Ekselencije,

Gospođe i gospodo,

Cijenjeni uzvanici,

Drago mi je što se i ove godine mogu priključiti obilježavanju Dana hrvatske diplomacije. Na ovaj dan obično se prisjećamo vremena u kojem se stvarala naša diplomatska služba, borbe za međunarodno priznanje samostalne Hrvatske države i puta što ga je naša zemlja od tada prošla na međunarodnoj sceni.

S osobitim zadovoljstvom vidim danas ovdje među nama jednog od ključnih sudionika onog burnog razdoblja u kojem se Hrvatska probijala kao samostalni subjekt na svjetsku pozornicu – tadašnjeg šefa austrijske diplomacije, velikog prijatelja naše zemlje, gospodina Aloisa Mocka.

Prigodna izložba koja prati ovogodišnje obilježavanje Dana hrvatske diplomacije posvećena je razdoblju od izbora godine 2000. na ovamo. To nikako ne znači da se na bilo koji način prešućuje sve ono što je prethodilo, i dobro i loše. Naprotiv, to prethodno razdoblje dio je naše povijesti i povijesti naše diplomacije.

Ako danas više pozornosti posvećujemo razdoblju od proteklih nekoliko godina, onda to činimo u prvom redu zbog toga da posjetimo – sami sebe, ali i druge – na činjenicu da je upravo u tom kratkom vremenu Republika Hrvatska definitivno izašla u međunarodnu arenu, i to u ulozi subjekta, a ne objekta. Nije fraza ako kažem da smo mi danas u svijetu ne samo priznati, nego i prihvaćeni.

Stupanj te prihvaćenosti ovisi, naravno, u prvom redu o nama samima, o tome kako se ponašamo, o tome koliko smo prepoznatljivi i vjerodostojni. Kao i mnoge druge tranzicijske zemlje, suočeni smo s mnogim problemima. Riješit ćemo ih ako budemo imali jasnu viziju onoga što želimo i ako budemo sposobni formirati političku volju potrebnu da to što želimo – provedemo u djelo.

Naša strategijska opredjeljenja jasna su i nepromijenjena. Jasno je i to da međunarodna zajednica očekuje od nas da određene stvari napravimo, kako bismo ta svoja strategijska opredjeljenja mogli ostvariti. Tu nije riječ o pritisku pred kojim bismo morali popustiti. Riječ je naprosto o tome da mi želimo ući u evroatlantske integracije, a da članstvo u njima podrazumijeva ispunjavanje nekih uvjeta.

Opredijelili smo se za Europu svojom slobodnom voljom, procjenjujući da Hrvatska ne može i ne smije ostati usamljeni otok usred starog kontinenta koji se ujedinjuje. Procijenili smo isto tako da je uključivanje Hrvatske u Ujedinjenu Europu u najboljem interesu svih naših građana.

No, želim i ovom prilikom vrlo jasno reći, da naša evropska opredijeljenost nije uperena ni protiv koga, niti isključuje suradnju i dobre odnose s bilo kime. U osnovi je hrvatske vanjske politike želja za razvijanjem dobrih odnosa sa svima koji žele takve odnose razvijati s nama – na osnovama pune ravnopravnosti i zadovoljavanja uzajamnih interesa.

Na našoj diplomatskoj službi težak je i odgovoran zadatak – da svakim danom daje nove doprinose sve čvršćem pozicioniranju Hrvatske na međunarodnoj sceni, te da uz razvijanje političkih odnosa sve naglašenije promiče i razvoj odnosa na polju gospodarstva.

Na početku drugog desetljeća svoga postojanja diplomacija Republike Hrvatske mora biti u stanju ispuniti te zadatke i odgovoriti svim izazovima pred kojima bismo se mogli naći u kontekstu međunarodnih odnosa. Ja sam siguran da ona to i može.

Želim Vam i dalje mnogo uspjeha u radu!