Poštovani gospodine papinski nuncije,

ekselencije,

gospođe i gospodo ambasadori,

Zahvaljujem na ljubaznim riječima i na dobrim željama koje ste izrazili.

Srdačno vas pozdravljam na početku Nove godine, na još jednom našem godišnjem susretu.

Mi se, naravno, u raznim prilikama i raznim povodima, susrećemo tokom cijele godine, ali ovi susreti na početku godine dobra su prilika i za mene, za premijera, za predsjednika Hrvatskog Sabora i ostale hrvatske dužnosnike, ali i za vas, da napravimo neku vrstu bilance pređenog puta i da pokušamo naznačiti kamo ćemo dospjeti u godini koja je upravo započela.

Mnogi od vas bili su ovdje, u ovoj dvorani i prije godinu dana. No, ne mali broj ovdje je danas prvi puta. Oni koji su bili s nama i prošle godine, možda će se sjetiti da sam tada vrlo jasno pozvao na podršku svijeta, zemalja koje zastupate, novoj hrvatskoj vlasti i njenoj politici. Danas, ja mogu taj poziv samo ponoviti, ali mogu uz to parafrazirati, odnosno slobodno interpretirati jednog od poznatih američkih predsjednika 20. stoljeća i reći: neću vas pitati što vi možete učiniti za Hrvatsku, nego ću vam reći što Hrvatska čini i mora učiniti sama i za sebe.

Mi smo, kao što znate, danas u članstvu Partnerstva za mir, očekujemo uključenje u tzv. MAP – akcijski plan za buduće članice Atlantskog pakta. Mi smo članovi Svjetske trgovinske organizacije. Mi smo potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom i na početku smo složenog i golemog posla prilagođavanja naše legislative europskim standardima.

Hrvatska se opredijelila za Europu, za demokraciju, za građansko društvo i za vladavinu prava. To nam opredjeljenje nije nametnuto, ono je odraz naše spoznaje da je ujedinjena Europa ne samo naša želja, nego i naša sudbina. Jer, onakvu Hrvatsku kakvu želimo i kakvu gradimo, mi možemo ostvariti samo u ujedinjenoj Europi.

Zadovoljni smo time što ćemo u ujedinjenu Europu ulaziti mjereni vlastitim uspjesima, onom brzinom koju ćemo svojim dostignućima sami zavrijediti. Ne smeta nas što će nas Europa, uz ostalo, vrednovati i prema našoj spremnosti da razvijamo regionalnu suradnju, jer ta suradnja itekako je i u interesu Hrvatske.

Spremni smo ne samo na potpuno normalne, nego i na razvijene odnose sa svakom od susjednih zemalja. Spremni smo svaki od postojećih problema, a znamo da ih ima, rješavati mirno, pregovorima, uvažavajući interese druge strane, ali ne zanemarujući vlastite, uz poruku da se politika ucjena i prijetnji, dugoročno gledano, nikada nikome nije isplatila.

Svjesni smo potrebe ispunjavanja međunarodno preuzetih obveza. Ispunjavat ćemo ih sve i ne pristajemo na njihovo selektivno ispunjavanje, kako se nekome – bilo ovdje, bilo u inozemstvu – svidi.

Odlučni smo oteti se zagrljaju prošlosti, a pogotovo onoga što je u njoj bilo loše. Prošlost nas može poučiti, kako ne bismo ponavljali već jednom počinjene greške, ali ona niti može, niti smije biti predložak za građenje budućnosti. Preuzet ćemo i ispuniti obveze koje nam povjeri antiteroristička koalicija, duboko svjesni opasnosti globalnog terorizma. Ponovit ću i ovom prilikom da terorizam nema ni nacionalnosti, ni religije i da je sukob globalnog terorizma s ostatkom svijeta naprosto sukob civilizacije i ne-civilizacije.

Znamo da je na unutarnjem planu naš prioritetni zadatak oživljavanje gospodarstva. Koliko god da možemo biti i da jesmo zadovoljni vidljivim poboljšanjem hrvatske pozicije u svijetu, toliko nismo i ne možemo biti zadovoljni tempom gospodarskog oporavka. Ne mali dio odgovornosti snosimo i mi sami, jer smo previše inertni i previše birokratizirani, kada je riječ o tome da se otvore mogućnosti stranom kapitalu koji je spreman doći u Hrvatsku.

Ne želimo biti taocem regije, ali znamo da iz regije ne možemo pobjeći, te da je normaliziranje prilika u dijelu svijeta u kojem živimo, i u našem interesu. U tom kontekstu i dalje ćemo, kako svojom politikom prema susjednim državama, tako i sudjelovanjem u određenim regionalnim inicijativama, davati doprinos smirivanju i punom normaliziranju stanja u jugoistočnoj Europi.

Poticat ćemo inicijative usmjerene na učvršćivanje demokracije i civilnog društva, a potrebno je da pokažemo više političke volje i više odlučnosti u neutraliziranju otpora evropskom kursu naše politike. Ti otpori, reći ću otvoreno, dolaze ponekad, baš i ne previše pritajeno, čak i iz institucija sistema, ali i iz krugova u kojima antievropeizam «ne bi trebao stanovati».

To je, u naznakama, ono što radimo, što ćemo raditi i što bi trebali raditi. Naravno, ja se nadam da će svijet, da će zemlje koje predstavljate, prepoznati takvo naše opredjeljenje i da će nas u njemu podržati.

Želim da i u Novoj godini nastavite vjerno prenositi sve što se događa u Hrvatskoj i da nam time pomognete u pridobijanju sve veće podrške svijeta – gotovo je i suvišno reći: na obostranu korist i u interesu mira i demokracije u regiji, u Europi i svijetu.

Još jednom, svima sve najbolje u Novoj godini!