01.02.2005.

Govor predsjednika Mesića na tradicionalnom prijemu za novinare

Gospođe i gospodo novinari, predstavnici medijskih kuća,
Počet ću s time, da vam zaželim puno uspjeha i sreće na profesionalnom i osobnom planu u ovoj godini. Susrećemo se tradicionalno, ovako u velikom broju, uvijek na početku godine. A susrećemo se, naravno, i tijekom cijele godine, gotovo svakodnevno. Mi smo, dakle, dobri znanci. Drago mi je što ćemo te naše susrete nastaviti i u idućih pet godina.
Nismo se sastali da bih vam držao lekcije o vašem poslu. No, ono što vi radite, namijenjeno je javnosti, okrenuto je javnosti, pa je i podložno ocjenama javnosti i svakoga pojedinca, uključujući i predsjednika Republike.
U proteklih dvanaest mjeseci napravili smo još jedan važan korak prema Europskoj uniji – dobili smo, makar sa zadrškom, datum početka pregovora o punopravnom članstvu. Svakako, još smo uvijek daleko od toga da možemo reći: sve je obavljeno, ali na dobrom smo putu i napredujemo. Ako bi nas nešto na njemu moglo usporiti, onda smo to mi sami. Nadam se i vjerujem da neće biti tako.
Pred cijelim našim društvom, u kontekstu približavanja Europi, stoje još mnogi zadaci. I pred vama u medijima – također. Vaš je zadatak da naše građane informirate kako o onome što Hrvatska poduzima, tako i o onome što nas u konačnici čeka u Europskoj uniji. Nemojte niti uljepšavati, niti širiti bezrazložni strah. Istina je da nas u Evropskoj uniji ne čekaju samo med i mlijeko, ali istina je i to da Unija otvara mogućnosti napredovanja i da se ujedinjene Europe ne treba bojati. Naravno – ako se dobro pripremimo.
Inzistirajte na pripremama, to je iznimno važno pitanje. I pomognite javnosti da shvati kako je ulazak u Uniju prvi korak na putu rješavanja svih ključnih problema našega društva – od visoke stope nezaposlenosti, preko aktiviranja gospodarstva, pa do punog uspostavljanja vladavine prava, što podrazumijeva i korjenitu reformu pravosuđa. U izolaciji, ili poluizolaciji, a samo to je alternativa članstvu u Uniji, ništa od toga nećemo moći riješiti.
Vi, novinari, imate dvostruku odgovornost – s jedne strane prema javnosti, a s druge prema vlastitoj profesiji. Upravo zahvaljujući vama, prošle su godine neke afere dobile i svoj epilog. Neću ulaziti u pojedinosti, vi dobro znate na što mislim.
Ponašajte se i dalje tako. Budite savjest društva, pomognite institucijama društva – bit će to na opću dobrobit! Vi se, međutim, morate boriti za to da vratite povjerenje javnosti u vašu profesiju – baš kao i mi, političari.
Porazni su rezultati anketa prema kojima javnost zanimanja novinar i političar smješta na dno ljestvice zanimanja kojima se vjeruje. Trebam li vas podsjećati, da se vjeruje onima koji dokazano govore istinu? I trebam li naglašavati da je naš zadatak, rekao bih čak i: naša misija, da govorimo istinu? To možda nije uvijek popularno, ali uvijek se na kraju isplati.
Rekao sam već: vaš je rad podložan ocjeni javnosti, baš kao i rad političara. I od jednih i od drugih, očekuje se da služe javnosti, ne da njome manipuliraju. Političarima građani konačnu ocjenu daju na izborima. Na njima prolazimo ili padamo, na njima se ocjenjuje jesmo li i kako ispunjavali svoja obećanja. Ocjenjuje se naša vjerodostojnost.
Mjerilo vaše uspješnosti su čitanost, gledanost ili slušanost. Danas kada postoji pluralizam medija, jedino je vjerodostojnost objavljenih informacija ono što može osigurati dugovječnost nekog medija.
Podilaženje niskim strastima, senzacionalizam koji je sam sebi svrhom, pisanje prema nečijem diktatu – bio to vlasnik, neka interesna skupina ili politička grupacija, može se kratkoročno učiniti profitabilnim. No, cijena te izdaje profesionalne etike vrlo je visoka. Cijena je gubitak povjerenja onih zbog kojih postojite. Nemojte se dati upregnuti u bilo čija kola.
Borite se za svoje pravo da izvještavate istinito, kao i za pravo javnosti da dobije istinite informacije. Znam da to nije uvijek ni lako, ni jednostavno. No, ako ste pravi novinari, ako ste shvatili što novinarsto znači i što treba značiti u slobodnom i demokratskom društvu, onda ćete se boriti. I ja ću vas u tome uvijek podržati!
Na vama je da budete oči i uši javnosti, pa i više, rekao sam već – na vama je da budete savjest društva. Vraćam se još jednom Evropskoj uniji. Jednako kao što i u fazi priprema najveći dio posla moramo obaviti sami i zbog sebe, tako će i u Uniji najviše ovisiti i opet o nama samima. Nitko nas neće voditi za ruku i pokazivati nam kamo trebamo ići, za svoje mjesto ćemo se trebati sami izboriti. Ne kažem da nećemo imati pomoć. Dapače, mnogi nam već i danas pomažu, mnogi nam pomoć obećavaju. Od onih koji su već postigli ono ćemu mi tek težimo, valja učiti. A sutra, mi ćemo moći pomagati drugima i učiti one koji će biti iza nas.
Bit ću vam zahvalan, ako potaknete našu javnost da gleda u budućnost, da se prestane baviti prošlošću. To ne znači, da pred onime što je bilo treba zatvarati oči. Naprotiv. S prošlošću se treba suočiti, bez obzira kakva je bila. I stvari treba staviti na svoje mjesto. Bez ikakvih lažnih dilema. Postoje objektivni kriteriji, postoje objektivna mjerila. I u tome se moramo prilagoditi Europi. Jasno vam je o čemu govorim.
Hrvatska je u tranziciji već petnaest godina. To je predugo razdoblje, a da bi tranzicija mogla ili smjela bilo kome biti opravdanje za bilo kakav propust. Točno, ušli smo u društveni i gospodarski sustav koji su za nas bili novost. Ali, to ne znači da moramo ponoviti sve pogreške i sva zastranjivanja što ih je taj sustav u svojoj povijesti doživio. Gradimo dalje tamo, dokle su drugi već stigli. Iskoristimo temelje koje su oni položili. Učimo, u krajnjoj liniji, na njihovim pogreškama. Bit će nam lakše i brže ćemo napredovati.
Zaključno samo još nešto: budite svjesni toga da riječ, a riječ je vaše i oruđe i oružje, može vrlo snažno udariti. Riječ može i ubiti! Nemojte olako izricati sudove, ne upuštajte se u razmatranje nečega, ako ne poznate materiju i ako sve činjenice niste dva puta provjerili. Ponavljam još jednom: vi imate pravo i dužnost izricati istinu, javnost ima pravo dobivati istinite informacije. Stoga neka vam jedini kriteriji budu – profesionalizam i pravo javnosti na informaciju – pravodobnu, istinitu, potpunu i relevantnu. Želim vam mnogo uspjeha u vašem budućem radu!
Hvala.