Poštovane gospođe i gospodo,

«Proširenje EU – prva ili posljednja etapa integracije», tema je ovogodišnjeg «Gospodarskog foruma». Ali, za nas dileme nema! Za Republiku Hrvatsku, nije sporno da je aktualno proširenje Europske unije tek prva etapa integracije Europe. Uostalom, u petak je predviđena posebna rasprava na temu: «EU nakon 2006. godine – Tko je slijedeći?» To pokazuje da među nama postoji relativno visoki stupanj suglasnosti da je ovo tek početna etapa integracije i drugih zemalja u tranziciji u EU.

Proširenje EU je proces integriranja europskih zemalja u uvjetima ekonomske globalizacije, koji je utemeljen na ekonomskim razlozima. Europsko integriranje započeto je, uostalom, na osnovi dva ekonomska sporazuma: o čeliku i ugljenu.

Naravno, dilema postoji oko dinamike daljnjeg integriranja i obuhvata zemalja koje žele postati dijelom EU. Spomenut ću samo zalaganje talijanskog premijera i predsjedatelja EU gospodina Silvija Berluskonija oko ulaska Rusije u EU, ili duge rasprave o ulasku Turske u Uniju. Uostalom, dinamika ekonomskog integriranja zavisi i od procjene nacionalnih prioriteta svake zemlje, posebice ekonomskih. Stoga nije iznenađujuće da, primjerice, niti sve članice EU nisu postale članicama eurozone (V. Britanija, Švedska), ili da razvijena Norveška nije članica EU, već EFTA-e.

Na širem planu proširenja EU-a, želim naglasiti važnu pojedinost. Vjerujem da glavno pitanje u sveukupnom postupku proširenja EU-a predstavlja način na koji će Unija urediti svoju unutarnju strukturu i institucionalne sposobnosti kako bi nove kandidate bez ikakvih smetnji mogla prihvatiti i uključiti u proces proširenja, neovisno o njihovom broju. Odgovor na to pitanje otkrit će koliko daleko će dosezati granice nove Europske unije i kojom će se brzinom proširenje odvijati.

Uvjeren sam da će oko 2006. godine doći do novog vala proširenja. Upravo zbog toga siguran sam da je došao trenutak u kojem EU treba definirati odgovarajuću vezu između dvaju procesa koji se danas paralelno odvijaju u Europi, a to su “proces stabilizacije i pridruživanja” u jugoistočnoj Europi, te “proces proširenja” EU-a. Poruka Unije trebala bi glasiti - doći će do proširenja Unije nakon pridruživanja novih članica EU. Hrvatska očekuje da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju postane most koji će povezati procese pridruživanja s drugim valom procesa proširenja EU-a. Svaka država jugoistočne Europe trebala bi biti sposobna za prelazak tog “mosta” na osnovi svojih vlastitih sposobnosti i zasluga u prihvaćanju europskih standarda i kriterija. Ta veza ne smije biti samo rezultat političke odluke. Ona se mora temeljiti na pojedinačno ocijenjenom napretku koji su zemlje uključene u proces stabilizacije i pridruživanja postigle u ispunjavanju svojih obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Želim istaknuti kako smatram da ekonomski preduvjeti moraju biti presudni u procesu pridruživanja novih tranzicijskih zemalja u EU.

S političkog aspekta, europsko integriranje vidim kao sredstvo svestrane suradnje u okviru zajednice europskih naroda, ali uz poštovanje individualnih razlika. Zbog toga, za budućnost daljnjeg širenja EU vrlo su važne institucionalne reforme Unije, odnosno kakav će konačni oblik dobiti ustav, Konvencija Europske unije. Proces donošenja odluka i utjecaj malih zemalja, te odnos između nadnacionalnog i nacionalnog suvereniteta, bit će ključna pitanja daljnjeg razvoja EU. Međutim osobno sam optimista. Europa se po prvi puta ujedinjuje na dobrovoljnoj, demokratskoj osnovi. EU predstavlja sredstvo mira, ravnoteže i suradnje između zemalja, koje su ponekad imale i tešku povijest.

