Gospodine ambasadore Dizdareviću,

Danas, prilikom Vašeg oproštajnog posjeta, na kraju Vašeg veleposlaničkog mandata, želio bih iskoristiti priliku ne samo da Vam zahvalim na doprinosu što ste ga dali razvoju odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego i da iznesem nekoliko načelnih stanovišta o tim odnosima.

Ne moram Vas podsjećati na značenje što ga pridajem odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nisam slučajno odabrao upravo Vašu zemlju kao destinaciju jednog od mojih prvih posjeta izvan granica Hrvatske, nakon što sam godine 2000-te preuzeo funkciju hrvatskog predsjednika.

Smatrao sam i smatram kako su dobri odnosi naših zemalja jedan od temeljnih kamena zgrade mira i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. A ključni je preduvjet takvih odnosa da prihvatimo, ne samo na riječima, nego i u konkretnim akcijama, Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu zemlju s kojom odnose možemo i moramo graditi jedino i isključivo na osnovama pune ravnopravnosti i zadovoljavanja uzajamnih interesa.

U našim odnosima s Vašom zemljom, gospodine ambasadore, poseban su i nezaobilazan element Hrvati koji žive u Bosni i Hercegovini. Oni nisu manjina, nego su jedan od tri konstitutivna naroda i moraju uživati sva prava što iz toga svojstva proizlaze. Hrvatska jest matična domovina naroda čiji su i oni dio, ali Hrvatska nije njihova rezervna domovina.

Domovina Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini jest – Bosna i Hercegovina. A na nama je, na to nas obvezuje i Ustav, da tim našim sunarodnjacima budemo na pomoći. Pri tome se, međutim, niti možemo, niti smijemo na bilo koji način miješati u unutarnje stvari druge zemlje. Tako se i ponašamo!

Odnosi Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine razvijaju se u objektivno postojećim okolnostima na zadovoljavajući način. Povremeno imamo problema, povremeno bilježimo zastoje, ali to nije i ne smije postati njihovo osnovno obilježje. Mi smo susjedi, mi imamo mnogo zajedničkih potreba i interesa, ne na posljednjem mjestu -  prevladavanje hipoteka nedavnih ratova i suočavanje s istinom o svemu što se u tim ratovima zbivalo.

Stvar je u prvome redu političke volje na jednoj i drugoj strani da ostvarivanje tih interesa stavimo u prvi plan i da problemima ne dozvolimo da to dugoročno ometaju.

Naše europske aspiracije nemaju za cilj da nas udalje od naših susjeda. Dapače, uvjeren sam da će njihovo ostvarivanje pomoći susjednim zemljama, naravno i Bosni i Hercegovini, da ubrzaju svoj hod tim istim putem koji nam je svima zajednički. Europski orijentirana Hrvatska ne briše potrebu građenja dobrih odnosa u regiji. Zagreb i Sarajevo mogu u tome kontekstu dati značajan doprinos.

Gospodine ambasadore, zahvaljujem Vam na doprinosu što ste ga dali unapređivanju dobrih odnosa naših zemalja. Znam da niste uvijek mogli postići sve što ste željeli, a što sam i ja želio. No, mislim da mogu reći kako ste ostvarili najviše što ste u datim prilikama mogli.

Ako mogu na trenutak izaći iz formalnih okvira kakve nameće ovakav susret, rekao bih još i ovo: u proteklim godinama sastajali smo se na mnogim mjestima i u različitim prilikama. Uvijek smo razgovarali otvoreno i prijateljski. Tih ću se naših razgovora rado sjećati.

Ispraćam Vas danas kao veleposlanika Bosne i Hercegovine koji je, često i objektivnim okolnostima usprkos, dao ne mali doprinos razvijanju odnosa naših zemalja. Vašim odlaskom mjesto ambasadora Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj ostaje upražnjeno. Nadam se da će Vaša zemlja ubrzo imenovati novog veleposlanika koji će u Hrvatskoj biti dobrodošao – baš onako, kako ste to Vi bili.

U znak priznanja za Vaš doprinos unapređivanju odnosa između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dodjeljujem Vam visoko hrvatsko odličje – Red kneza Branimira s ogrlicom.