Poštovane gospođe i gospodo,

Imam izuzetno zadovoljstvo, obratiti vam se na početku «Dana poduzetnika» koji se ove godine održava pod nazivom «Izvozom do rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva». Velika mi je čast biti pokroviteljem ovako uglednog skupa, koji se ove godine održava u sklopu obilježavanje 10. obljetnice Hrvatske udruge poslodavaca.

Ova konferencija razradit će glavnu temu savjetovanja – a to je povezanost izvoza i ekonomskog razvitka Hrvatske – u tri dijela. Prvi dio nosi naziv «Od ideje do projekta», drugi «Od projekta do proizvoda», a treći «Osvajanje tržišta, napose u regiji». Svaki dio bit će popraćen jednom uspješnom poduzetničkom pričom.

Osobno sam oduševljen, ali ne i iznenadjen, vašom namjerom da se usredotočite na jedan od ključnih aspekata ekonomskog razvitka Hrvatske, a to je kako potaknuti ekonomski razvitak na osnovu ekspanzije izvoza ? Očito je da izborom ove teme želite upozoriti na nužnost izvozne orijentacije Hrvatske, kao najboljeg modela razvoja. Vašu orijentaciju u potpunosti podržavam. Uostalom, na potrebu formuliranja izvozne strategije Hrvatske, vrlo često javno sam upozoravao u svojim istupima. Primjerice, na otvaranju Zagrebačkog velesajma, na savjetovanju hrvatskih ekonomista u Opatiji ili na konferenciji u Beču o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, početkom prosinca prošle godine.

Na naš zahtjev, Bečki institut za međunarodna ekonomska istraživanja (WIIW) izradio je posebnu analizu o konkurentnosti hrvatske industrije. Prema ovoj analizi, u usporedbi s zemljama Europske unije i zemljama centralne i istočne Europe, struktura proizvodnje hrvatske prerađivačke industrije slična je onoj manje razvijenih zemalja juga Europske unije, te Bugarske i Rumunjske. Također, gledano kroz izvoz u EU Hrvatska pokazuje veliku sličnost s Bugarskom i Rumunjskom. Sve tri zemlje iskazuju visoki udio radnointenzivnih industrija, s odsutnošću tehnološki propulzivnih industrija u strukturi izvoza. Faktori konkurentnosti, uključujući i plaće, proizvodnost i troškove rada znatno su nepovoljniji nego u drugim zemljama centralne i istočne Europe. Jedan je od ključnih zaključaka ove studije da moramo započeti sa procesom intenzivne reindustrijalizacije Hrvatske.

Potrebu izvozne ekspanzije, pokušat ću obrazložiti na temelju prikaza komponenti ekonomskog rasta u Hrvatskoj. Bruto domaći proizvod (BDP) u trećem tromjesečju prošle godine povećan je za 6,5 posto, pa je godišnja stopa ekonomskog rasta dosegla 5 posto. Ali, glavni pokretač tog rasta bila je isključivo domaća potražnja – privatna potrošnja i javne investicije. Potrošnja domaćinstava - na koju otpada oko polovina ukupnog BDP-a – bila je potaknuta intenzivnim kreditiranjem od strane bankarskog sektora.

Visoke su investicije pretočene u rast građevinskih aktivnosti, uglavnom vezanih za izgradnju auto-ceste Zagreb - Split, te u izgradnju stanova. Visoki rast prometa trgovine na veliko i malo, koja je drugi segment s brzim rastom, dijelom je posljedica povećane trgovine motornim vozilima, a dijelom povećane turističke potrošnje.

Međutim, ovako povoljni podaci o BDP-u moraju se sagledati u kontekstu daljnjeg pogoršanja vanjske trgovine. U prošloj godini, hrvatski je uvoz (u dolarima) za 17 posto bio veći nego godinu dana ranije i dosegao je 10,7 milijardi dolara (od kojih se uvoz automobila procjenjuje na oko 1 milijardu dolara). Izvoz se povećao samo za 5,0 posto, na 4,8 milijardi dolara. «Pokrivenost uvoza izvozom» iznosi svega 45 posto, prema 51 posto u godini prije.

Tako je ostvaren rekordni trgovinski deficit, koji iznosi 5,9 milijardi američkih dolara. To, čak, nadmašuje do sada rekordnu razinu deficita (od 4,9 milijardi dolara) zabilježenu 1997. godine (!?).

