22.01.2004. - Zagreb
Poštovani gospodine Staudacher
Ekscelencije,
Poštovani uzvanici,
Velika mi je čast i zadovoljstvo otvoriti današnji skup o vizijama i perspektivama razvoja Hrvatske.
Raspravljanje o ovoj temi, o kojoj se danas mnogo govori, važno je i neizostavno za donošenje strateških odluka jedne zemlje. Stoga posebno zahvaljujem organizatorima – Zakladi Konrad Adenauer - koji su nam omogućili da danas, u ovom krugu, znanstvenici, stručnjaci i političari iznesu svoja razmišljanja.
Na početku svog kratkog izlaganja želio bih postaviti pitanje: Kakva su očekivanja od Hrvatske? Naša vlastita, i onih koji je smatraju poželjnom poslovnom ili privatnom destinacijom? Kakvu perspektivu ona može ponuditi svojim građanima? Kakav izazov biti ostalima?
Možda je lakše govoriti o ciljevima, odnosno o onome kakvu bismo Hrvatsku u perspektivi željeli vidjeti! Što će se od toga ostvariti i što je ostvarivo, ovisi o okolnostima, ali, kako to često ističem, prvenstveno o nama samima. Želio bih i ovdje podsjetiti, da je važno da svi sudjelujemo u razvoju društva. Na nama političarima je da takav razvoj usmjerujemo.
Danas Hrvatska još prolazi kroz teškoće razdoblja tranzicije. Prvenstveno one gospodarske, ali i političke, socijalne i društvene.
Svjesni smo više nego ikada, da Hrvatska nije izoliran otok. Ona je samo dio u mozaiku država i naroda. Željeli bismo da postane sastavni dio te cjeline – onakav koji potpuno samostalno prati razvoj, koji pridonosi dobrobiti cjeline i koji može biti ravnopravan subjekt te iste cjeline.
Da bismo to postigli, potrebno je oslanjati se, prvenstveno, na vlastite potencijale – gospodarske i ljudske. A to znači, razvijati sektore za koje postoji prirodna predođređenost i iskoristiti sve prednosti koje posjedujemo. Samo tako ćemo moći podići razinu vlastitog standarda i biti prepoznatljivi stranim partnerima.
Nebrojeno sam puta to već rekao, a ponavljam i danas : politička stabilnost i pravna sigurnost preduvjet su razvoja svakog zdravog društva.
Temelji su već postavljeni.
Posljednjih godina učinjeno je mnogo na učvršćivanju političke stabilnosti ne samo Hrvatske, nego i uže regije. Moramo još mnogo učiniti na uspostavljanju vladavine prava i primjeni njenih načela. Želimo da svi pred zakonom budu jednaki, te da se u najširem smislu ukloni svaka etnička, vjerska, spolna ili rasna mržnja ili diskriminacija. Taj put je već trasiran. Ali, ne treba zaboraviti da on nikada nije dovršen. Demokraciju, u svim njezinim pojavnim oblicima treba, kao nježnu biljku, svakodnevno održavati na životu i uvijek iznova zalijevati.
Na političkom planu, Hrvatska se, kao i gotovo većina država, nalazi pred izazovom suradnje – globalne, europske i regionalne.
Hrvatsku vidim kao dio šire regije – one jugoistočne Europe i Europske unije. Vidim je kao zemlju čiji ljudi slobodno putuju, čije se robe, usluge i kapital slobodno razmjenjuju. Ali i zemlju u koju slobodno dolaze ljudi, robe, kapital i usluge iz drugih zemalja. Vidim je i kao zemlju koja slijedi globalne trendove, ali koja pridonosi kulturnoj, jezičnoj i etničkoj raznolikosti Europe.
Na unutarnjem planu, Hrvatska mora odlučnije poći putem reformi: decentralizirati upravu, elektronski se povezati, pravosuđe učiniti efikasnim… Jedino tako Hrvatska će biti spremna kvalitetno se suočavati s izazovima vremena!
Rado bih podsjetio da bez ulaganja u odgoj i obrazovanje nema zdrave budućnosti. Mladi su danas sve više svjesni odgovornosti koju nose za vlastitu budućnost, ali i željni da se s njome suoče. Otvarati im vidike u komunikaciji sa svijetom, ali i učiniti ih osjetljivima za probleme pojedinaca i društva, preduvjet je njihovog pravilnog razvoja i usmjerenja.
U svemu tome, od velike nam pomoći i nadalje mogu biti zaklade, koje aktivno djeluju na području Republike Hrvatske. Njihovim zalaganjem i ulaganjem Hrvatska je uspostavila mostove suradnje sa zemljama u kojima su civilno društvo, demokracija ili kulturna raznolikost stečevina proteklih vremena.
Danas je Hrvatska mlada zemlja – još nije ni punoljetna! Pred njom stoje godine razvoja u koji svi zajedno želimo ulagati.
Želio bih da do 2020 Hrvatska bude zemlja zrele demokracije, politički stabilna, gospodarski razvijena i prosperitetna - ukratko, zemlja sretnih ljudi!
I želio bih, zajedno s Vama, dočekati to vrijeme i naći se na sličnom skupu 2020. ovdje u Hrvatskoj!
Zahvaljujem!