Gospodine glavni tajniče NATO-a,
gospodine predsjedniče Havel,
gospodo predsjednici,
premijeri i ministri,
gospođe i gospodo,

U povijesti Atlantskog saveza, duljoj od pola stoljeća, bilo je više važnih, ključnih, pa i prijelomnih trenutaka. Uvjeren sam da dijelim mišljenje sviju vas, ako kažem da smo danas, ovdje u Pragu, sudionici i svjedoci jednog od takvih trenutaka.

Od vremena kada je Zapad osnovao NATO, svijet se iz temelja promijenio. Promijenio se u tolikoj mjeri, da danas više ni ne razmišljamo, ni ne govorimo u kategorijama Zapada i Istoka. Bipolarnost pripada prošlosti, a i vojni savezi, da budem precizniji: vojno-politički savezi, kakav je Atlantski pakt bio u vrijeme svoga osnivanja i u većem razdoblju svoga postojanja, takvi savezi također pripadaju prošlosti.

NATO je opstao. Siguran sam – iz jednog, jedinog razloga. Opstao je zato što su države, njegove članice, u vrijeme kada je nestajala blokovska podjela, kada se u Europi rušio komunistički sustav, osjetile povijesni vjetar promjena i shvatile potrebu prilagođavanja svijetu koji se mijenjao. Ono što želim reći je sljedeće: svijet se promijenio, a i NATO se mijenja. Promjene su počele godine 1997. odlukom o proširivanju članstva. Na osnovi te odluke dvije godine kasnije članice Atlantskog pakta postale su Češka, Mađarska i Poljska. Danas u Savez koji - u promijenjenim međunarodnim uvjetima – dobiva i zadatke, bitno drugačije od onih koje je nekada imao, ali ne i manje važne, ulaze nove države.

Republika Hrvatska pozdravlja njihov uspjeh.

Za nas, kao za zemlju koja je članstvo u Atlantskom paktu označila, uz članstvo u Europskoj uniji, prioritetnim zadatkom svoje vanjske politike, bitno je da vrata NATO-a ostaju otvorena. Mi na ta vrata kucamo.

Svjesni smo zadataka koji stoje pred nama: prihvaćanje NATO standarda, zadovoljavanje niza političkih, ekonomskih i vojnih kriterija, provođenje restrukturiranja naših oružanih snaga i njihovo potpuno i bezrezervno depolitiziranje . . . Hoću reći da smo svjesni svojih obveza, da znamo da bez njihova ispunjavanja nećemo moći realizirati svoje aspiracije i da nas svako oklijevanje koje bi se moglo tumačiti kao dovođenje u pitanje ozbiljnosti naših temeljnih opredjeljenja, može skupo stajati. Koristim ovaj forum da bih u ime Republike Hrvatske jasno i odlučno rekao da mi od politike usvojene poslije izbora godine 2000-te ne odstupamo.

Svijet u kojem živimo nije u proteklom desetljeću postao boljim mjestom za život. Suočeni smo s novim izazovima i novim opasnostima. S njima je suočen i Atlantski pakt. Na prvom mjestu tu je globalni terorizam. U potrebu borbe protiv njega mislim da nikoga ne moram posebno uvjeravati. Isto tako siguran sam da nikoga ne trebam posebno podsjećati na činjenicu da je NATO u proteklom razdoblju, svojim angažmanom na području bivše Jugoslavije, pokazao i dokazao svoju efikasnost u ulozi faktora uspostavljanja i očuvanja mira i sigurnosti. Mi posebno cijenimo ono što je Atlantski pakt učinio, a čini i danas, u našoj regiji.

Moja je zemlja aktivni član svjetske antiterorističke koalicije. Uvjereni smo da se borba protiv globalnog terorizma mora voditi na dva kolosijeka: izravnim operacijama na terenu, udarima na teroriste, njihova uporišta i njihove pomagače, ali i dugoročnom akcijom, usmjerenom na uklanjanje ambijenta koji rađa terorizam i omogućava njegovo održavanje. Za redefinirani NATO koji djeluje u izmijenjenom svijetu, vidimo mjesto i ulogu i u jednome, i u drugome.

U zaključku rekao bih još samo ovo: u svijetu koji se globalizira, u svijetu u kojem demokraciju i civilizaciju dovode u pitanje prijetnje globalnog karaktera, Atlantski pakt koji će djelovati ruku pod ruku s Europskom unijom, ali u obrani globalnih vrijednosti definiranih Poveljom Ujedinjenih naroda, ne samo da je potreban, nego je i nezaobilazan.

Republika Hrvatska vidi svoje mjesto u tom Savezu.

Hvala!