Poštovane gospođe i gospodo,
Zadovoljstvo mi je obratiti vam se prigodom otvaranja «80. Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma» !
Zagrebački velesajam jedna je od najvažnijih smotri gospodarstva u ovom dijelu Europe.
Ove godine obilježava se 95. obljetnica osnivanja Velesajma, obzirom da je daleke 1909. godine gradonačelnik Zagreba Milan Amruš pomogao osnivanje trgovačkog društva «Zagrebački zbor». Drugi zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac uspješno je ostvario viziju još bržeg razvitka Velesajma, pa je 1956. sajam preseljen na novu lokaciju preko Save, u Novom Zagrebu.
Ove godine, kao “zemlja partner” hrvatskom gospodarstvu predstavit će se Ruska Federacija, zemlja koja je za nas značajan poslovni partner. Ruska Federacija ostvaruje visoke stope ekonomskog rasta, suficit tekućeg dijela platne bilance i nisku inflaciju. Ruska vlada planira udvostručiti bruto domaći proizvod do 2012. godine. Snažan ekonomski rast u zadnjih pet godina uvelike je posljedica izvoza nafte, plina i ostalih sirovina.
Prošle sam godine imao zadovoljstvo posjetiti Rusiju i razgovarati sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.
Zajednički je cilj Hrvatske i Rusije da se ekonomska razmjena podigne na još višu razinu!
Osim toga, očekujemo veća ulaganja kroz direktne i zajedničke investicije; u turizmu i energetici.
Dozvolite mi da kažem nekoliko riječi o gospodarskom trenutku Hrvatske. Naravno, moram se dotaknuti i nekih problema s kojima smo suočeni.
Prvo, usporavanje rasta u realnom sektoru; domaći proizvod, industrijska proizvodnja i trgovina imale su visoki rast u prošlom razdoblju, ali dolazi do usporavanja rasta, djelomično i zbog restriktivne monetarne politike.
Uvoz je i dalje dvostruko veći od izvoza, a «deficit tekućeg dijela bilance plaćanja» krajem godine mogao bi iznositi oko 6 posto bruto domaćeg proizvoda!
Monetarna politika uspješno je djelovala na stabilnost cijena, pa je Hrvatska ostvarivala vrlo niske stope inflacije.
Fiskalna politika usmjerena je na smanjivanje deficita opće države, sa srednjoročnom strategijom vlade da se do 2007. godine deficit smanji na ispod 3 posto BDP-a!
Strukturne reforme obilježene su uspješnom privatizacijom INA-e, dok restrukturiranje poduzeća i privatizacija još nije intenzivirana. Za pokretanje rasta i privlačenje inozemnih ulaganja bit će potrebne dublje reforme.
Zbog povećanog zaduživanja u inozemstvu i deficita tekućeg dijela platne bilance, veća je i «osjetljivost» hrvatskog gospodarstva na «vanjske šokove». U 2003. godini, vanjski dug je skočio na oko 74 posto BDP-a.
U ovoj godini nastavljen je rast vanjskog zaduživanja, koje sada iznosi oko 80 posto BDP-a!
Zbog toga su mjere proračunske i monetarne politike bile usmjerene na zaustavljanje porasta udjela vanjskog duga u BDP-u, kroz smanjivanje deficita opće države i primjenu mjera HNB za ograničavanje rasta zaduživanja u inozemstvu.
Promjenom «razvojnog modela», razvitak hrvatskog gospodarstva više se mora oslanjati na bržem porastu izvoza roba i usluga!
U razdoblju od ostvarivanja samostalnosti, Hrvatska je uspjela u primjeni temeljnih načela moderne političke demokracije: uvođenju višestranačkog modela liberalne demokracije; provedba na ustavnim principima «trodjelne diobe vlasti» i «vladavine prava».
Ali, nedovoljno smo uspjeli u ostvarivanju ekonomske demokracije i socijalne pravednosti!
Najteži društveni i ekonomski problem Hrvatske visoka je nezaposlenost; gotovo svaki četvrti radno sposoban građanin nema stalnog zaposlenja! Zbog toga, ostvarivanje bržeg ekonomskog razvitka, radi smanjivanja nezaposlenosti, smatram glavnim ciljem ekonomske politike!