Posljedice takve strukture ekonomskog rasta mogle bi biti slijedeće: javne će se investicije, barem kratkoročno, pretočiti u povećanje javnog duga. Neravnoteža na tekućem računu platne bilance i fiskalna neravnoteža su se pogoršale, te je vanjski dug do kraja studenoga 2002. godine bio za 26 posto veći nego u prosincu 2001. Ovakva kretanja ne daju osnova za optimizam. Kakvi su izgledi za promjenu trenda u ovoj godini ? Konjukturni testovi pokazuju da će impulsi rastu aktivnosti u prvoj polovici ove godine i dalje dolaziti primarno iz domaće potražnje.

Ipak, treba reći da se može očekivati kako će deficit tekućeg dijela bilance plaćanja za prošlu godinu, ostati na razini nižoj od 5 posto BDP-a. To je granica deficita koja je prihvatljiva za međunarodno tržište kapitala. Isto tako, bruto međunarodne rezerve Republike Hrvatske kod centralne banke ostvarene su na rekordnoj razini od oko 6 milijardi dolara, krajem prošle godine.

Najvažniji su ciljevi hrvatske ekonomske politike, po mojem mišljenju, zapošljavanje i izvoz. Kako bi se ovi problemi mogli riješiti, moramo obnoviti međunarodnu konkurentnost našeg gospodarstva. Tako bi se – kroz snažni porast izvoza, po stopama rasta izvoza iznad stopa rasta bruto domaćeg proizvoda – potaknuo ekonomski rast Hrvatske.

Slažem se sa pogledima onih koji smatraju da gomilanje negativnih salda i robnih deficita u robnoj razmjeni Hrvatske sa svijetom, može negativno djelovati na makroekonomsku stabilnost. Ne možemo se oslanjati na (osjetljive i potencijalno varijabilne) prihode od turizma i na (jednokratne) priljeve od privatizacije, uz zadržavanje robnog deficita u platnoj bilanci. To ne daje dovoljno sigurnosti u stabilnost platnobilančne pozicije Hrvatske i održivost vanjske zaduženosti na srednji i dulji rok.

Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska narodna banka – zajedno sa hrvatskim poduzetnicima - morali bi konkretno odgovoriti na pitanje kako ekonomski rast utemeljen na domaćoj potrošnji zamijeniti ekonomskim rastom zasnovanom na snažnom rastu izvoza. Ovdje vidim osnovni problem i jedino rješenje za pokretanje rasta nacionalne ekonomije. U osnovi, radi se o ključnoj promjeni modela ekonomske politike. Čvrsto sam uvjeren da je trendove moguće promijeniti, ali i da se odgađanjem promjena stalno smanjuje manevarski prostor za drugačiju ekonomsku politiku, a i «cijena izlaska» mogla bi biti sve viša.

Zbog toga, svi elementi ekonomskih odnosa Hrvatske sa inozemstvom moraju se ozbiljno analizirati, počevši od: prekomjernog uvoza i njegove nepovoljne strukture; suviše niske razine izvoza; rekordnog trgovačkog deficita; inozemnog zaduženja; strategije privlačenja stranih ulaganja; monetarne politike; tečajne politike; promjene relativnih cijena; osmišljene industrijske politike kroz primjenu politike tzv. «horizontalnih poticaja»; aktivne industrijske pollitike, koja će uz «veliku industriju», razvijati i prateći sektor «malih i srednjih poduzeća»; nove uloge Hrvatske banke za obnovu i razvitak, kao izvozne banke; politike zaštite (u sklopu pravila WTO-a); korištenje slobodnih zona za poticanje proizvodnje i izvoza; osnivanje «tehnoloških parkova»; veća izdvajanja u «istraživanje i razvoj»; liberalizacije tokova kapitala; konkurentnosti domaćeg izvoza; poboljšanja izvozne ponude; osvajanja «tržišnih niša»; korištenje modela «industrijskih grozdova»; nove uloge hrvatske gospodarske diplomacije, i drugo.

