću gospodarsku priredbu takve vrste u Hrvatskoj, a i u široj regiji.

Danas se nalazimo i na početku razdoblja oživljavanja gospodarstva u ovom dijelu Europe i jače suradnje s Europskom unijom. Sve su to pozitivni procesi koji hrvatskom gospodarstvu otvaraju regionalno, europsko i svjetsko tržište. Istovremeno se i hrvatsko tržište otvara sve jačoj konkurenciji. To je istinski ispit sposobnosti pronalaženja pravih načina održavanja međunarodne konkurentnosti naše privrede. O našoj sposobnosti u Hrvatskoj dominantno ovisi koliko i kako će se te nove šanse i mogućnosti iskoristiti. To je ujedno i početak istinskog uključivanja u okvire Europske unije.

U tome je i pitanje savladavanja socijalnih posljedica, koje dijelom proistječu iz procesa otvaranja inozemnoj konkurenciji i iz restrukturiranja našeg ekonomskog prostora.

Pozitivna je i činjenica, koju možemo danas izreći, da je u dosadašnjem toku ove godine u Hrvatskoj ostvaren porast investicija i industrijske proizvodnje. Realno je za ocijeniti da je taj trend posljedica smanjenja gubitaka u gospodarstvu u protekloj godini. Uz povoljnije političko okruženje tome je sigurno posebno doprinjela činjenica urednijeg ispunjavanja financijskih obveza države. To je značilo i povratak velikog dijela dugovanja javnog sektora stvorenog u proteklim godinama. No, to ne smije biti kampanja, nego trajni oblik novog ponašanja.

Istovremeno, stanje nacije i opće prilike u zemlji danas, dvadeset mjeseci nakon provedenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, često djeluju kaotično, i što još više zabrinjava, iz ponekog ugla i – besperspektivno.

Trezveno je ocijeniti da se nakon višegodišnjeg autoritarnog vladanja, okončanog 3. siječnja prošle godine, na nacionalnoj sceni snažno i kumulativno osjećaju sve otegotne posljedice agresije i ratnih događanja.

Ali još i više prisutni su:

Destrukcija temeljnih vrijednosti pravne države.

Kontinuirano tranzicijsko zaostajanje u području gospodarstva.

Nezadovoljstvo sadašnjom politikom, i to poglavito zbog kašnjenja u ostvarivanju pozitivnih promjena. Onih predizborno obećanih, a isto tako postizborno očekivanih.

Jačaju društvene napetosti nemogućnošću nove vlasti da ostvari vidljiv i građanima opipljiv ekonomski uzlet. Jer, a to je gotovo svima razumljivo, jedino takav zaokret stvara prostor za bolji standard življenja, novo zapošljavanje i očuvanje socijalne sigurnosti.

Depresivno ekonomsko stanje, pak;

Jača podlogu za sve vrste političkih sukobljavanja. I tako se začarani krug pobuđene nade i doživljenih razočaranja širi i produbljuje.

Istovremeno, kako sva ozbiljna istraživanja pokazuju, u porastu je kriza povjerenja svih segmenata društva prema politici i političarima. Bili oni na vlasti ili u oporbi.

Sve to znatno otežava, a ponekad dovodi i u pitanje uspješno djelovanje demokratskih mehanizama u društvu. Također sužava prostor dijaloga, tolerancije i uzajamnog uvažavanja.

Istovremeno, sputava kreativnost i odnosi odviše energije i koncentracije neophodne nositeljima izvršne vlasti, na čijoj je adresi lociran najveći dio tereta ostvarenja pozitivnih promjena.

Što činiti, kako preokrenuti prisutne trendove krize gospodarstva i društva, temeljno je pitanje s kojim ćemo se suočavati u razdoblju pred nama.

Poštovani gosti,

Pored činjenice da je već tradicija, pa i gotovo nepisana obveza u povodu otvaranja jesenske priredbe Zagrebačkog velesajma, progovoriti o bitnim gospodarskim temama, sve do sada izrečeno čini tu potrebu još i značajnijom i urgentnijom.

Bitno je i nedvojbeno: Hrvatska posjeduje potencijal rasta i razvoja.

Taj se potencijal danas više ne definira prirodnim bogatstvima, niti stječe ratnim osvajanjima. Danas je to sposobnost nacije stvoriti vlastite konkurentske prednosti. I to u odnosu na svoje bliže i dalje okruženje. Da se stvori proizvod ili usluga koji su atraktivni i profitabilni i na vlastitom i na inozemnom tržištu.