Primjerice, povijesno pomirenje i suradnja između Njemačke i Francuske, odličan su primjer i za zemlje jugoistočne Europe i Balkana. U svojoj politici, kao predsjednik Republike Hrvatske, zalažem se za regionalnu suradnju, kako ekonomsku, tako i političku. Moramo prevladati prošlost i dati europsku perspektivu našim građanima !

Zbog toga sam se i odazvao pozivu SiCG da 10. rujna ove godine službeno posjetim Beograd. I to je u funkciji «europeizacije» područja jugoistočne Europe.

Dozvolite mi nekoliko riječi i o ekonomskim kretanjima u Hrvatskoj, kao bitnom preduvjetu hrvatskog približavanja EU. Prošle godine, stopa rasta «bruto domaćeg proizvoda» (BDP-a) iznosila je 5,2 posto, a inflacija 2 posto. «BDP po stanovniku» do kraja godine mogao bi dosegnuti razinu od 6000 američkih dolara. Ipak, nismo zadovoljni postignutim. Hrvatska mora držati pod kontrolom deficite platne bilance i državnog proračuna. Zalažem se za takav model razvojne politike u kojem će izvoz postati glavnom polugom ekonomskog rasta, a ne domaća potražnja. Započete su strukturalne reforme u gospodarstvu. Ubrzano završavamo izgradnju autocesta, koje nas ekonomski integriraju u Europu. Ukratko, temeljni cilj naše srednjoročne razvojne politike je ekonomsko približavanje, «konvergencija» zemljama EU.

Hrvatska traži svoje mjesto u široj skupini zemalja, sa kojima dijelimo iste civilizacijske vrijednosti, a to je Europska unija. Hrvatska je europska zemlja, koja ima tri glavne komponente: Srednjeuropsku, Mediteransku, i, naposljetku, Balkansku. Obično govorim: «Europa je naša sudbina». Planiramo priključenje Europskoj uniji 2007., te Europskoj monetarnoj uniji oko 2010. godine.

Ali, i ta šira skupina zemalja (EU) nalazi se u razdoblju velikih promjena. Prema mojem mišljenju, od svih globalnih integracija upravo je Europska unija otišla najdalje u traženju odgovora na izazove modernog društva: kako da se uz što uspješnije tržišno gospodarstvo, brinemo za socijalnu ravnotežu, stabilnost i solidarnost u društvu, a uz rješavanje sve prisutnijih problema zaštite okoliša. Internacionalizacija financijskih tržišta, velika mobilnost kapitalnih tokova i rast svjetske trgovine, doveli su do velikih konkurentskih pritisaka na gospodarstva EU, od strane SAD i Azije/Kine. Euro se je uspio nametnuti kao vjerodostojni novac, kao nova svjetska «rezervna valuta». Međutim, fiskalni kriteriji iz Mastrihta (dozvoljeni proračunski deficit do 3 posto BDP-a), ne daju zemljama eurozone dovoljno fleksibilnosti da odgovore na relativno visoku nezaposlenost. Zemlje EU bit će prisiljene razviti politike koje dopuštaju gospodarstvu da fleksibilnije odgovori na ograničenja jedinstvenog monetarnog režima.

Europsko gospodarstvo socijalnog tržišta bitno se razlikuje od kapitalizma slobodnog tržišta. Europski model socijalno – tržišnog gospodarstva štiti socijalnu koheziju društva, ali i jača ekonomsku efikasnost gospodarstva.

Modificirani oblik socijalne države i poslovne korporacije u kojima su interesi niza zainteresiranih strana predstavljeni u upravljanju poduzećima (model tzv. «društvene odgovornosti korporacija»), morali bi osigurati međunarodnu konkurentnost EU u uvjetima globalnih slobodnih tržišta. Upravo takav model, «europski model socijalnog – tržišnog gospodarstva» želimo razvijati u Hrvatskoj.

Svakako da nije jednostavno integrirati 25 zemalja, utvrditi njihove zajedničke prioritete i pronači zajedničku osnovu za njihovo efikasno djelovanje u sklopu EU.