U ovoj godini, Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske najveći dio svojih aktivnosti usmjerilo je na izgradnju tzv. «institucionalne infrastrukture»: osnivanje Agencije za poticanje izvoza i stranih ulaganja, te na konstituiranje baza podataka o poslovnim informacijama. Do ljeta se planira osnivanje Agencije za industrijski razvitak. Pozitivni efekti ovakvih mjera ne mogu se očekivati tako brzo. To se ne može ocijeniti zadovoljavajućim, posebno u uvjetima snažnog porasta trgovačkog deficita. U osnovi, jedine konkretne mjere ekonomske politike koje su do sada poduzete, bile su mjere Hrvatske narodne banke.

Svojim odlukama središnja je banka linearno ograničila kreditnu aktivnost banaka u 2003. godini. HNB je usmjerila ove mjere na kontrolu zaduživanja hrvatskih banaka u inozemstvu i ograničavanje kreditiranja uvoza. Ukratko, «institucionalna izgradnja» i ograničenja uvoza su poželjni, ali ne i dovoljni. Nedostaju aktivne mjere za poticanje izvoza. Primjerice, prema podacima «Croatiadrva», u drvnoj industriji (proizvodnja piljene građe i ploča, te proizvodnja finalnih proizvoda od drva) Hrvatska je u 2001. godini po prvi puta ostvarila trgovački deficit. Za tako nešto ne vidim opravdanja. Ova industrijska djelatnost uvijek je bila neto izvoznik. To je, inače, djelatnost u kojoj imamo vlastite resurse, znanja, tehnologiju i velike mogućnosti obnove proizvodnje za izvoz.

Ako bi se zadržali ovakvi trendovi - ekspanzija uvoza i porast vanjske zaduženosti – u budućnosti bi se ovi problemi morali rješavati u nepovoljnijim uvjetima. Očekujem, stoga, da se u što kraćem vremenu definiraju konkretne mjere za dinamiziranje izvoza i, posljedično, da se trgovački deficit smanji na održivu razinu. Ovdje je doprinos hrvatskih poduzetnika izuzetno važan, čak što više, prema mojem mišljenju, ključan u formuliranju mjera za povećanje izvoza.

Izvozna strategija Hrvatske, mora biti usmjerena na ciljana tržišta, na kojima moramo zadržati, ali i povećati vlastite tržišne udjele. Prije svega, to su tržišta članica Europske unije (EU) i zemalja CEFTA-e, uz dodatak susjednih zemalja jugoistočne Europe (to je opcija tzv. «proširene CEFTA-e»), te, naposljetku, brzorastuće tržište Ruske federacije.

Hrvatska ekonomija ima velike razvojne potencijale, koje nismo dovoljno iskoristili. Nema dugoročno održivog stabilnog razvoja bez izvoza. Hrvatsku bih želio vidjeti kao «malu otvorenu ekonomiju», uklopljenu u globalno gospodarstvo; zemlju koja je obnovila i unaprijedila svoje «konkurentske prednosti»; zemlju koja ima efikasno i moderno tržišno gospodarstvo. Hrvatska može postati «društvo utemeljeno na znanju», ekonomija koja je uspješno ostvarila reindustrijalizaciju; koja ostvaruje visoke stope rasta izvoza, mjereno izvozom po stanovniku, ali i njegovim većim udjelom u BDP-u; smanjivanje nezaposlenosti i visoke stope rasta BDP-a na osnovi izvozne ekspanzije; sve to u uvjetima makroekonomske stabilnosti. Hrvatska bi mogla biti – da se slikovito izrazim - svojevrsna «Finska jugoistočne Europe».

Poštovane gospođe i gospodo,

Politika stalno mora voditi otvoreni dijalog sa poduzetnicima. Autizam državne administracije nije dobar. Na temelju takvog stručnog dijaloga, državna politika mora definirati ključne nacionalne ciljeve i iznaći najbolja rješenja za ubrzavanje ekonomskog rasta. U svojim dosadašnjim aktivnostima, takvu praksu uvijek sam podržavao. Tako mislim i dalje raditi. Naravno, u okviru vlastitih ustavnih ovlaštenja. Stoga, danas od vas očekujem vrijedan doprinos u sagledavanju rješenja za poticanje ekonomskog rasta kroz izvoz.

Dozvolite mi da pozdravim napore Hrvatske udruge poslodavaca, koji su uloženi u organiziranje ovog savjetovanja.

Želim vam uspjeha u radu!

Hvala lijepa!