Hrvatska je na putu ekonomskog i političkog integriranja u Europsku uniju. Uz zadržavanje makroekonomske stabilnosti, potrebno je provoditi takve ekonomske i socijalne politike koje će potaknuti brzi ekonomski razvitak Hrvatske. Moramo iskoristiti sve razvojne potencijale koje imamo na raspolaganju.
Cilj nam je ravnomjeran i visoko kvalitetan ekonomski razvoj Hrvatske. To se može postići na osnovi modela rasta usmjerenog ka snažnom rastu izvoza.
Želimo razviti modernu državu sa visokim stupnjem zapošljavanja, modernim obrazovanjem i socijalnom kohezijom, kako bi se ostvario «održivi razvitak» ekonomije.
Za to su potrebne duboke političke, ekonomske i socijalne reforme! Povećanje zapošljavanja, otvaranje novih radnih mjesta, ne smije biti sekundarni cilj ekonomske politike, primjerice, cilj koji je manje važan od zalaganja za nisku inflaciju.
Sažeto rečeno, najvažniji cilj hrvatske razvojne politike mora biti ostvarivanje «pune zaposlenosti» u uvjetima monetarne stabilnosti!
Uzor nam može dati EU, koja je kao glavni cilj reformi utvrdila ostvarivanje najvećeg stupnja «konkurentnosti» svojih privreda, ali i ostvarivanje tzv. «pune zaposlenosti» do 2010. godine, koja je definirana kao «75 – postotni udjel zaposlenih» u «radno aktivnom stanovništvu».
Dozvolite mi da navedem nekoliko reformskih mjera, koje su nužne za ostvarivanje tako navedenih razvojnih ciljeva:
Prvo, za ostvarivanje «pune zaposlenosti» potrebna je obnova «međunarodne konkurentnosti» hrvatske privrede.
Naime, Hrvatska kasni u ostvarivanju predtranzicijske razine BDP i industrijske proizvodnje, one iz 1989. godine.
Ukratko, mi moramo sustići ostale zemlje EU, ali prije toga moramo doći do razine razvijenosti koju smo već ranije ostvarili.
Osim rata i ekonomski model kojeg smo primjenjivali bio je uzrokom našeg zaostajanja. U tome je veliku ulogu imao pogrešan «model privatizacije». Uz to, mislim da je primjena neadekvatne «kombinacije fiskalne i monetarne politike», osnovni uzrok «zakašnjele tranzicije», te usporavanja ekonomskog rasta. Jaka kuna pogoduje uvoznicima i onima koji se zadužuju u inozemstvu. To je dovelo do brzog porasta uvoza i vanjske zaduženosti Hrvatske. Prilagodba tečaja i povećanje izvoza nužne su, ali ne i jedine, pretpostavke gospodarskog oporavka Hrvatske. Ukratko, do priključenja EU i Europskoj monetarnoj uniji, Hrvatska mora umješno koristiti vlastiti monetarni suverenitet!
Drugo, uz veću «fleksibilnost» tržišta rada, moramo sačuvati «sigurnost radnog mjesta», sigurnost zapošljavanja. Stoga je glavni element reforme tržišta rada ostvarivanje politike tzv. «zapošljivosti». To znači da će fleksibilnost biti povećana boljom edukacijom i obrazovanjem zaposlenika, uz bolju zaštitu temeljnih prava hrvatskih radnika.
Treće, država mora nastaviti sa intenzivnim investicijama u infrastrukturu: energetiku, sektor telekomunikacija i uvođenja «širokopojasnog Interneta», modernizaciju željeznica, veće investicije u tzv. «ljudski kapital» (obrazovanje i znanost) i drugo. Veće kapitalne investicije djelovat će na bolje funkcioniranje tržišta roba, usluga, kapitala i rada.
Četvrto, državnim mjerama moramo potaknuti ulaganja u «istraživanje i razvoj», te inovacije. Različitim poticajima moramo usmjeriti ulaganja u ove sektore od strane države, ali i hrvatskih tvrtki.
Ova ulaganja bit će u funkciji podizanja «međunarodne konkurentnosti» hrvatskog gospodarstva.
Peto, proračunska politika koja se sada primjenjuje predstavlja nužnu mjeru za stvaranje uvjeta za daljnji ekonomski razvitak.