Iz Hrvatske se danas izvozi u Europu i Svijet brodove i lijekove; namještaj i tekstil; Vegetu i ekološki čistu hranu. Na žalost, ta lista je danas ne odviše dugačka i bogata. Po svojoj ukupnoj vrijednosti izraženoj u US$ taj je iznos sada gotovo ništa veći nego što je to bio ratne i ranotranzicijske 1992. A uvoz je, i to već niz godina, gotovo udvostručen. To je stanje ekonomski neodrživo. Ono, bez obzira na značaj neto deviznih prihoda od turizma i drugih privremenih izvora, trajno stvara deficit u platnoj bilanci. Njegovo saldiranje kontinuirano povećava vanjski dug zemlje. Otplata, pak, glavnice i kamata tog duga ili povećava poreznu presiju, što je u Hrvatskoj već i probilo ekonomski dopustive okvire, ili mora ići na teret financiranja drugih javnih potreba. To se već desilo s drastičnim smanjenjem izdataka za infrastrukturu. Danas je sužen prostor za socijalne izdatke, a već sutra uz iste trendove i za znanost i obrazovanje.

Kompleksnije promatrano, neusklađena fiskalna, monetarna, te politika plaća, drastično su smanjili prostor za profitabilnu proizvodnju. I to i na domaćem i na vanjskom tržištu. I tu je jedno od najtežih sidrišta koje drži nezaposlenost u Hrvatskoj trajno visokom. Među najvišim u usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama. Druga strana te medalje su, i to ne vlastitom željom tih ljudi ostvarene, tisuće preranih umirovljenja, bez adekvatnih godina staža ili života.

Isto tako, jasno je da smanjeni broj zaposlenih sve teže i teže može fiskalno podnositi:

teret administrativnih troškova države porasle obveze servisiranja vanjskog i unutarnjeg duga

sve veću objektivnu potrebu za socijalnim transferima

pojačane financijske obveze disperzirane lokalne samouprave široko otvorenu frontu inače neophodnih kapitalnih ulaganja;

počev od izgradnje prometnica, vodozaštite, energetike, kao samo onih, financijski najzahtjevnijih ulaganja

Dame i gospodo,

Naravno, nikad nije dovoljno, pa niti u ovoj prigodi, samo naznačiti probleme.

Osnovno je pitanje kako pronaći i gdje su rješenja?

Kako istovremeno nositi se s dnevnim opterećenjima starih hipoteka protekle vlasti, još i nasljeđem iz bivše države, i paralelno graditi fundamente za novu, drugačiju i izgledniju razvojnu politiku. U tom okviru i pokušaj da se izradi vlastita, nacionalnim potrebama primjerena strategija razvoja, ne smije biti zaboravljen samo zbog činjenice da metodologija njene izrade nije već u početku bila adekvatno odabrana. Taj dokument mora postojati i biti orijentir, ali ne kao jedan, i to zauvijek zadani scenario razvoja. Izrađuju ga i posjeduju, ali i stalno dopunjavaju sve države visokih tržišnih performansi, i dugogodišnjih stabilnih i visokih stopa rasta.

Države sa suvislom vlastitom strategijom nacionalnog razvoja tada u suradnji s MMF-om, Svjetskom bankom i drugim institucijama globalnog svijeta imaju partnere, a ne staratelje. Ti partneri mogu ubrzati i olakšati proces tranzicije. I to svojim znanjem, iskustvom i financijskom potporom. No, ne mogu ukinuti nasušnu potrebu prepoznavanja i izrade vlastitog koncepta nacionalnog i gospodarskog razvoja.

Stoga izlaz ne može biti samo u restrikcijama javne potrošnje, ma kako one u jednom trenutku bile nužne, ali isto tako i bolne. Jer, ne može se potrošiti ono što se nije stvorilo. Tako je to u tvrtki, u obitelji, pa onda i u državi. Pravo rješenje, a ne pragmatično kupovanje vremena restrikcijama i prodajom obiteljskog srebra, motiviranom prvenstveno logikom potrebe fiskusa, je u stvaranju modela razvojne politike koji otvara prostor trajno višim stopama rasta bruto društvenog proizvoda.

A to je, po mojem dubokom uvjerenju, prvenstveno, ako ne i jedino moguće, sposobnošću da Hrvatska stvara više roba i usluga za profitabilni izvoz. Znači, osvajanjem novih proizvoda i novih tržišta. Ukupnu ekonomsku politiku tada se usmjerava na: Poticanje štednje i investicija Stvaranje konkurentski sve jače osposobljene nacionalne ekonomije. Takvo usmjerenje i tome primjeren instrumentarij, ostvaruje nacionalne ciljeve visokog prioriteta.

Dinamične i stabilne stope novog zapošljavanja

Realno fundiran porast vrijednosti primanja svih zaposlenih

Uvećani bruto društveni proizvod i novo produktivno zapošljavanje, pak:

Relativno i apsolutno smanjuju postojeću previsoku poreznu presiju

Umanjuju pritisak socijalnih izdataka, povećavajući zaposleni kontigent stanovništva i kupovnu moć pojedinaca i obitelji

Što učiniti da se takvi procesi olakšaju?

Prvenstveno smanjiti sve oblike rizika za potencijalne investitore.