Nove članice, koje bi mogle pristupiti Europskoj uniji, dat će novu dinamiku ekonomskim procesima u Uniji. Osim toga, to mogu reći za Hrvatsku, mi ne tražimo da «stare članice» (EU - 25) odobravaju nove financijske transfere iz tzv. «kohezivnih» ili/i «strukturalnih» i drugih razvojnih fondova EU. Želimo se razvijati vlastitim snagama, koristeći djelovanje mehanizma slobodnog tržišta i slobodnog poduzetništva. Ali, potrebna nam je tehnička pomoć u preuzimanju europskih standarda, te u integriranju naše krupne privredne infrastukture (mreže autocesta, željeznica i drugo), kako bi mehanizmi «jedinstvenog europskog tržišta» bolje djelovali na opću korist svih članica EU, ali i ostalih zemalja Europe.

Hrvatska u EU unosi vlastite potencijale, primjerice povoljni maritimni položaj i obalni prostor pogodan za razvitak turizma. Razmatramo mogućnost proglašavanja «gospodarskog pojasa» u Jadranskom moru. Ova odluka bit će donešena na osnovi nove politike EU i međunarodnog prava. Tako bi Hrvatska, zajedno sa ostalim obalnim državama, bolje zaštitila Jadransko more. Takva odluka bila bi i u najboljem interesu EU. Naime, ulaskom Hrvatske u EU, hrvatski dio Jadrana postat će sastavnim dijelom morskog područja Unije.

Dopustite mi da se nakratko usredotočim na tri gospodarska područja u kojima još uvijek prevladavaju značajne razlike između zemalja koje žele pristupiti EU, (uključujući Hrvatsku) i država članica EU. To su: prvo, realna konvergencija (mjerena visinom BDP-a po stanovniku), drugo, nominalna konvergencija (izražena stopom domaće inflacije) i, konačno, ustrojstvo i funkcioniranje financijskog sektora.

Realna konvergencija važnija je od nominalne. To između ostalog zahtijeva ispunjenje programa prijelaza na tržišno gospodarstvo, nadalje privatizaciju u nekim sektorima, te jačanje institucionalnog i pravnog okvira. Stoga, zemlje kandidati za pristup EU trebale bi osigurati napredak u restrukturiranju svojih gospodarstava i u njihovu postepenom usklađivanju s onima na području eurozone, EU (25).

Što se tiče “nominalne konvergencije”, zemlje kandidati za pristup ostvarile su iznimno smanjenje opće razine cijena tijekom zadnjeg desetljeća.

Hrvatska, pak, ulazi u skupinu tranzicijskih ekonomija sa najnižom stopom domaće inflacije. Kao posebnu temu koja je od velike važnosti u procesu pristupanja EU želio bih spomenuti ustrojstvo i funkcioniranje financijskog sustava. Tijekom proteklih nekoliko godina ostvaren je znatan napredak u konsolidaciji hrvatskog bankovnog sustava. Taj je napredak postignut kroz privatizaciju i otvaranje bankarskog sektora stranom vlasništvu. Više od 95 posto hrvatskog bankovnog sustava u vlasništvu je banaka iz EU. Taj je proces pridonio većoj financijskoj integraciji Hrvatske sa EU.

Hrvatsko iskustvo pokazuje da je u ekonomskoj konvergenciji EU potreban višefazni integracijski proces: prvo – realna konvergencija, a zatim - nominalna konvergencija. To vrijedi i za sve nove članice EU. Ukratko, svjesni smo da nema jednostavne gospodarske integracije u Europsku uniju. Ipak, realna konvergencija izražena kroz brži ekonomski rast, temeljna je pretpostavka budućeg učlanjenja u EU.

Hrvatska će ubrzati približavanje Europskoj uniji provođenjem vlastite strategije ekonomskog razvoja. Na tome sustavno i uporno radimo, uz punu potporu hrvatskih građana.

Poštovane gospođe i gospodo!

Dopustite mi da se zahvalim organizatorima ovog Gospodarskog foruma, i predsjedniku Republike Poljske gospodinu Alexanderu Kwasnievskom, koji su mi dali priliku da izrazim vlastite poglede na europske integracijske procese, te ulogu i mjesto Hrvatske u tome.

Hvala lijepa !