Dame i gospodo, poštovani prijatelji okoliša,
 
Postati ravnopravnim članom europske zajednice naroda u formalno pravnom procesu pristupanja Europskoj uniji je sudbinska strateška odluka Republike Hrvatske. Kao i kod svih strateških odluka i odluka o pristupanju EU postavlja pred nas neke zadatke koje moramo riješiti da bi zadovoljili visoke kriterije koje Europa postavlja pred nas.
 
To ujedno znači i riješiti se nekih predrasuda koji na tom putu mogu biti nepotreban uteg. U nizu predrasuda, koje Hrvatska, nažalost, još ima je i predrasuda o Hrvatskoj kao žitnici Europe, o ogromnim potencijalima koje hrvatska poljoprivreda ima. To je samo djelomično točno  i to u dijelu koji govori o potencijalima naše poljoprivrede, ali praksa i stanje naše poljoprivrede pogotovo kad govorimo o modernim trendovima razvoja poljoprivrede zahtjeva našu samokritiku, smisao za realnost i poziv na akciju.
 
A kakva je slika naše poljoprivrede?
 
Prema statističkim podacima od 3,2 milijuna hektara poljoprivrednih površina svega oko 1,1 milijun ha je u kategoriji obradivih površina.
 
A što je sa kvalitetom obrade na tim područjima?
 
U klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi je evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese remeteći tako milijardama godina uspostavljanu ravnotežu u prirodi.
 
Moderna znanost utvrdila je da veliki broj bolesti ima direktnu uzročnu vezu sa kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon primjene raznih kemijskih sredstva u agrotehnici.
 
Ponovo se shvaća da suradnja sa prirodom umjesto njezinog sustavnog uništavanja daje puno bolje rezultate.
 
Ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivog razvoja jer čitavim nizom mjera koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, teže pri tom ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etički prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Današnja poljoprivreda pretvorila je polja u određeni oblik industrijske proizvodnje, čiji je jedini cilj da iz zemlje izvuče što više.
 
Ovakav pristup temelji se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i kemikalija što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora.
 
Nestale su mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se smanjio i broj seoskih gospodarstava.
 
Osim toga, konvencionalna poljoprivreda je danas najveći onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka.
Stoga je ekološka proizvodnja nužnost, želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje.
 
Danas je ekološka poljoprivreda u mnogim zemljama jasno definirana zakonima, čemu se je pridružila i Hrvatskom donošenjem paketa zakona i propisa koji reguliraju poljoprivrednu proizvodnju.
 
Prehrambeni proizvodi u ekološkoj poljoprivredi, kontrolirani su i nose posebni znak, što potrošačima daje sigurnost i ulijeva povjerenje u proizvod i sustav.
 
Donošenjem Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda potaknut je nastanak novog tržišta, porast povjerenja potrošača, postizanje viših cijena, smanjenje intenziteta iskorištavanja resursa, zaštita okoliša, postojanost poljoprivrednog tla, veća transparentnost proizvoda i prerađevina, ravnopravnost proizvoda u tržišnoj utakmici na domaćem tržištu, poticanje daljnjeg širenja ekološki orijentirane poljoprivredne proizvodnje usklađenje s prirodnim i drugim uvjetima, a također je omogućeno ravnopravnije uključivanje na svjetsko tržište, posebno iskorištavanjem prednosti i niskog stupnja onečišćenja okoliša u nas.
Strategija izvoznog marketinga čak bi bila jednostavnija od tuzemnoga, jer stranome tržištu objektivno i više nego našem nedostaje ekološka (organska, biološka) hrana, samo da se ima što izvesti.
Republika Hrvatska, nažalost danas ima oko 3.500 hektara poljoprivredne površine koja se obrađuje po znanstvenim kriterijima ekološke proizvodnje.
To je svega oko 3,5 promila obradivih poljoprivrednih površina, a prosjek za zemlje Europske unije je 5 %, a primjerice, u nama bliskoj Austriji čak 11%.
Zato je pred nama mnogo posla i zato ovakve programe kao što je Program okolišne poljoprivrede mora imati našu punu podršku.
 
Poljoprivreda je daleko najvažniji čimbenik koj utječe na prirodu i okoliš, prirodu i krajobraz Hrvatske.
 
Hrvatsku poljoprivredu karakteriziraju dva krajnje različita načina proizvodnje: visoki inputi u područjima s intenzivnom ratarskom proizvodnjom i niski inputi u područjima s otežanim uvjetima gospodarenja.
 
Pritisak hrvatske poljoprivrede na prirodu i okoliš puno je veći nego li se obično vjeruje.
 
Cilj predloženog Poljoprivredno-okolišnog programa, kako ga shvaćamo,  jest odgovoriti na dva najveća izazova s kojima se Hrvatska suočava kada je riječ o poljoprivredi i zaštiti prirode i okoliša: gubitak biološke raznolikosti zbog zarastanja travnjaka te pritisak na okoliš uzrokovan primjenom neodgovarajuće poljoprivredne prakse.
 
Na znanosti i struci je da stvori znanstveno-stručne temelje za razvoj ekološki čiste poljoprivrede, a na kreatorima političkih odluka je da daju tome punu podršku.
 
Jer ruralni prostori nisu samo proizvodni poligon, već istinski čuvari prirodne i kulturne baštine RH.
 
Iako ne smijemo zanemariti naše obveze u procesu pristupanja Europskoj uniji ipak naše opredjeljenje za državu zdravog okoliša i zdrave hrane trebaju biti naši glavni razlozi podrške ovakvim projektima.
Svojim prisustvom ovdje želio sam i sam dati podršku. I budite sigurni da će te je uvijek imati u ovom pravu koji proizlazi i iz našeg Ustava : pravu građana na zdravi okoliš.
 
Želim vam puno sreće u vašem radu i ovom prilikom proglašavam  Simpozij o poljoprivredno-okolišnom programu za Hrvatsku otvorenim.