Dobro je da je u tom pravcu Hrvatska od početka prošle godine skinula hipoteku visokih političkih rizika. No, u prvi plan su došli oni drugi. Navedimo samo one koje ulagači najčešće spominju.

česta neusklađenost zakonskih odredbi

sporost sudovanja ili,

neadekvatna efikasnost javnog sektora

Poštovani gosti,

Hrvatskoj su danas, kao nikada u svojoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Takav ubrzan tempo napredovanja datost je i realitet svijeta u kojem živimo. Cijena je to globalizacije, koja diže prag zahtjevane efikasnosti od svih: pojedinaca, korporacija i svake nacionalne države ponaosob.

Takva su kretanja neumitna; može ih tek na trenutak zaustaviti ili usporiti težak zločin koji se desio na tlu SAD, a kojeg svi zajedno duboko osuđujemo. Ali, i takav tragičan događaj produbit će svijest o potrebi jačanja međunarodnih institucija i još većeg međusobnog povezivanja svijeta. I to na osnovama poštovanja temeljnih etičkih vrijednosti, i isto tako zajedničkim ekonomskim i društvenim interesima.

Kako u tome pronaći vlastiti prostor, prepoznati vlastite šanse, temeljno je umijeće, ali i velika odgovornost onih koji su dobili izbore i mandat. Znači, Hrvatskog Sabora, Vlade RH i mene osobno, neposredno izabranog Predsjednika RH. To je poseban izazov, a prava rješenja se ne mogu niti prepoznati, a kamo li ostvariti bez Vas – poduzetnika i managera. Ništa manje bez suradnje sa svijetom rada; sindikatima i zaposlenima.

Dijalog i uzajamno uvažavanje argumenata osnovna su pretpostavka za istinski zaokret i uspjeh na kraju tog putovanja. Hrvatskoj, kao maloj, a ništa manje je to svijest i praksa velikih zemalja, neophodna je gospodarska diplomacija.

To je diplomacija koja korekno prenosi političke poruke i atmosferu, ali, i to sve više, biva most i tumač u zbližavanju ekonomskih interesa vlastite zemlje i država u kojima obnašaju mandat. Takva orijentacija, i takve inicijative, dio su obveza i mojeg predsjedničkog mandata. Jačati bilateralnu gospodarsku suradnju, a istovremeno približiti Hrvatsku Europskoj uniji, bitan je dio mojih ne samo formalnih ovlasti, već suštinske odgovornosti prema visokoj dužnosti koju obnašam.

Za pozdraviti je već tradicionalnu aktivnost u odabiru zemlje partnera. Ove godine to je Republika Bosna i Hercegovina, gospodarski i geopolitički Hrvatskoj bliska država.

Isto tako, rekao bih da su i sve protekle godine zajednički dogovarane države - gospodarski partneri bili izraz obostrane želje za boljom i sadržajnijom, međusobnom poslovnom suradnjom. Hrvatskoj su za njen brži razvoj neophodni strateški partneri, koji će ulagati kapital i znanje, da bi i na trećim tržištima ostvarivali dobit i trajno osiguravali svoju poslovnu prisutnost.

Stoga prihvaćamo i pozdravljamo one koji dolaze u Hrvatsku; svojom aktivnošću i radom dižu razinu usluga ili snižavaju cijenu roba. No, Hrvatska isto tako može i mora i sama izaći u svijet.

Kako to još više i bolje učiniti, upitajmo neke koji u tome trajno uspjevaju: brodogradnju ili turizam; Podravku ili Plivu, Ingru ili Končar, TVIN ili Varteks; Siemens ili Ericsson. Cijenjeni gosti i poslovni partneri Zagrebačkog velesajma, Vrijeme je krenuti u razgledavanje ove sajamske priredbe. Ubrzo zatim i u dinamiku uspostave poslovnih kontakata, svrhe zašto i jeste danas tu, iz toliko različitih zemalja i toliko različitih poslovnih profila.

Točno pred desetljeće jesenski Zagrebački velesajam održavao se uz detonacije agresije, koje su dopirale i iz susjedne vojarne, ili ne dalekog vojnog dijela aerodroma. Hrvatska je ubrzo nakon toga dobila rat, i ostvarila neovisnost i međunarodno priznanje. Zagrebački velesajam nije niti za trenutak, a kamo li sezonu, prekinuo svoju tradiciju. U međuvremenu je bio i snažna logistička baza hrvatske obrane.

Želim, a mislim da dijelim uvjerenje svih Vas, ovdje nazočnih, da naš domaćin, Zagrebački velesajam, zajedno s Gradom Zagrebom iskoristi šansu koje pruža novo doba. To je opstati i rasti kao regionalno središte neposredne poslovne komunikacije.

Događanja kojeg nove tehnologije mogu obogatiti i još bolje oblikovati, ali nikako potisnuti ili zamijeniti. Proglašavam jesensku, velesajamsku priredbu otvorenom.

Hvala svima na dolasku.