U nepotrebno stvorenoj atmosferi «biti ili ne biti» uoči 17. ovoga mjeseca, kada su trebali početi pregovori o priključivanju Hrvatske Europskoj uniji, smatram svojom dužnošću iznijeti vama, građankama i građanima Republike Hrvatske, svoje viđenje cijele situacije. Držim to nužnim i zato, što je očito da je cijela priča oko početka pregovora upotrijebljena, bolje reći – zloupotrijebljena od nekih snaga kako bi se pojačao skepticizam prema Europskoj uniji u našoj zemlji.

Mislim da nikoga ne moram uvjeravati kako sam bio, a i ostao, dosljedni pobornik priključivanja Hrvatske ujedinjenoj Europi. Ono što sam nebrojeno puta do sada rekao, mogu samo ponoviti: ujedinjena Europa naprosto je naša sudbina. Ako nam je stalo do naše budućnosti, do budućnosti naše djece i unučadi, mi od te sudbine ne smijemo bježati.

Hrvatska ne smije ostati izolirani otok usred Europe koja se ujedinjuje.

Svakome je vjerojatno jasno da se pri uključivanju u svaku udrugu, u svaki klub, moraju ispuniti uvjeti za članstvo. U tome smislu, i Europska unija je neka vrsta kluba sa svojim pravilima i standardima. Mi ta pravila moramo poštivati, standarde prihvatiti, a uvjete za članstvo ispuniti - i gospodarske, i političke. Mi to i radimo, i to prilično uspješno i to nitko ne poriče. Zapinje, međutim, s jednim uvjetom – s uvjetom pune suradnje s Haaškim sudom.

Djelovanje Haaškog suda u dijelu je naše javnosti sporno, jer ima ljudi koji naprosto ne žele prihvatiti istinu da je u Domovinskom ratu bilo zločina i na hrvatskoj strani. Opravdano utvrđivanje odgovornosti onih koji su te zločine bilo naredili, bilo izvršili, bilo propustili spriječiti ili kazniti, predstavlja se kao diskreditiranje, odnosno kriminaliziranje cijelog Domovinskog rata.

A to je čista laž!

Samo individualiziranje krivnje i odgovornosti skinut će s goleme većine poštenih i časnih boraca Domovinskog rata ljagu zločina koji su, na žalost, nesumnjivo počinjeni. Na suradnju s Haaškim sudom svakog našeg građanina obvezuje i ustavni zakon koji to pitanje regulira. Neodazivanje pozivu toga suda, ili sprečavanje njegovog djelovanja izravno je kršenje hrvatskog ustavnog zakona.

To moram posve jasno reći.

Upravo oni koji su, što svojom voljom, što stjecajem okolnosti na svojim plećima ponijeli najveći teret obrane Hrvatske, nemaju ni u kojem slučaju pravo dovoditi u pitanje funkcioniranje Hrvatske kao pravne države, odnosno poticati na nepoštivanje ustava i zakona.

Ponavljam: oni na to nemaju apsolutno nikakvo pravo, jer u suprotnome rušili bi ono, što su pomogli stvoriti i izgraditi.

Žalosna je istina da je u prošlosti bilo slučajeva kada nam se Haaški sud obraćao, tražeći neke osumnjičene pojedince, a naši su nadležni organi odgovarali kako pojma nemaju gdje su ti ljudi. Kasnije se, međutim, ustanovilo da su oni pod lažnim imenima živjeli u Hrvatskoj, čak da su od nekih institucija i pojedinaca u njima dobivali financijsku i drugu pomoć. I sada se mi čudimo, što se naše informacije u slučaju odbjeglog umirovljenog generala Gotovine primaju s rezervama. Razlog je jasan: izgubili su povjerenje u nas!

Da bude sve do kraja jasno: nema nikakve zavjere protiv Hrvatske! Mi smo u Europskoj uniji dobrodošli i tamo nas očekuju. Ali, oni očekuju Hrvatsku koja će biti pouzdan partner i kojoj se može vjerovati.

Naša je zadaća da to povjerenje ponovo uspostavimo. Na tome se radi. Zajedno s premijerom ja sam pozvao sve relevantne službe da udvostruče napore kako bi se ustanovilo gdje je odbjegli general, odnosno je li nam dostupan. Radimo u dobroj vjeri i ja sam uvjeren da će tu činjenicu prihvatiti i Europa.

Ako to ne bude baš 17. ožujka, bit će malo kasnije i ništa se osobitoga zbog toga neće dogoditi.

U cijelome procesu našega priključivanja Europskoj uniji postoje samo dva doista ključna datuma – prvi je onaj kada smo dobili tzv. avis, to je iza nas, a drugi je onaj kada ćemo ući u Uniju. To nas očekuje za koju godinu. Sve između ta dva datuma u osnovi je tehnika. Kada ćemo biti primljeni u ujedinjenu Europu, to mnogo više ovisi o tome kako ćemo u procesu pregovaranja ispunjavati europske uvjete i prihvaćati standarde, nego o tome kada će pregovori početi.

Želio bih da to bude jasno svakome našem građaninu.

Dakle: 17. ožujka nije nikakav sudbinski datum. Ujedinjena Europa bila je i ostaje naš krajnji cilj. Na putu prema tome cilju moramo ispuniti određene uvjete, od kojih je jedan – suradnja s Haaškim sudom. Hoće li pregovori o članstvu Hrvatske početi 17. ožujka ili koji mjesec kasnije, to je najmanje važno. Važno je da uvjerimo naše partnere, one današnje i one koji će to sutra postati, kako se našoj riječi može vjerovati i kako dosljedno ispunjavamo sve preuzete međunarodne obveze.

Važno je da ne nasjednete na lažnu dilemu: ili Gotovina, ili Europska unija. Umirovljeni odbjegli general tu uopće nije važan. Njime se samo naprosto koriste oni koji se zbog njima znanih razloga boje Europe i svega što ona znači.

Prava je dilema: ili Europska unija, ili povratak u izolaciju koji bi bio poguban.

Moja je poruka građankama i građanima Hrvatske: ne nasjedajte protivnicima Europe i zagovornicima izolirane Hrvatske. Oduprite im se – u ime slobode i demokracije, u ime naše budućnosti, u ime one i onakve Hrvatske kakvu smo zajedno krenuli graditi i za kakvu su pali junaci Domovinskog rata.

Hvala!