Javna potrošnja mora biti pod čvrstom kontrolom, ako želimo ostvarivati održive stope ekonomskog rasta i zapošljavanja.
Sastavni dijelovi zdrave fiskalne politike svakako su reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava, te modernizacija javne uprave i Hrvatske vojske. Međutim, politika javnih financija ne smije ugroziti ostvarivanje temeljnih socijalnih prava hrvatskih građana, posebice ne u onoj mjeri koje bi bile direktno u suprotnosti sa određenjem Hrvatske kao «socijalne države». Tokom društvenog i ekonomskog razvitka Hrvatske, stvoren je sustav koji je potaknuo «ekonomske nejednakosti», i pritisak na dohotke iz rada, uz porast profita i ekstradobiti. Ove ekonomske nejednakosti su tokom vremena produbljene. Prijetnje socijalnoj koheziji su brojne: od odbacivanja jednakosti i minimalne solidarnosti; od «života na kredit»; do jačanja različitih neformalnih interesnih skupina.
Europski model razvitka favorizira društveno jedinstvo, stabilnost, dugoročno formiranje radne snage.
To je tzv. «socijalnotržišni kapitalizam», koji je suprotstavljen «(ultra)liberalnom modelu», koji forsira profit, deregulaciju, brzu privatizaciju, mobilnost rada i kapitala, te širenje tzv. «jaza nejednakosti».
U «socijalnotržišnom modelu» viši je stupanj društvene solidarnosti, a nejednakosti se manje očituju.
Razvijajući takav model cilj hrvatske ekonomske politike mora biti i ostvarivanje sve više razine životnog standarda građana!
U osnovi, dva su ključna cilja politike za koju se stalno zalažem: visoki ekonomski rast zasnovan na izvozu; te smanjivanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti u hrvatskom društvu!
Uvjeren sam da dijelite moje mišljenje kako su - brži ekonomski razvitak, smanjivanje nezaposlenosti i održavanje socijalne kohezije - strateški ciljevi Hrvatske!
U osnovi, hrvatska nacionalna «strategija ekonomskog razvitka» morala bi biti «strategija zapošljavanja», jer bez bržeg rasta bruto domaćeg proizvoda ne možemo riješiti trenutačno najveći problem Hrvatske, a to je previsoka nezaposlenost, posebice mladih i žena!
Ključni cilj nacionalne strategije razvoja morao bi biti povećanje zapošljavanja, tako da se «opća stopa zaposlenosti» poveća sa sadašnjih 53 posto na oko 65 posto!
Hrvatska vlada i središnja banka morali bi do kraja godine formulirati takav sveobuhvatni «paket mjera» nove razvojne politike!
Strategija bi morala sadržavati mjere za povećanje «međunarodne konkurentnosti» hrvatske privrede, povećanje stupnja socijalne solidarnosti, te završetak izgradnje institucija moderne tržišne ekonomije. Zbog toga bi se sve mjere razvojne politike hrvatske vlade i centralne banke trebale prilagođavati tako utvrđenim «prioritetima razvoja» (kroz više stope ekonomskog rasta i povećanje «opće stope zaposlenosti») i povećanju «međunarodne konkurentnosti» (kroz porast produktivnosti rada i bržu dinamiku izvoza).
Međutim, ovi ciljevi neće se moći ostvariti, ako se ne nastavi demokratizacija, odnosno, bolje rečeno «europeizacija» zemlje!
Moramo se baviti ključnim problemima hrvatskih građana; moramo se prestati baviti prošlošću; moramo se okrenuti budućnosti i stvaranju ekonomski i socijalno razvijene Hrvatske!
Poštovane gospođe i gospodo!
Od hrvatskih poduzetnika i menadžera okupljenih na ovom skupu, kao i uvijek do sada, očekujem da doprinesu rješavanju razvojnih problema Hrvatske. Brzi razvoj naše zemlje neće biti moguć bez zalaganja svih nas. Želim uspješno poslovanje svim gospodarstvenicima koji sudjeluju na Velesajmu, te čestitam Zagrebačkom velesajmu, na uspješnoj organizaciji ove međunarodne poslovne priredbe!
Dozvolite da «80. Jesenski međunarodni zagrebački velesajam» proglasim otvorenim!
Hvala lijepa!