Poštovani domaćini,

cijenjeni gosti i uzvanici,

gospođe i gospodo,

Tema kojom se bavi konferencija Madridskog kluba takva je, da nisam ni trenutka oklijevao prihvatiti poziv da na njoj sudjelujem. Tema je doista aktualna, tema je globalna.

Demokracija je sustav u kojemu živimo i kojega svakim danom dalje izgrađujemo. U nekima od naših zemalja taj je sustav već tradicija, neke ga tek – da tako kažem – otkrivaju. No, u opredijeljenosti za demokraciju i u privrženosti demokraciji – ne razlikujemo se.

Sigurnost je pak stanje bez kojega se demokracija ne može razvijati, ne može se čak ni održati. Rekao bih da bez sigurnosti nema demokracije, baš kao što ni bez demokracije nema prave, istinske sigurnosti. Ono što ostvaruju diktature i autokratski režimi, to nije sigurnost, to je prividni mir potaknut samo i isključivo strahom. Dakle, demokracija i sigurnost uzajamno su uvjetovani.

Napokon, terorizam je podjednako prijetnja i demokraciji, i sigurnosti. S jedne strane terorizam, a ne kaže se bez razloga «slijepi terorizam», poništava sigurnost svih i svakoga. S druge strane u atmosferi opće nesigurnosti izazvanoj terorizmom, stvara se plodno tlo za jačanje antidemokratskih tendencija, javlja se težnja za «čvrstom rukom» koja će – tako se tvrdi – uvesti red. I jedno, i drugo realne su opasnosti. I s jednim, i s drugim valja se suočiti.

Govoriti, dakle, o demokraciji, sigurnosti i terorizmu potrebno je i nužno. Svima nam je jasno, a naši španjolski domaćini osobito bolno su to iskusili prije godinu dana, da smo suočeni s prijetnjom globalnog terorizma u do sada neviđenim razmjerima. U pitanju su ne samo demokracija, nego i civilizacija, onakva kakvu je poznajemo. Uvijek sam govorio, a ponovit ću to i danas: mi nismo sudionici sukoba civilizacija, ili vjera, mi smo sudionici sukoba civilizacije i necivilizacije.

U tome sukobu demokracije moraju naći načina da djelotvorno odgovore na izazov koji im je upućen, a da pri tome ne ugroze ni ne dovedu u pitanje svoju srž, svoju osnovu.

Na globalni izazov mora se i globalno odgovoriti.
Tu vidim veliku ulogu, ali i veliku odgovornost Ujedinjenih naroda. Nesumnjivo vidim i značajnu ulogu i odgovornost velikih i moćnih koji po prirodi stvari u borbi u koju smo uvučeni, mogu i moraju dati više. Ali, naglašavam, borba protiv teorizma borba je sviju nas. Ona može uspjeti samo i jedino ako bude borba sviju nas!

Događa se, a bojim se da će se i dalje događati da se u ime uspješne borbe protiv terorizma poseže za ograničavanjima nekih od osnovnih ljudskih prava i sloboda. Možda se takve pojave, kao incidenti, doista ne mogu izbjeći. No, one se ni u kojem slučaju i ni sa kakvim obrazloženjem ne mogu i ne smiju pretvoriti u trend, a još manje u svjesnu politiku. Svoju vrijednost demokracija će dokazati upravo čuvajući svoje ključne elemente, dok će u isto vrijeme odnijeti pobjedu u sučeljavanju s terorizmom.

Drugim riječima: mi ne stojimo pred dilemom: ili ograničavanje i suspendiranje ljudskih prava i sloboda, ili pobjeda u borbi protiv globalnog terorizma. Prava je dilema: hoćemo li progutati mamac čvrste ruke i svega što ona neminovno znači, ili ćemo afirmirati demokratske vrijednosti svjesni činjenice da bi njihovo ograničavanje značilo početak pobjede terorizma. Za mene na tu dilemu postoji samo jedan odgovor.

I još nešto: borba protiv terorizma vodi se na više bojišta. Ona se mora voditi i protiv onih koji neposredno provode terorizam, bilo da ga naređuju, bilo da sami u njemu aktivno sudjeluju. Ona se vodi i protiv onih koji ga, iz bilo kojih razloga, potiču i pomažu. Ali, ta borba neće nikada biti do kraja uspješna, mi je zapravo nikada i nećemo moći uspješno okončati, ako se ne budemo borili i protiv dubljih uzroka koji pogoduju pojavi terorizma. Upravo tu smatram da Ujedinjeni narodi, kao organizacija sviju nas, mogu učiniti neizmjerno mnogo. Ali, upravo tu i svaka od naših zemalja mora učini apsolutno sve što može.

Borba protiv terorizma je borba za demokraciju i sigurnost – država, naroda i pojedinaca. Bilo bi dobro kada bi to bila poruka što bismo je odaslali svijetu s ovog našeg okupljanja.

Hvala!