Gospodine predsjedavajući,

uvaženi gosti,

ekselencije,

gospođe i gospodo,

S osobitim zadovoljstvom pozdravljam sudionike Konferencije predsjednika evropskih parlamentarnih skupština. Na žalost, nisam mogao prisustvovati otvaranju vaše konferencije, jer sam bio izvan Hrvatske, ali nisam nikako htio propustiti priliku da vas susretnem i da vam se obratim s nekoliko riječi, makar danas, prije nego se raziđete.

Vaša su okupljanja počela prije gotovo tri desetljeća i siguran sam da neću pogriješiti, ako kažem da su odigrala ne malu ulogu kako u jačanju parlamentarne suradnje, tako i u promoviranju ideje evropskog zajedništva. O ulozi parlamenata nije potrebno trošiti riječi. Demokracija i parlamentarizam idu ruku pod ruku i time je sve rečeno. Danas, svjedoci smo jačanja, uz tradicionalnu diplomaciju i gospodarske, ali i parlamentarne diplomacije. Susreti i predsjednika parlamenata, i zastupnika pomažu međusobnom upoznavanju i zbližavanju zemalja i naroda, a time su u funkciji jačanja integrativnih procesa, kao i mira i stabilnosti.

Vi ste ovih dana u Zagrebu razgovarali o jednom problemu koji, doduše, nije od jučer, ali kojega smo u njegovoj pravoj dimenziji postali svjesni tek poslije poznatih događaja od 11. rujna prošle godine. Riječ je o globalnom terorizmu. Moram reći da pripadam krugu onih državnika koji su se odmah poslije terorističkih napada na New York i Washington bez ikakvih rezervi izjasnili za stvaranje antiterorističke koalicije i za odlučni, globalni odgovor na prijetnju globalnog terorizma.

No, moram reći još i ovo. Isto tako kao što znam da je u određenim fazama borbe protiv terorizma nužno pribjeći upotrebi oružane sile, znam i to da samo oružjem globalni terorizam nije moguće pobijediti. Mi moramo raditi na više kolosjeka, uključujući napore za prekidanje kanala financiranja terorizma, kao i razmjenu obavještajnih podataka koji će pomoći, a – kao što vidimo – već i pomažu u otkrivanju ogranaka širom svijeta razgranate terorističke mreže. No, najvažnije je dugoročno raditi na uklanjanju ambijenta koji proizvodi terorizam.

Mislim da ćemo se svi složiti kako borba protiv terorizma nije ni sukob civilizacija, ni sraz kultura, ni rat religija. Baš kao što ćemo se složiti da nema apsolutno nikakvog opravdanja za akte terorizma.

Možda ima objašnjenja, ali opravdanja nema.

Ubijanje nevinih civila, i samo nevinih civila, a to je znak prepoznavanja terorizma, ne može naći svoje opravdanje ni u jednoj kulturi, ni u jednoj religiji, ali ni u borbi za ostvarivanje legitimnih prava ovoga ili onoga naroda. Tu želim biti do kraja jasan. Hrvatska bi zatajila vlastitu prošlost, kada bi bilo kojem narodu odrekla pravo na borbu za samoopredjeljenje, pa i oružjem. Ali, nikada nećemo i ne možemo prihvatiti terorizam kao sredstvo te borbe. I stoga podržavamo i podržavat ćemo, kao njeni aktivni sudionici, napore antiterorističke koalicije.

Ja sam do sada u mnogo prilika govorio o ovoj temi. Danas i ovdje mogu samo još jednom ponoviti da se rat protiv globalnog terorizma može i mora voditi samo usklađenim naporom svih onih zemalja koje u terorizmu vide opasnost i za sebe, i za svijet u kojem živimo. Ni u jednoj svojoj komponenti taj rat ne smije biti u suprotnosti s osnovnim načelima Povelje Ujedinjenih naroda.

Činjenica je da oko ovoga ima još nesnalaženja i nerazumijevanja. A valja računati i s time da bi moglo biti i pokušaja da se antiterorističko djelovanje iskoristi, bit ću otvoren – i zloupotrijebi u neke druge svrhe. Upravo zato naglašavam uvijek sljedeće:

svijetu je rat protiv terorizma nametnut,

teroristi su samo izmanipulirane marionete,

odgovorni su oni koji njima manipuliraju i koji ih, iz sigurnih skloništa, šalju u akcije iz kojih nema povratka,

ako želimo sačuvati civilizaciju i temelje demokracije, mi nemamo drugog izbora nego ustrajati u ratu protiv terorizma,

ako terorizam doista želimo iskorjeniti, mi moramo – reći ću još jednom - raditi i na uklanjanju njegovih uzroka – nerazvijenosti, siromaštva, neravnopravnosti i neslobode.

Borbu protiv terorizma moramo voditi zajedno, pridonoseći svatko onoliko koliko objektivno može, ali – naglašavam – zajedno, i to bez primjene dvostrukih standarda. Nema i ne može biti dobrog i lošeg terorizma, našeg i njihovog terorizma. Terorizam je jedan i on je neprihvatljiv. Još smo uvijek u početnoj fazi borbe protiv njega. Samo ustrajnošću, odlučnošću i na osnovi prepoznatih i utvrđenih ciljeva možemo uspjeti. Ja u taj uspjeh ne sumnjam.

Drago mi je što je glavni grad Hrvatske bio mjesto vašeg okupljanja i što ste se pozabavili ovako aktualnom temom. Želim vam uspjeh u svim vašim budućim aktivnostima – na dobro demokracije, mira, sigurnosti i stabilnosti u svijetu.

Hvala